Sve to utiče na rašireno kršenje ljudskih prava, što u svoje izvještaje - kao negativne primjere - uključuju brojne domaće i međunarodne nevladine organizacije. Vijeće ministara BiH u četvrtak je usvojilo Prijedlog zakona o zabrani diskriminacije, pa će - ako ga podrže i poslanici u Parlamentarnoj skupštini, konačno biti stvoreni uslovi za punu ravnopravnost i ostvarivanje osnovnih ljudskih prava.
Diskriminacija kao pojava rasprostranjena je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Veliki je broj građana koji su diskriminisani na osnovu religije, jezika, nacionalnog ili etničkog porijekla, segregracije, uznemirivanja i mobinga. Tako se dešava da, primjera radi, poslodavci u velikom broju slučajeva vrijeđaju ili fizički zlostavljaju zaposlene. Naša sagovornica govori o tome koliko je to za nju bilo frustrirajuće i traumatično iskustvo:
„Prijetio mi je otkazom. Nisam to toliko vjerovala dok nisam jednom ušla u kancelariju, pošto je često galamio na mene i govorio da će dati otkaz, i sve je to uradio kad nikog nema, kad niko ne čuje, ne vidi.“
Slučaj naše sagovornice, ali i mnogih poput nje, najvjerovatnije se više neće dešavati nakon što je Vijeće ministara BiH usvojilo Prijedlog zakona o zabrani diskriminacije. Ipak, konačni sud o zakonu daće državni Parlament. Samo od tog zakonodavnog tijela zavisi hoće li ovakav Prijedlog zakona koje je pripremilo Vijeće ministara, omogućiti svim građanima Bosne i Hercegovine koji su na bilo koji način diskriminisani da to više ne budu.
Predsjedavajući bh. Vlade Nikola Špirić napominje i da je zakon jedan od preduslova Mape za realizaciju viznog režima i jedan od posljednjih političkih uslova koje je Vijeće ministara trebalo da usvoji:
„Zakonom se uspstavlja okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti lica u BiH i uređuje sistem zaštite od diskriminacije. Suština zakona jesu ombudsmeni za ljudska prava na državnom nivou i u okviru ombudsmena će biti formirano jedno odjeljenje koje će se baviti ovim poslovima, ali također i jedno odjeljenje u okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.“
Prema Prijedlogu zakona, žrtva je oslobođena obaveze dokazivanja krivnje. U Helsinškom komitetu BiH, koji samo u protekloj godini bilježi više od 100 slučajeva različitih oblika diskriminacije, posebno pozdravljaju ovu odredbu zakona. Predsjednik Srđan Dizdarević:
„To je zaista jedan iskorak. Vi kao žrtva diskriminacije više niste dužni da mukotrpnim procesom dokazujete da ste bili žrtva diskriminacije. Ukoliko postoje valjane pretpostavke, onda je počinilac diskriminacije dužan da se potrudi da dokaže da diskrimancije nije bilo. Misilm da je to nešto što je jedan zaista kvalitativan novum, nešto je zaista jako dobro i što je primijenjeno u međunarodnoj praksi i što na neki način relaksira žrtvu, omogućava joj da bez zebnje može da se založi da se njena prava zaštite.“
Jedna od bitnih karakteristika je i ta što zakon detaljno reguliše rad sudova. U proteklom periodu zbog nepostojanja zakona sudovi nisu prepoznavali kvalifikaciju diskriminacije, što potvrđuje i naša sagovornica sa početka priloga:
„Ja sam dobila od tužilaštva odgovor da ne postoji krivično djelo, da se ne pominje moj nalaz mobinga uopšte. Mene nema nigdje. Tad sam shvatila da se nemam kome obratiti. Obratila sam se, tražila sam zaštitu da mogu nastaviti raditi, da se ne dešava ono što se dešavalo.“
Ponovo Srđan Dizdarević:
„Očigledno da sudovi iz ovih ili onih razloga nisu pribjegavali sankcionisanju ovih pojava, ili se radilo o tome da njih generišu, inspirišu politička rukovodstva, rukovodstva vjerskih zajednica, dakle ljudi od velikog uticaja i vjerovatno sudovi se nisu usuđivali da se upuste u nešto takvo.“
Svoje zadovoljstvo usvajanjem Prijedloga zakona o zabrani diskriminacije ne kriju ni u Kancelariji visokog predstavnika. Portparol OHR-a Oleg Milišić apel upućuje Parlamentu BiH, od kojeg se očekuje da zakon usvoje:
„Ovaj zakon jedan je od ključnih prioriteta definiranih evropskim partnerstvom i preduslov je za plan liberalizacije viznog režima, te bi što prije trebao biti upućen u Parlament BiH.“
U posljednjem Izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava za prošlu godinu navodi se da je diskriminacija jedan od najozbiljnijih generatora kršenja ljudskih prava u BiH. Navedeno je i kako se diskriminacija ispoljava u vitalnim oblastima kao što su: zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita. Zbog svega navedenog, u ovoj nevladinoj organizaciji kažu kako se nadaju da će usvajanjem zakona protiv diskriminacije u državnom Parlamentu, Bosna i Hercegovina dobiti oruđe za suzbijanje jednog od najvažnijih uzročnika kršenja ljudskih prava i sloboda.
Diskriminacija kao pojava rasprostranjena je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Veliki je broj građana koji su diskriminisani na osnovu religije, jezika, nacionalnog ili etničkog porijekla, segregracije, uznemirivanja i mobinga. Tako se dešava da, primjera radi, poslodavci u velikom broju slučajeva vrijeđaju ili fizički zlostavljaju zaposlene. Naša sagovornica govori o tome koliko je to za nju bilo frustrirajuće i traumatično iskustvo:
„Prijetio mi je otkazom. Nisam to toliko vjerovala dok nisam jednom ušla u kancelariju, pošto je često galamio na mene i govorio da će dati otkaz, i sve je to uradio kad nikog nema, kad niko ne čuje, ne vidi.“
Slučaj naše sagovornice, ali i mnogih poput nje, najvjerovatnije se više neće dešavati nakon što je Vijeće ministara BiH usvojilo Prijedlog zakona o zabrani diskriminacije. Ipak, konačni sud o zakonu daće državni Parlament. Samo od tog zakonodavnog tijela zavisi hoće li ovakav Prijedlog zakona koje je pripremilo Vijeće ministara, omogućiti svim građanima Bosne i Hercegovine koji su na bilo koji način diskriminisani da to više ne budu.
Predsjedavajući bh. Vlade Nikola Špirić napominje i da je zakon jedan od preduslova Mape za realizaciju viznog režima i jedan od posljednjih političkih uslova koje je Vijeće ministara trebalo da usvoji:
„Zakonom se uspstavlja okvir za ostvarivanje jednakih prava i mogućnosti lica u BiH i uređuje sistem zaštite od diskriminacije. Suština zakona jesu ombudsmeni za ljudska prava na državnom nivou i u okviru ombudsmena će biti formirano jedno odjeljenje koje će se baviti ovim poslovima, ali također i jedno odjeljenje u okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.“
Prema Prijedlogu zakona, žrtva je oslobođena obaveze dokazivanja krivnje. U Helsinškom komitetu BiH, koji samo u protekloj godini bilježi više od 100 slučajeva različitih oblika diskriminacije, posebno pozdravljaju ovu odredbu zakona. Predsjednik Srđan Dizdarević:
„To je zaista jedan iskorak. Vi kao žrtva diskriminacije više niste dužni da mukotrpnim procesom dokazujete da ste bili žrtva diskriminacije. Ukoliko postoje valjane pretpostavke, onda je počinilac diskriminacije dužan da se potrudi da dokaže da diskrimancije nije bilo. Misilm da je to nešto što je jedan zaista kvalitativan novum, nešto je zaista jako dobro i što je primijenjeno u međunarodnoj praksi i što na neki način relaksira žrtvu, omogućava joj da bez zebnje može da se založi da se njena prava zaštite.“
Jedna od bitnih karakteristika je i ta što zakon detaljno reguliše rad sudova. U proteklom periodu zbog nepostojanja zakona sudovi nisu prepoznavali kvalifikaciju diskriminacije, što potvrđuje i naša sagovornica sa početka priloga:
„Ja sam dobila od tužilaštva odgovor da ne postoji krivično djelo, da se ne pominje moj nalaz mobinga uopšte. Mene nema nigdje. Tad sam shvatila da se nemam kome obratiti. Obratila sam se, tražila sam zaštitu da mogu nastaviti raditi, da se ne dešava ono što se dešavalo.“
Ponovo Srđan Dizdarević:
„Očigledno da sudovi iz ovih ili onih razloga nisu pribjegavali sankcionisanju ovih pojava, ili se radilo o tome da njih generišu, inspirišu politička rukovodstva, rukovodstva vjerskih zajednica, dakle ljudi od velikog uticaja i vjerovatno sudovi se nisu usuđivali da se upuste u nešto takvo.“
Svoje zadovoljstvo usvajanjem Prijedloga zakona o zabrani diskriminacije ne kriju ni u Kancelariji visokog predstavnika. Portparol OHR-a Oleg Milišić apel upućuje Parlamentu BiH, od kojeg se očekuje da zakon usvoje:
„Ovaj zakon jedan je od ključnih prioriteta definiranih evropskim partnerstvom i preduslov je za plan liberalizacije viznog režima, te bi što prije trebao biti upućen u Parlament BiH.“
U posljednjem Izvještaju Helsinškog komiteta za ljudska prava za prošlu godinu navodi se da je diskriminacija jedan od najozbiljnijih generatora kršenja ljudskih prava u BiH. Navedeno je i kako se diskriminacija ispoljava u vitalnim oblastima kao što su: zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvena i socijalna zaštita. Zbog svega navedenog, u ovoj nevladinoj organizaciji kažu kako se nadaju da će usvajanjem zakona protiv diskriminacije u državnom Parlamentu, Bosna i Hercegovina dobiti oruđe za suzbijanje jednog od najvažnijih uzročnika kršenja ljudskih prava i sloboda.
