Izložba fotografija Amela Emrića „Srebrenica 1995. – 2010.“ živo je svjedočenje novije povijesti u BiH i svega onog što su Srebreničani poživjeli posljednjih petanest godna- pad Srebrenice, preživljavanja u izbjegličkom i povratničkom životu, potragu za nestalima i srpanj '95.
Emrićev zapis o Srebrenici obići će cijeli svijet u povodu 15 godišnjice Srebrenice. Amel Emrić je fotourednik agencije Associated Press u Sarajevu i jedan je od najvjernijih kroničara Srebrenice.
„Fotografije koje sam snimio posljednjih 15 godina pokazuju patnju ljudi iz Srebrenice i njihovo traganje za istinom. Namjerno sam odabrao velike formate da skrenem pozornost na problem Srebrenice. Približava se i 15 godina stradanja u Srebrenici i zato je moja dužnost da ove fotografije izložim, pokažem ih javnosti BiH i svijeta“, kaže Emrić.
Ova izložba je priča o nesretnom hodu bosanskog čovjeka kroz povjesna događanja putem od slobodnog europskog čovjeka do žrtve koju cijeli svijet vidi, žali i distancira od svoje svakodnevice. Koliko ove fotografije vračaju slike bolne 95. najbolje govore same majke.
„Ove slike govore sve i o njima se ne treba ništa pričati. One su zaista urađene fantastično i sve ovo sam sama prošla. Amel je uvijek bio uz nas u onim najtežim trenucima i onda kada smo došle u Tuzlu iscrpljene, umorne i skrhane. Uvijek nas prati s osjećanjima i prilagođava se svakom našem liku i svakoj našoj patnji. Ove slike su tako upečatljive i ne daju da se zločin u Srebrenici ikada zaboravi“, kaže Nura Begović i dodaje da je na fotografijama prepoznala brojne priatelje od kojih na žalost mnogih više nema.
Načelnik Općine Srebrenica je u Tuzli na jednoj od fotografija prepoznao svoju sestru s djetetom kako odlazi iz Srebrenice.
„Teško mi je zaista da bilo što kažem kada sve ovo vodim. Ovo je genocidna povijest. Ovo nije samo Srebrenica. ovdje su Podrinjci pod imenom Srebrenica. Ja sam preživio genocid u Srebrenici. Danas nakon 15 godina zahvalan sam Bogu što vraćamo Srebrenicu i što potičemo Bošnjake da se vraćaju. Vidio sam sliku moje sestre s bebom od dvije godine. Ta beba je danas djevojka, ali ja prvu sliku želim držati u svom domu i u svom uredu“, rekao je načelnik Srebrenice Osman Suljić.
Život kroz fotografije
Jasmin Imamović, načelnik Tuzle, otvorajući ovu izložbu rekao je da je Srebrenica još uvijek otvorena rana na koju pojedinci i dalje bezočno sipaju sol.
„Te rane još uvijek ne zastaraju jer još uvijek traje identifikacija žrtava i prikupljanje dokaza o zločinu. U tijeku je i suđenje Radovanu Karadžiću koji na jedan bezobziran način pokušava negirati ovako vidljiv zločin. Ove fotografije su dramatične i Amel je zasita kroničar novije povijesti BiH“, kaže Imamović.
Fotografije Amela Emrića prikazuju uglavnom lica žena i djece. Prikazuju i muškarce, ali uglavnom su to samo njihove lobanje ili njihova slika u albumima koje nose njihove majke. Porterti muškaraca su redovi tabuta i nišana. Na licima majki očituje se bol i grč koje shvačaju kakvu su tragediju doživjele. Izvršni producent izložbe je Bosanska medijska grupa a ova izložba je najveći umjetnički projekt vezan za Srebrenicu.
„Ovdje se radi o pokušaju da velikim formatom fotografija na simboličan način kaže kako je zločin i genocid počinjen u Srebrenici bio planetaran ogromnih razmjera. Na jedan simboličan način pokazano je da mi još uvijek kroz ove fotografije imamo šansu da živimo. Svaka fotografija i svaki pano odiše ljubavlju. Svaka slika pokazuje ljude kako se grle i svaka slika daje opet nadu u život, a s druge strane prikazuje lobanje ljudi koje pokazuju zločin koji se više nikada i nigdje ne smije dogoditi“, rekao je Meša Pargan.
Amel Emrić je kroz fotografije i fotoeseje svjetsku javnost je izvještavao o nasilju nad etničkim manjinama, povratku izbjeglica i problemima vezanim za identifikacije nestalih u ratu u BiH. Za AP je izvještavao iz Saudijske Arabije, zatim iz američke baze Bagram u Afganistanu, sa Kosova nakon ulaska NATO snaga, te sa drugih svjetskih lokaliteta. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima 1999. Drugu na konkursu World Press Photo. Godinu ranije dobio je prvu nagradu na konkursu 56th Annual Pictures of the Year Contest Winners 1998. Za reportažu iz povratničkog naselja Jusići dobitnik je druge nagrade na 63th National Headliner Awards 1997.
Ovi bilbordi na kojima je 320 fotografija Srebrenice obići će cijeli svijet i zaustaviti se u Srebrenici 11. srpnja 2010. godine.
Emrićev zapis o Srebrenici obići će cijeli svijet u povodu 15 godišnjice Srebrenice. Amel Emrić je fotourednik agencije Associated Press u Sarajevu i jedan je od najvjernijih kroničara Srebrenice.
„Fotografije koje sam snimio posljednjih 15 godina pokazuju patnju ljudi iz Srebrenice i njihovo traganje za istinom. Namjerno sam odabrao velike formate da skrenem pozornost na problem Srebrenice. Približava se i 15 godina stradanja u Srebrenici i zato je moja dužnost da ove fotografije izložim, pokažem ih javnosti BiH i svijeta“, kaže Emrić.
Ova izložba je priča o nesretnom hodu bosanskog čovjeka kroz povjesna događanja putem od slobodnog europskog čovjeka do žrtve koju cijeli svijet vidi, žali i distancira od svoje svakodnevice. Koliko ove fotografije vračaju slike bolne 95. najbolje govore same majke.
Načelnik Općine Srebrenica je u Tuzli na jednoj od fotografija prepoznao svoju sestru s djetetom kako odlazi iz Srebrenice.
„Teško mi je zaista da bilo što kažem kada sve ovo vodim. Ovo je genocidna povijest. Ovo nije samo Srebrenica. ovdje su Podrinjci pod imenom Srebrenica. Ja sam preživio genocid u Srebrenici. Danas nakon 15 godina zahvalan sam Bogu što vraćamo Srebrenicu i što potičemo Bošnjake da se vraćaju. Vidio sam sliku moje sestre s bebom od dvije godine. Ta beba je danas djevojka, ali ja prvu sliku želim držati u svom domu i u svom uredu“, rekao je načelnik Srebrenice Osman Suljić.
Život kroz fotografije
Jasmin Imamović, načelnik Tuzle, otvorajući ovu izložbu rekao je da je Srebrenica još uvijek otvorena rana na koju pojedinci i dalje bezočno sipaju sol.
„Te rane još uvijek ne zastaraju jer još uvijek traje identifikacija žrtava i prikupljanje dokaza o zločinu. U tijeku je i suđenje Radovanu Karadžiću koji na jedan bezobziran način pokušava negirati ovako vidljiv zločin. Ove fotografije su dramatične i Amel je zasita kroničar novije povijesti BiH“, kaže Imamović.
Svaka slika pokazuje ljude kako se grle i svaka slika daje opet nadu u život, a s druge strane prikazuje lobanje ljudi koje pokazuju zločin koji se više nikada i nigdje ne smije dogoditi
Fotografije Amela Emrića prikazuju uglavnom lica žena i djece. Prikazuju i muškarce, ali uglavnom su to samo njihove lobanje ili njihova slika u albumima koje nose njihove majke. Porterti muškaraca su redovi tabuta i nišana. Na licima majki očituje se bol i grč koje shvačaju kakvu su tragediju doživjele. Izvršni producent izložbe je Bosanska medijska grupa a ova izložba je najveći umjetnički projekt vezan za Srebrenicu.
„Ovdje se radi o pokušaju da velikim formatom fotografija na simboličan način kaže kako je zločin i genocid počinjen u Srebrenici bio planetaran ogromnih razmjera. Na jedan simboličan način pokazano je da mi još uvijek kroz ove fotografije imamo šansu da živimo. Svaka fotografija i svaki pano odiše ljubavlju. Svaka slika pokazuje ljude kako se grle i svaka slika daje opet nadu u život, a s druge strane prikazuje lobanje ljudi koje pokazuju zločin koji se više nikada i nigdje ne smije dogoditi“, rekao je Meša Pargan.
Amel Emrić je kroz fotografije i fotoeseje svjetsku javnost je izvještavao o nasilju nad etničkim manjinama, povratku izbjeglica i problemima vezanim za identifikacije nestalih u ratu u BiH. Za AP je izvještavao iz Saudijske Arabije, zatim iz američke baze Bagram u Afganistanu, sa Kosova nakon ulaska NATO snaga, te sa drugih svjetskih lokaliteta. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima 1999. Drugu na konkursu World Press Photo. Godinu ranije dobio je prvu nagradu na konkursu 56th Annual Pictures of the Year Contest Winners 1998. Za reportažu iz povratničkog naselja Jusići dobitnik je druge nagrade na 63th National Headliner Awards 1997.
Ovi bilbordi na kojima je 320 fotografija Srebrenice obići će cijeli svijet i zaustaviti se u Srebrenici 11. srpnja 2010. godine.
