Ono što su SDP i SNSD dogovorili prije nekoliko mjeseci, kao dio programske saradnje, počelo je i da se sprovodi. Vijeće ministara BiH je utvrdilo u ponedjeljak izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti.
Time se odlučivanje o tome da li neki visoki zvaničnik pribavlja korist sebi i svojoj porodici na uštrb javnog interesa daje “u ruke” posebno formiranoj komisiji od devet članova, umjesto Centralnoj izbornoj komisiji, kao što je to do sada bio slučaj.
Analitičari i nevladine organizacije to tumače kao mogućnost stranačkog uticaja na odluke, jer će komisiju činiti parlamentarci, odnosno predstavnici političkih partija. Istovremeno, značiće to i, kako mnogi tvrde, dodatno bogaćenje bh. zvaničnika.
Nevladina organizacija Transparency International BiH godinama se bori da dokaže zloupotrebe političara na visokim položajima, zalažući se za mehanizme sprječavanja sukoba interesa, ali i za zakonska rješenja koja će sve mahinacije kažnjavati na adekvatan način.
Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency Internationala, kaže:
„Protiv svih velikih riba protiv kojih smo podnosili zahtjeve za sukob interesa mi smo morali dvije godine biti u sporu sa Centralnom izbornom komisijom, da bi se na kraju utvrdilo da je čovjek izašao iz sukoba interesa.“
Umjesto Centralne izborne komisije, koja se suočavala sa brojnim problemima u dokazivanju sukoba interesa, između ostalog i sa političkim pritiscima, sada je predloženo da se odlučivanje prenese u devetočlanu komisiju, sastavljenu od po tri člana oba skupštinska doma i tri čelnika Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije.
Iako će u komisiji biti i predstavnici opozicije, Ivana Korajlić iz organizacije TI, ipak izvlači ovaj zaključak:
„Da će i politički i stranački interes biti umiješani, indirektno ili direktno, u odlučivanje o postojanju sukoba interesa javnih zvaničnika, da bi ti isti članovi komisije na kraju odlučivali o sukobu i interesa svojih stranačkih kolega i sebe samih. Ipak, formiranje jedne ovakve komisije i novog ureda uz tu komisiju znači dodatna finansijska sredstva. Cijeli ovaj zakon i njegove odredbe se apsolutno kose sa svim međunarodnim standardima koji postoje vezano za sukob interesa.“
Zakonodavac bi se trebao prilagođavati onom što se dešava u praksi, jer od kada postoji Zakon o sukobu interesa pokušava se pronaći način da se on izigra, kaže bivši član Izborne komsije BiH Vedran Hadžović:
„Ljudi su na određene načine usavršili koruptivne aktivnosti i sada bi u zakonu trebalo da se nađe odgovor, jer sada imate situaciju da se neko obogati za milion maraka, a onda ga vi kaznite sa 10.000 maraka, umjesto da ga kaznite bar u onom iznosu koji je stekao na osnovu koruptivne aktivnosti.“
Moguće sankcije za sukob interesa su obustava isplate dijela, odnosno do 50 posto neto mjesečne plate, te prijedlog za razrješenje dužnosti i poziv na davanje ostavke. Sve samo kao preporuka, navodi Ivana Korajlić:
„Novčane sankcije i dalje su veoma niske i ne motivišu poštivanje zakona. S druge strane, predviđena je mjera prijedlog razrješenja dužnosti - u takvoj jednoj konstrukciji znači da nije obavezno da taj prijedlog, kada se uputi određenoj nadležnoj instituciji, ta ista institucija mora ispoštovati. Zakon mora upozoravati javne zvaničnike šta će im se desiti ukoliko ne poštuju zakon.“
Izigravanje građana
Predloženim zakonom političke stranke na vlasti nastoje potvrditi da imaju apsolutnu kontrolu nad svim onim što se događa u BiH, kaže novinar-analitičar portala BUKA Elvir Padalović:
„Moj stav je da je ovim zakonom potpuno obesmišljen institut sukoba interesa i ovim su se političari u BiH definitivno stavili iznad zakonodavstva. Dakle, ovo je direktno miješanje u zakonodavstvo. Ovim je i potvrđen najveći mogući stepen političke korupcije u BiH - i zvanično je potvrđeno da lideri velikih političkih partija imaju apsolutnu kontrolu nad svim procesima u BiH.“
Za razliku od analitičara i nevladinih organizacija, iz zvaničnih institucija, odnosno Vijeća minsitara stiglo je samo saopštenje. Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, je jedini od članova Vijeća ministara bio spreman dati izjavu, iako vrlo uopštenu:
„Prijedlog Savjeta ministara je da se on donese po hitnom postupku, odnosno po hitnoj proceduri, kao i ostali zakoni koji će vjerovatno biti na dnevnom redu na sljedećoj sjednici Savjeta ministara.“
Opozicija je, naravno, glasnija.
„Ne smije se popustiti pred stalno prisutnim tendencijama da se to područje liberalizira i da nastane neki Eldorado za zloupotrebu položaja,“ kazao je Halid Genjac, poslanik SDA.
Zakon o sukobu interesa, ukoliko se usvoji u predloženom tekstu, pokazaće kako u BiH ne postoji vladavina prava za političare, bilo one na vlasti ili u opoziciji, jer će ih zakon štititi, smatra predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović:
„Građani se pokušavaju izigrati. Političari u ovoj zemlji žele da preuzmu ulogu i onih koji tuže i onih koji sude. Predložene izmjene zakona i nešto što u ovom trenutku pokušava raditi tzv. politička šestorka u prvom redu ide u interesu slabljenja političke odgovornosti, ide u interesu političkih stranaka, a na ogromnu štetu procesa demokratije i na štetu građana BiH. Mislim da ne samo civilno društvo nego i sindikat i univerziteti i mediji i svi koji žele dobro ovoj zemlji trebaju dići svoj glas protiv ovih predloženih promjena.“
U decembru 2012. godine Vijeću ministara upućen je set izmijenjenih zakona koji su nastali na osnovu dogovora između SDP-a BiH i SNSD-a, odnosno kasnijeg dogovora „šestorke“.
Osim Zakona o sukobu interesa, tu je još Izborni zakon, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Zakon o državnoj službi, koji se, na osnovu dogovora političkih lidera, bez javne rasprave i po hitnom postupku, nastoje izmijeniti.
Time se odlučivanje o tome da li neki visoki zvaničnik pribavlja korist sebi i svojoj porodici na uštrb javnog interesa daje “u ruke” posebno formiranoj komisiji od devet članova, umjesto Centralnoj izbornoj komisiji, kao što je to do sada bio slučaj.
Analitičari i nevladine organizacije to tumače kao mogućnost stranačkog uticaja na odluke, jer će komisiju činiti parlamentarci, odnosno predstavnici političkih partija. Istovremeno, značiće to i, kako mnogi tvrde, dodatno bogaćenje bh. zvaničnika.
Nevladina organizacija Transparency International BiH godinama se bori da dokaže zloupotrebe političara na visokim položajima, zalažući se za mehanizme sprječavanja sukoba interesa, ali i za zakonska rješenja koja će sve mahinacije kažnjavati na adekvatan način.
Emir Đikić, predsjedavajući Odbora direktora Transparency Internationala, kaže:
„Protiv svih velikih riba protiv kojih smo podnosili zahtjeve za sukob interesa mi smo morali dvije godine biti u sporu sa Centralnom izbornom komisijom, da bi se na kraju utvrdilo da je čovjek izašao iz sukoba interesa.“
Umjesto Centralne izborne komisije, koja se suočavala sa brojnim problemima u dokazivanju sukoba interesa, između ostalog i sa političkim pritiscima, sada je predloženo da se odlučivanje prenese u devetočlanu komisiju, sastavljenu od po tri člana oba skupštinska doma i tri čelnika Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije.
Iako će u komisiji biti i predstavnici opozicije, Ivana Korajlić iz organizacije TI, ipak izvlači ovaj zaključak:
„Da će i politički i stranački interes biti umiješani, indirektno ili direktno, u odlučivanje o postojanju sukoba interesa javnih zvaničnika, da bi ti isti članovi komisije na kraju odlučivali o sukobu i interesa svojih stranačkih kolega i sebe samih. Ipak, formiranje jedne ovakve komisije i novog ureda uz tu komisiju znači dodatna finansijska sredstva. Cijeli ovaj zakon i njegove odredbe se apsolutno kose sa svim međunarodnim standardima koji postoje vezano za sukob interesa.“
Zakonodavac bi se trebao prilagođavati onom što se dešava u praksi, jer od kada postoji Zakon o sukobu interesa pokušava se pronaći način da se on izigra, kaže bivši član Izborne komsije BiH Vedran Hadžović:
„Ljudi su na određene načine usavršili koruptivne aktivnosti i sada bi u zakonu trebalo da se nađe odgovor, jer sada imate situaciju da se neko obogati za milion maraka, a onda ga vi kaznite sa 10.000 maraka, umjesto da ga kaznite bar u onom iznosu koji je stekao na osnovu koruptivne aktivnosti.“
Moguće sankcije za sukob interesa su obustava isplate dijela, odnosno do 50 posto neto mjesečne plate, te prijedlog za razrješenje dužnosti i poziv na davanje ostavke. Sve samo kao preporuka, navodi Ivana Korajlić:
„Novčane sankcije i dalje su veoma niske i ne motivišu poštivanje zakona. S druge strane, predviđena je mjera prijedlog razrješenja dužnosti - u takvoj jednoj konstrukciji znači da nije obavezno da taj prijedlog, kada se uputi određenoj nadležnoj instituciji, ta ista institucija mora ispoštovati. Zakon mora upozoravati javne zvaničnike šta će im se desiti ukoliko ne poštuju zakon.“
Izigravanje građana
Predloženim zakonom političke stranke na vlasti nastoje potvrditi da imaju apsolutnu kontrolu nad svim onim što se događa u BiH, kaže novinar-analitičar portala BUKA Elvir Padalović:
„Moj stav je da je ovim zakonom potpuno obesmišljen institut sukoba interesa i ovim su se političari u BiH definitivno stavili iznad zakonodavstva. Dakle, ovo je direktno miješanje u zakonodavstvo. Ovim je i potvrđen najveći mogući stepen političke korupcije u BiH - i zvanično je potvrđeno da lideri velikih političkih partija imaju apsolutnu kontrolu nad svim procesima u BiH.“
Za razliku od analitičara i nevladinih organizacija, iz zvaničnih institucija, odnosno Vijeća minsitara stiglo je samo saopštenje. Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, je jedini od članova Vijeća ministara bio spreman dati izjavu, iako vrlo uopštenu:
„Prijedlog Savjeta ministara je da se on donese po hitnom postupku, odnosno po hitnoj proceduri, kao i ostali zakoni koji će vjerovatno biti na dnevnom redu na sljedećoj sjednici Savjeta ministara.“
Opozicija je, naravno, glasnija.
„Ne smije se popustiti pred stalno prisutnim tendencijama da se to područje liberalizira i da nastane neki Eldorado za zloupotrebu položaja,“ kazao je Halid Genjac, poslanik SDA.
Zakon o sukobu interesa, ukoliko se usvoji u predloženom tekstu, pokazaće kako u BiH ne postoji vladavina prava za političare, bilo one na vlasti ili u opoziciji, jer će ih zakon štititi, smatra predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović:
„Građani se pokušavaju izigrati. Političari u ovoj zemlji žele da preuzmu ulogu i onih koji tuže i onih koji sude. Predložene izmjene zakona i nešto što u ovom trenutku pokušava raditi tzv. politička šestorka u prvom redu ide u interesu slabljenja političke odgovornosti, ide u interesu političkih stranaka, a na ogromnu štetu procesa demokratije i na štetu građana BiH. Mislim da ne samo civilno društvo nego i sindikat i univerziteti i mediji i svi koji žele dobro ovoj zemlji trebaju dići svoj glas protiv ovih predloženih promjena.“
U decembru 2012. godine Vijeću ministara upućen je set izmijenjenih zakona koji su nastali na osnovu dogovora između SDP-a BiH i SNSD-a, odnosno kasnijeg dogovora „šestorke“.
Osim Zakona o sukobu interesa, tu je još Izborni zakon, Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, Zakon o državnoj službi, koji se, na osnovu dogovora političkih lidera, bez javne rasprave i po hitnom postupku, nastoje izmijeniti.
