Autor: Judy Dempsey, (Carnegie Europe), prevela: Ena Stevanović
Nakon govora njemačke kancelarke Angele Merkel 17. novembra na Lowy Institutu za međunarodnu politiku u Sidneju uslijedila je žučna rasprava na temu vanjske politike. Osim što je bila izrazito kritična prema aktivnostima ruskog predsjednika Vladimira Putina u proteklih nekoliko mjeseci, Merkel je također izjavila da nije uvjerena da će se on povući iz Ukrajine.
Merkel je upozorila da Europska unija mora zauzeti čvrst stav prema Rusiji.
„A to se ne odnosi samo na Ukrajinu,“ rekla je. „To se odnosi i na Moldaviju i na Gruziju, a ako se ova situacija nastavi, morali bismo razgovarati i o Srbiji. Morali bismo razgovarati i o zemljama Zapadnog Balkana.“
Tijekom proteklih nekoliko godina, politika Europske unije prema državama Zapadnog Balkana -- Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji -- je najblaže rečeno bila politika benignog zanemarivanja, uz jednu iznimku, a to je Catherine Ashton, bivša šefica EU za vanjsku politiku, koja je uložila ogroman napor i vrijeme u pregovore između Srbije i Kosova, nakon što je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost.
Njemačka je iza kulisa imala ključnu ulogu u tom pregovaračkom procesu. Za Berlin je to značilo uspostavljanje dugoročne stabilnosti na Zapadnom Balkanu i približavanje ovih zemalja Europskoj uniji. To je nešto što Rusija sada pokušava usporiti, ako ne i zaustaviti.
Rusija već dugo vremena usmjerava svu svoju pažnju na Beograd, koji već tradicionalno održava čvrste veze sa Moskvom. Tijekom proteklih godina, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je uspostavio čvrste odnose sa Putinom dok je istovremeno pokušavao približiti Srbiju EU.
Nikolić je 2013. godine tijekom posjete Putinovom ljetnikovcu u Sočiju potpisao Deklaraciju o strateškom partnerstvu između Beograda i Moskve. Nekoliko mjeseci kasnije, Srbija je potpisala sporazum o vojnoj suradnji sa Rusijom, da bi u oktobru 2014.godine, uprkos protivljenju Berlina, Srbija rasprostrla crveni tepih za Putina kojem je Nikolić tom prilikom dodijelio najvišu državnu nagradu.
Ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega.
Ruske državne željeznice na čelu sa Vladimirom Jakuninom, koji je na popisu pojedinaca kojima je zabranjen ulaz u bilo koju državu EU, produžavaju željezničku prugu u Srbiji za 350 kilometara. Ruski energetski gigant Gazprom ima većinski udio u Srbijagasu, a Lukoil, druga najveća ruska energetska kompanija je vlasnik 80 posto Beopetrola, srbijanskog lanca benzinskih pumpi.
Stoga nije ni čudo što Srbija nije pristala uvesti sankcije Rusiji.
Rusija se također umiješala i u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Moskva je nepokolebljivi pristaša Republike Srpske i njenog predsjednika Milorada Dodika. Dodik već duže vrijeme usporava reforme u BiH, posebno u oblasti pravosuđa, mada ni ostali bosanski čelnici nisu s oduševljenjem prihvatili neophodne društvene, ekonomske i političke reforme.
Naime, najnoviji i izvrstan izvještaj Europske komisije o napretku Bosne i Hercegovine jasno ukazuje na to da državne institucije jedva funkcioniraju.
Ruska aneksija Krima u martu 2013. godine je ohrabrila Dodika da razmotri otcjepljenje Republike Srpske od BiH. Od te ideje ga je navodno odvratio premijer Srbije Aleksandar Vučić koji pokušava uspostaviti ravnotežu između odnosa Beograda i Rusije s jedne strane i približavanja EU sa druge.
Rusija nastoji zadržati svoj utjecaj i u Crnoj Gori prije svega pomoću energetskog sektora i drugih velikih investicija. Ipak, Milo Đukanović, dugogodišnji premijer ove zemlje, je uprkos mnogim kritičarima i pritiscima Rusije uspio usmjeriti Crnu Goru ka EU i NATO-u. On je također otvoreno podržao sankcije koje je EU nametnulaRusiji.
Moskva se sve više fokusira na zapadni Balkan jer ne želi da ovaj region postane dio Zapada. Čak i u zemljama u široj regiji koje su članice EU, kao što je Bugarska, Moskva i dalje pokuša izvršiti svoj utjecaj kroz pritisak na energetski sektor.
Rusija svojim uplitanjem želi potkopati stabilnost Zapadnog Balkana, posebno u vrlo nestabilnoj Bosni i Hercegovini, stoga bi EU trebala biti vrlo zabrinuta.
Razmislite malo o onome što se dogodilo 11. novembra u Ujedinjenim narodima u New Yorku. Rusija se suzdržala od glasanja o produženju vojne misije EU u BiH, i to prvi put nakon što je EU tamo rasporedila svoje trupe 2004.godine. Diplomate kažu da se Rusija suprotstavila tekstu koji se odnosio na mogućnost da BiH pristupi Europskoj uniji.
Samo sedmicu dana prije tog zasijedanja britanski i njemački ministar vanjskih poslova su pokrenuli novu inicijativu za BiH s ciljem da vrate ovu državu na europsku putanju koja je u zastoju od 2009. godine zbog spora EU i bosanskohercegovačkog državnog vrha oko toga da su određene političke pozicije namijenjene isključivo Srbima, Hrvatima i Bošnjacima.
Međutim, ova anglo-njemačka inicijativa ne rješava ono što je Bosni i čitavoj regiji nužno potrebno, a to je nedvosmislena poruka Brisela da je Zapadni Balkan bitan i da države regiona imaju svoje mjesto unutar EU. Činjenica da je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker stavio Zapadni Balkan na dno svojih prioriteta ukazuje na kratkovidnu politiku EU koju je Rusija više nego voljna iskoristiti. Juncker ne može reći da ga Merkel nije upozorila na to.
