Tekst: Reuters
Da li bi ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje bilo rješenje za problem na Sjevernokorejskom poluostrvu?
Nedavno opuštanje u odnosima između Sjeverne i Južne Koreje dalo je novi polet razgovorima o ujedinjenju ove dvije zemlje koje su podijeljene još od 1950-ih. Riječ je o pojmu koji izaziva ideje o padu Berlinskog zida, ujedinjenju porodica i raspuštanju vojske.
Obje Koreje su uzastopno pozivale na mirno ujedinjenje, te su i marširale zajedno pod ujedinjenom zastavom na nedavnim Zimskim olimpijskim igrama. I kada je grupa K-pop zvijezda posjetila Sjevernu Koreju nedavno, zajedno sa stanovnicima su pjevali "Naša želja je ujedinjenje".
No na poluotoku koji je već sedamdeset godina zatvoren u konfliktu, analitičari i zvaničnici kažu da ujedinjenje predstavlja koncept koji je postao sve zamršeniji te je viđen i kao nerealan, barem u Južnoj Koreji, usred sve većeg jaza između dvije zemlje.
Jug je postao velika ekonomska sila sa umreženim društvom i živom demokratijom; Sjeverna Koreja je siromašna, izolirana zemlja, zatvorena pod dinastijom Kim porodice, sa samo par ličnih sloboda.
Za razliku od Istočne i Zapadne Njemačke, koje su se ujedinile 1990. godine, korejska razjedinjenost je bazirana na bratoubilačkom civilnom ratu koji je ostao nerazjašnjen. Koreje nikada nisu potpisale mirovni sporazum kojim bi okončale konflikt i još uvijek nisu zvanično priznale jedna drugu.
Ove neriješene podjele su razlog zašto je glavni prioritet predsjednika Moon Jae-in na samitu sa Sjevernokorejskim liderom Kim Jong Unom na traženju mira i nuklearnog razoružanja, rekao je Moon Chung-in, specijalni savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Moona.
Ujedinjenje - koje je bilo ključna tema posljednja dva samita, 2000. i 2007. godine - ovaj put nije u glavnom fokusu.
"Ako nema mira, nema ujedinjenja", rekao je Moon Chung-in za Reuters.
U prošlosti su neki južnokorejski lideri predviđali planove za ujedinjenje pod pretpostavkom da će autoritarni režim Sjeverne Koreje da padne, te da će ih Jug apsorbirati. No pod liberalnim predsjednikom Moonom vlada je omekšala svoj pristup, ističući pomirenje i mirni suživot koji bi mogao da vodi do eventualnog pomirenja, navode trenutni i bivši zvaničnici.
- Tri ne
Prema istraživanju Korejskog instituta za Nacionalno ujedinjenje, javna podrška ujedinjenju opala je na Jugu, gdje 58 posto ljudi ga vidi kao neophodno, što je u padu u odnosu na skoro 70 posto iz 2014. godine. Odvojena vladina anketa iz 1969. godine pokazala je 90 posto podrške za ujedinjenje.
Ekonomski gubitak bi bio prevelik za Južnu Koreju, kaže tridesetpetogodišnji zaposlenik iz Seula Park Jung-ho.
"Ja se izričito protivim ujedinjenju i ne mislim da bi se trebali ujediniti samo jer dolazimo iz iste homogene grupe. Samo želim da danas živimo bez ikakvih tenzija", kaže i dodaje kako - da bi ublažili neprijateljstvo - "južnokorejska vlada bi trebala priznati Sjevernu Koreju kao jednakog susjeda, kao što su Kina ili Japan".
Procjene troškova ujedinjenja su varirale, od visokih pet milijardi dolara, cijena koja bi potpuno pala na Južnu Koreju.
U govoru u Berlinu prošlog jula, Moon je istakao ono što je nazvao "Mirovna inicijativa korejskog poluostrva" sa tri ne: ne želji za kolapsom Sjeverne Koreje, ne ujedinjenju kroz apsorpciju, i ne potrazi za ujedinjenjem umjetnim sredstvima.
"Ono čemu mi jedino težimo je mir", rekao je on.
- Vrhovni zadatak
Obje Koreje imaju zajamčeno ujedinjenje u svojim ustavima, u kojem ga Sjeverna Koreja opisuje kao "vrhovni zadatak." Kao što Južna Koreja ima Ministarstvo za ujedinjenje, Sjeverna ima Komitet za mirno ujedinjenje zemlje, a prema analizi agencije Reuters, državni mediji su spomenuli ujedinjenje više od 2.700 puta od 2010. godine.
U objavi Sjeverne Koreje u januaru pozvali su "sve Koreance kući i iz inostranstva" da se uključe u ostvarenje zajedničkog cilja: Promovišimo u širim razmjerama kontakte, putovanja, saradnju i razmjenu između Sjevera i Juga, kako bi uklonili uzajamna nerazumijevanja i nepovjerenje i kako bi učinili da svi sugrađani ispune svoju dužnost i svoju ulogu kao pokretačka strana nacionalnog ujedinjenja!"
Sjevernokoreanci sa obje strane granice izgleda da više podržavaju ujedinjenje, sa 95 posto dezertera koji su ispitani u Južnoj Koreji.
U 1993. godini sjevernokorejski osnivač i vođa Kim II Sung predložio je program od deset koraka za ujedinjenje, koji je uključivao i prijedlog da se vlade i sistemi dvije zemlje ostave netaknuti a da se granice otvore.
Sve do 1970-ih Sjeverna Koreja, zvanično poznata kao Demokratska narodna republika Koreja, ustavno je tvrdila da je Seul njihov glavni grad, a sve do današnjeg dana južnokorejska vlada imenuje simbolične guvernere za sjeverne provincije.
"Ponovno ujedinjenje u konačnici komplikuje mnogo neposrednih i kratkoročnih ciljeva, bez obzira da li se radi o denuklearizaciji ili ljudskim pravima, ili čak razvoju stabilne komunikacije između Sjeverne i Južne Koreje", rekao je istraživač na seulskom Azijskom institutu Ben Forney.
- Spoticanje
Obje strane su naišle na probleme kada je u pitanju čak i mala saradnja, kao što je Kaesong, zajednički industrijski park gdje su radnici sa obje strane radili zajedno, sve dok nije, usred spora zbog Sjevernokorejskog razvoja oružja, zatvoren 2016. godine.
Nedavno, ove dvije zemlje nisu uspjele da se dogovore o programu koji bi omogućio odvojenim porodicama da razgovaraju jedna s drugom.
Nepovjerenje je duboko. Neki Južnokoreanci i Amerikanci ostaju uvjereni da je Kim Jong Un prikupio svoj nuklearni arsenal kao dio svog dugoročnog plana da kontroliše poluotok. I Pyongyang brine da je američka vojna prisutnost u Južnoj Koreji predstavlja silu koja ima namjeru da sruši Kima.
Kada su se Istočna i Zapadna Njemačka ujedinile 1990. godine, pojedini su vjerovali da bi to mogao biti model za Korejsko poluostrvo.
Međutim, dvije Njemačke nisu bile u civilnom ratu i Istočna Njemačka je imala mnogo manji pritisak na svoju populaciju od onoga kojeg ima Sjeverna Koreja, napisao je u svom izvještaju 2016. godine bivši zvaničnik Ministarstva za ujedinjenje Yang Chang - Seok.
Facebook Forum