Stanovnici sela Makljenovac kod Doboja oko svojih kuća nailaze na bombe, troblone i druga neeksplodirana ubojna sredstva i poslije 17 godina od kraja rata u BiH.
Povratnici u Makljenovac kod Doboja Ivica i Anđelka Ljubić kažu da je prije nekoliko mjeseci u njihovom dvorištu pronađena nagazna mina koja, na svu sreću, nije eksplodirala:
„Čovjek je kosio travu i kosom udario u tu minu. I onda je vidio šta je i zvao deminere. Prije dvije godine smo gore čistili, bilo je otpada što su demineri radili, i našli smo bombu i dva komada trotila od nagazne mine. Tamo sam u onom dijelu gdje je japura našao troblon neeksplodiran", priča Ivica.
„Samo sam pobjegla od toga, prepala se. A to su vjerovatno demineri čistili i ostavili. Hodamo i kopamo u minskom polju", kaže Anđelka.
Pored obnovljene, u dvorištu ovih ljudi nalaze se ostaci srušene kuće koje ne mogu da uklone jer građevinski radnici koje su zvali, zbog prethodnih iskustava sa sličnim ruševinama, više ne žele to da rade, dodaju Ivan i Anđelka:
„Obično su tu stavljali mine kad su rušili, protutenkovske, na ćoškove. Postoji mogućnost da su ostale mine negdje. Čovjek, privatnik koji to radi, kaže: ’Mi to ne smijemo.’Jer imali su slučaj tu blizu, minu našli kad su vukli stubove, tenkovska mina.“
„Tražili smo civilnu zaštitu, obraćali smo se par puta Civilnoj zaštiti Doboj, i pismeno i usmeno, i Uusori i svima, ali svi ignoriraju, niko nam još nije pomogao, tako da ne znamo - kuća je minirana tri puta, otkud znamo šta ima dole.“
Zaostala minska polja u Makljenovcu usporavaju i obnovu desetak porušenih kuća jer teren oko njih nije očišćen, kaže povratnik Marko Dajaković:
„To je jedna ludnica. Ostavljaju, recimo, negdje, u nekom ćošku po duluma ili dulum. U Makljenovcu dole ima možda po dva duluma među kućama, nisu još očistili. A zašto to, bogzna zašto. Ja sam gore našao u toj parceli gdje su oni čistili dvije mine – jedna je nađena ovdje u ovoj, a druga je nađena u onoj. A tu je čistila ona mašina - i vojska, tako da po mojoj procjeni ne bih nikome preporučio da prvi ide orati tu", kaže Dajaković.
Kroz ovo selo, koje se nalazi između dva bosanskohercegovačka entiteta, tokom rata je prolazila borbena linija okružena minskim poljima. Po broju označenih zaostalih polja smrti Doboj spada među najzagađenija područja u BiH.
Šef regionalne kancelarije Centra za uklanjanje mina BiH Banja Luka Boris Đukić ne može da kaže kada će ovi i drugi stanovnici Doboja i okoline živjeti na deminiranom području. Objašnjava da su identifikovani prioriteti ali i da nedostaje novca za deminiranje:
„Sumnjiva površina pod minama iznosi otprilike 18 miliona kvadratnih metara, znači oko 18 kvadratnih kilometara. Poređenja radi, u prošloj godini je završeno na području opštine Doboj 13 projekata, sa ukupnom površinom od otprilike 240.000 kvadratnih metara. Ako se bude deminiralo ovim tempom, ne smijem ni prognozirati koliko bi to moglo da traje. Sve zavisi od finansija. Može da traje i pra decenija ovim tempom.“
Mnogi povratnici u Makljenovac, koji su se među prvim građanima BiH nakon rata počeli vraćati u svoje domove, s druge strane sami su plaćali deminerske ekipe na svom zemljištu. To je uradio i Ivan Petrović.
„Ja sam svoju parcelu od 10 duluma sam razminirao, mislim svojim sredstvima plaćao. Niko to ne pita. Donatori su mi radili kuću i oni su samo 10 metara oko kuće razminirali. Sve kuće u Makljenovcu su tako radili – samo po 10 metara oko kuće i put. Ostalo ti - briga njih", kaže Petrović.
Marko Dajaković kaže da je u čišćenje svog posjeda od mina uložio oko pet hiljada eura, a da su se nadležni u deminiranje Makljenovca uključili zbog trase budućeg autoputa na koridoru VC, dok su mještani prije toga uglavnom bili prepušteni sami sebi:
„Tu je predviđeno da bude trasa autoputa i onda su morali da čiste skroz teren. Samo tu ovu moju parcelu nisu, a ovo ostalo su sve. Jedan deseti dio nisam platio, a ono sam sve platio čišćenje odavdje dole do potoka. Jedno 60 duluma. Tu je 22 duluma pod minama još. Niti smijem, niti ću ići dokle god ne prođe minerska služba i ne očisti i dokle ne dobijem povjerenje da smijem unići.“
Ljudi koji žive na minama zagađenom području moraju računati i na to da sva minska polja u njihovoj blizini možda nisu obilježena, o čemu ratni veteran Ibrahim Jahić kaže:
„Postoji jedna opasnost, vojnici to dobro znaju, a to su tzv. neregistrovana minsko-eksplozivna sredstva, koja su ostala iza raznih jednica, a koja su mimo zapisnika ugrađena. Zbog tih stvari je potrebno decidno i stručno čišćenje ovoga prostora.“
**************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Povratnici u Makljenovac kod Doboja Ivica i Anđelka Ljubić kažu da je prije nekoliko mjeseci u njihovom dvorištu pronađena nagazna mina koja, na svu sreću, nije eksplodirala:
„Čovjek je kosio travu i kosom udario u tu minu. I onda je vidio šta je i zvao deminere. Prije dvije godine smo gore čistili, bilo je otpada što su demineri radili, i našli smo bombu i dva komada trotila od nagazne mine. Tamo sam u onom dijelu gdje je japura našao troblon neeksplodiran", priča Ivica.
„Samo sam pobjegla od toga, prepala se. A to su vjerovatno demineri čistili i ostavili. Hodamo i kopamo u minskom polju", kaže Anđelka.
Pored obnovljene, u dvorištu ovih ljudi nalaze se ostaci srušene kuće koje ne mogu da uklone jer građevinski radnici koje su zvali, zbog prethodnih iskustava sa sličnim ruševinama, više ne žele to da rade, dodaju Ivan i Anđelka:
„Obično su tu stavljali mine kad su rušili, protutenkovske, na ćoškove. Postoji mogućnost da su ostale mine negdje. Čovjek, privatnik koji to radi, kaže: ’Mi to ne smijemo.’Jer imali su slučaj tu blizu, minu našli kad su vukli stubove, tenkovska mina.“
„Tražili smo civilnu zaštitu, obraćali smo se par puta Civilnoj zaštiti Doboj, i pismeno i usmeno, i Uusori i svima, ali svi ignoriraju, niko nam još nije pomogao, tako da ne znamo - kuća je minirana tri puta, otkud znamo šta ima dole.“
Zaostala minska polja u Makljenovcu usporavaju i obnovu desetak porušenih kuća jer teren oko njih nije očišćen, kaže povratnik Marko Dajaković:
„To je jedna ludnica. Ostavljaju, recimo, negdje, u nekom ćošku po duluma ili dulum. U Makljenovcu dole ima možda po dva duluma među kućama, nisu još očistili. A zašto to, bogzna zašto. Ja sam gore našao u toj parceli gdje su oni čistili dvije mine – jedna je nađena ovdje u ovoj, a druga je nađena u onoj. A tu je čistila ona mašina - i vojska, tako da po mojoj procjeni ne bih nikome preporučio da prvi ide orati tu", kaže Dajaković.
Kroz ovo selo, koje se nalazi između dva bosanskohercegovačka entiteta, tokom rata je prolazila borbena linija okružena minskim poljima. Po broju označenih zaostalih polja smrti Doboj spada među najzagađenija područja u BiH.
Šef regionalne kancelarije Centra za uklanjanje mina BiH Banja Luka Boris Đukić ne može da kaže kada će ovi i drugi stanovnici Doboja i okoline živjeti na deminiranom području. Objašnjava da su identifikovani prioriteti ali i da nedostaje novca za deminiranje:
„Sumnjiva površina pod minama iznosi otprilike 18 miliona kvadratnih metara, znači oko 18 kvadratnih kilometara. Poređenja radi, u prošloj godini je završeno na području opštine Doboj 13 projekata, sa ukupnom površinom od otprilike 240.000 kvadratnih metara. Ako se bude deminiralo ovim tempom, ne smijem ni prognozirati koliko bi to moglo da traje. Sve zavisi od finansija. Može da traje i pra decenija ovim tempom.“
Mnogi povratnici u Makljenovac, koji su se među prvim građanima BiH nakon rata počeli vraćati u svoje domove, s druge strane sami su plaćali deminerske ekipe na svom zemljištu. To je uradio i Ivan Petrović.
„Ja sam svoju parcelu od 10 duluma sam razminirao, mislim svojim sredstvima plaćao. Niko to ne pita. Donatori su mi radili kuću i oni su samo 10 metara oko kuće razminirali. Sve kuće u Makljenovcu su tako radili – samo po 10 metara oko kuće i put. Ostalo ti - briga njih", kaže Petrović.
Marko Dajaković kaže da je u čišćenje svog posjeda od mina uložio oko pet hiljada eura, a da su se nadležni u deminiranje Makljenovca uključili zbog trase budućeg autoputa na koridoru VC, dok su mještani prije toga uglavnom bili prepušteni sami sebi:
„Tu je predviđeno da bude trasa autoputa i onda su morali da čiste skroz teren. Samo tu ovu moju parcelu nisu, a ovo ostalo su sve. Jedan deseti dio nisam platio, a ono sam sve platio čišćenje odavdje dole do potoka. Jedno 60 duluma. Tu je 22 duluma pod minama još. Niti smijem, niti ću ići dokle god ne prođe minerska služba i ne očisti i dokle ne dobijem povjerenje da smijem unići.“
Ljudi koji žive na minama zagađenom području moraju računati i na to da sva minska polja u njihovoj blizini možda nisu obilježena, o čemu ratni veteran Ibrahim Jahić kaže:
„Postoji jedna opasnost, vojnici to dobro znaju, a to su tzv. neregistrovana minsko-eksplozivna sredstva, koja su ostala iza raznih jednica, a koja su mimo zapisnika ugrađena. Zbog tih stvari je potrebno decidno i stručno čišćenje ovoga prostora.“
**************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.