Piše: BBC (Prevela: Ena Stevanović)
Mirni ustanak protiv sirijskog predsjednika Bashara al-Assada se prije pet godina pretvorio u građanski rat koji je opustošio Siriju i iza sebe ostavio više od 250.000 žrtava.
Dugo prije izbijanja sukoba mnogi Sirijci su se žalili na visok procenat nezaposlenosti, korupciju, nedostatak političkih sloboda i državnu represiju pod vođstvom sirijskog predsjednika Bashara al-Assada koji je 2000. godine naslijedio svog oca Hafeza.
U martu 2011. godine su izbili protesti u južnom gradu Daraa. Sirijska vlada je upotrijebila silu kako bi ih ugušila što je ubrzo izazvalo proteste širom zemlje na kojima se zahtijevala ostavka predsjednika Assada.
Pristalice opozicije su se na početku branile oružjem, a kasnije su ga koristile kako bi protjerale snage sigurnosti iz svojih lokalnih sredina.
Predsjednik Assad je obećao da će zaustaviti "terorizam pod pokroviteljstvom stranih država" i vratiti kontrolu nad državom.
Nasilje je ubrzo eskaliralo i odvelo Siriju u građanski rat u kojem se stotine pobunjeničkih brigada bori sa vladinim snagama.
Rat u Siriji više nije samo bitka između onih za i onih protiv predsjednika Assada.
Ključni faktor je intervencija regionalnih i svjetskih sila, uključujući i Iran, Rusiju, Saudijsku Arabiju i Sjedinjene Države. Njihova vojna, finansijska i politička podrška sirijskoj vladi i opoziciji je direktno doprinijela intenziviranju i nastavku borbi i pretvorila Siriju u proksi bojno polje.
Vanjske sile su, također, optužene za poticanje sektaštva u sekularnoj državi, te za okretanje sunitske većine protiv šiitskih Alawita predsjednika Assada. Takve podjele su ohrabrile obje strane da počine zločine koji su oduzeli mnoge živote, razorili zajednice, ojačali pozicije i ugušili sve nade za političko rješenje.
Militantne skupine su profitirale na tim podjelama i dodale još jednu dimenziju sirijskom građanskom ratu. Islamska država Iraka i Levanta (IDIL) koja kontrolira veliki dio sjeverne i istočne Sirije se bori protiv vladinih snaga, pobunjeničkih brigada i kurdskih grupa te se suočava sa zračnim udarima od Rusije i multinacionalne koalicije na čelu sa SAD-om.
Rusija, za koju je opstanak predsjednika Assada od ključne važnosti za očuvanje njenih interesa u Siriji, je u septembru 2015. godine pokrenula zračne udare sa ciljem da "stabilizuje" sirijsku vladu nakon niza poraza.
Moskva je naglasila da će ciljati samo "teroriste", ali aktivisti tvrde da su zračni udari bili usmjereni, uglavnom, na pobunjenike koje podržava Zapad.
Šest mjeseci kasnije nakon što je okrenuo stvari u korist svog saveznika, ruski predsjednik Vladimir Putin je naredio da se "glavni dio" ruskih snaga povuče, rekavši da je svoju misiju u potpunosti ispunio.
Šiitski Iran godišnje troši milijune dolara za potporu sirijskoj vladi. Također se pisalo o tome da je Iran rasporedio stotine trupa diljem Sirije. Predsjednik Assad je najbliži arapski saveznik Irana, a Sirija je glavna tranzitna ruta za iranske pošiljke oružja libanskom šiitskom pokretu Hezbolah, koji je poslao tisuće boraca za podršku vladinim snagama.
Sjedinjene Države, koje smatraju da je predsjednik Assad odgovoran za mnoga zlodjela te da mora odstupiti, su pružile samo ograničenu vojnu pomoć "umjerenim" pobunjenicima, u strahu da bi napredno oružje moglo završiti u rukama militanata. Od septembra 2014. godine, SAD su izvršile nekoliko vazdušnih napada na položaje IDIL-a u Siriji, ali nisu napale vladine snage.
Sunitska Saudijska Arabija, koja se želi suprotstaviti uticaju svog rivala Irana, je bila glavni dobavljač vojne i finansijske pomoći pobunjenicima, uključujući i one s islamističkim ideologijama.
Turska, još jedna pristalica pobunjenika, je u međuvremenu pokušala ograničiti američku podršku kurdskim snagama koje se bore sa IDIL-ovim militantima na sjeveru Sirije, optužujući ih da su povezane sa zabranjenom turskom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK).
Zabrinjavajuće brojke
Prema podacima UN-a 250.000 ljudi je ubijeno u posljednjih pet godina. Međutim, ova organizacija je prestala ažurirati svoje brojke u augustu 2015. godine. Jedna grupa za monitoring je objavila podatak o 470.000 poginulih, bilo direktno ili indirektno.
Više od 4,8 milijuna ljudi je napustilo Siriju, od kojih je većina žena i djece. Susjedni Libanon, Jordan i Turska se bore sa jednom od najvećih izbjegličkih kriza u novijoj historiji.
Oko deset posto sirijskih izbjeglica je potražilo utočište u Europi, što je izazvalo brojne političke podjele među članicama EU. Dodatnih 6,5 milijuna ljudi je raseljeno unutar Sirije. Iz UN-a navode da će im u 2016. godini biti potrebno 3,2 milijarde dolara za humanitarnu pomoć za 13,5 milijuna ljudi, od kojih je šest milijuna djece.
Oko 70 posto stanovništva je bez pristupa adekvatnoj pitkoj vodi, jedna od tri osobe nije u mogućnosti da zadovolji svoje osnovne potrebe za hranom, više od dva milijuna djece ne ide u školu, dok u prosjeku četiri od pet osoba živi u siromaštvu.
Zaraćene strane odbijaju omogućiti pristup humanitarnim agencijama sirijskom stanovništvu. Oko 4,6 miliona ljudi živi u teško dostupnim područjima, uključujući i gotovo 500.000 ljudi koji žive u opkoljenom zonama.
S obzirom da nijedna strana ne želi odustati od svojih zahtjeva, međunarodna zajednica je davno zaključila da se rat može okončati jedino političkim rješenjem.
Mirovni pregovori u Ženevi koji su počeli 2014. godine su okončani nakon samo dva kruga pri čemu je UN okrivio sirijsku vladu da ne želi razgovarati o zahtjevima opozicije.
Godinu dana kasnije, konflikt sa IDIL-om je dao poticaj za potragu za novim političkim rješenjem. SAD i Rusija su nagovorili predstavnike zaraćenih strana da prisustvuju razgovorima u Ženevi u januaru 2016. godine i da raspravljaju o mapi puta za mir koju je predložilo Vijeće sigurnosti UN-a, a koja uključuje prekid vatre i prelazni period koji bi završio izborima.
Prvi krug je završen još u "pripremnoj fazi" jer su vladine snage započele veliku ofanzivu u i oko grada Aleppa. Ali, razgovori su nastavljeni u martu 2016. godine, dvije sedmice nakon što su SAD-a i Rusija posredovali nacionalni, ali parcijalni "prekid neprijateljstava". Razina nasilja je od tada, kako navode iz Washingtona, opala za oko 90 posto.
