Dijana Budisavljević kao privatna osoba pomagala je srpskim ženama i djeci pokupljenim u ustaškim akcijama "čišćenja terena" na Kozari, Baniji i Kordunu. Ona i njeni saradnici spasili su 7.500 djece.
Dnevnik Diane Budisavljević predstavlja svjedočenje o spašavanju djece u Drugom svjetskom ratu, zapravo otkriva glavnog aktera cijele akcije čije ime je bilo skriveno od javnosti nekoliko decenija. Projekat RSE Dianina lista otkriva sve o ovoj ženi koja se može smatrati balkanskim Šindlerom.
Savjetnica u Hrvatskom povjenom muzeju u Zagrebu Nataša Mataušić za Zašto komentariše kome nije odgovaralo da se sazna za ulogu Diane Budisavljević i spašavanje djece u Jasenovcu i drugim logorima NDH.
- Sumnjiva novoj vlasti
Kreiranje narativa o akciji spašavanja djece žrtava ustaškog terora počinje odmah poslije Drugog svjetskog rata, odnosno kad Komunistička partija Hrvatske preuzima na sebe sve zasluge za spašavanje te djece.
Diana Budisavljević kao predstavnica visokog zagrebačkog društva, po njima, dakle, buržujka, Austrijanka, nije se nikako mogla uklopiti u tu priču. Osim toga ona je, prema njima, bila i prijateljica predstavnika okupacijskih vlasti, dakle nije prezrela od suradnje sa Karitasom Zagrebačke nadbiskupije i samim nadbiskupom. Dakle sve to je ono što njoj nije išlo u prilog.
Osim toga, ona nije bila članica niti jedne organizacije. Niti Antifašističke fronte žena, ni drugih ilegalnih zagrebačkih organizacija koje su bile također uključene u tu akciju spašavanja kozaračke djece. Pa je, po svemu tome što sam sad nabrojala, ustvari na neki način, bila sumnjiva novoj vlasti.
- Strah od svjedočenja
Međutim, ona nije bila pozvana na svjedočenje pred Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, kao mnogi njeni drugi suradnici Dragica Hablazin, Bressler, Vidaković i mnogi drugi.
To na neki način pokazuje da su se oni bojali njenog svjedočenja, jer bi se time razotkrila prava istina i pravi narativ koji se tjekom godina želio prikazati sasvim drugačijim.
Osim toga, vjerovatno je i ona sama imala na neki način zaštitu, samim time što je brat njezinog supruga Srđan Budisavljević bio visoko pozicioniran u vlasti, odnosno bio je član Namjesničkog vijeća.
- Izlazak istine na vidjelo
Međutim, tokom godina ta istina je povremeno, polako kroz razne natpise u tisku izlazila na vidjelo. Normalno da je dnevnik koji je objavljen 2003. godine onda razotkrio pravu istinu o ulozi Diane Budisavljević u akciji spašavanja djece. Ona je bila ta koja je kao privatna osoba inicirala, u biti uspjela, preko svojih nekih veza ishoditi dozvolu za odlazak po djecu u ustaški logor u Staru Gradišku, onda u one sabirne logore oko Stare Gradiške, Mlaku, Jablanac i dovesti ih u Zagreb.
Ona je, dakle, ta koja je napravila tu kartoteku u kojoj je popisano 12.000 djece. Dakle to nisu sve djeca koja su dovedena s Kozare nego i sva djeca koja su od te 1941. prošla kroz rat.
Normalno i onda oni mnogi drugi koji su jednom govorili su morali promijeniti svoj stav i svoje mišljenje o Diani Budisavljević i njenoj akciji spašavanja djece. Eto, to je po meni osnovi razlog koji su doveli do toga da se istina o Diani otkrije.
A onda sad opet imate verziju, neki zasluge pripisuje državi, odnosno osobno Anti Paveliću, da je on spašavao tu djecu. Mada je iz njenog dnevnika sasvim jasno kakav je bio odnos ustaških vlasti prema njoj i njenoj akciji.
***
RSE traga za djecom koju je spasila Diana Budisavljević. Ako znate nekog ko je preživio Jasenovac, zatočeništvo u Staroj Gradiškoj, Loborgradu ili Jastrebarskom i ko bi mogao da svjedoči o tom vremenu i da s nama podijeli svoju životnu priču, javite nam se na e-mail dianinadjeca@rferl.org
Video: Brigita Knežević, jedno od Dianine dece Jasenovca
Facebook Forum