Udruženje logoraša Bosne i Hercegovine, u suradnji s brčanskim Udruženjem logoraša, organiziralo je prezentaciju projekta „Javno govorenje“. U spomen sobi logora Luka u Brčkom svoje potresne priče iz proteklog rata brčanskim studentima i građanima ispričali su bivši logoraši iz reda sva tri bh. naroda. Iako dolaze iz različitih sredina, torture koje su prošli i poruke koje šalju su skoro identične.
Janko Samouković u Brčko je došao iz Višegrada, prošao je torturu logara Silos u Tarčina kod Sarajeva:
„Moja želja je da pokažemo nas trojica koji ćemo to pričati – mi dolazimo iz tri naroda, možemo slobodno reći da smo i prijatelji, da se dobro razumijemo. Naša želja nije da uveličavamo nečije stradanje ili da nečije umanjujemo, već da kažemo da u ratu nema onoga koji će profitirati, osim možda pojedinaca, da rat u suštini svakome donosi nesreću i zlo", priča Samouković.
Bivši logoraš Samouković kaže da cilj njegove priče nije da je čuju drugi logoraši, jer i njihova priča je skoro identična i nemaju čuti nešto novo:
„Cilj naše priče je poruka - kada kažemo gdje smo bili i šta smo preživjeli, da pošaljemo pozitivnu poruku koja bi bila možda alternativa današnjim vijestima koje su pune govora mržnje, koji nam svakodnevno plasiraju političari i obični ljudi. Mi bismo bilo kao neka treća strana koja pokušava da nešto uradi pozitivno u ovoj državi, da ljudi počnu ponovo jedni drugima da vjeruje, da više nemamo strah jedni od drugih, jer mislim da je to najveća kočnica za napredak ove zemlje", navodi Samouković.
Amir Omerspahić imao je 17 godina kada je počeo rat i kada mu je u Vlasenici spaljen roditeljski dom, nakon čega počinje njegov egzodus:
„Mi smo ljudi koji želimo da pomognemo mlađoj populaciji da shvate šta rat donosi, da rat ne donsi ništa dobro. Ja sam imao 17 godina kada je rat počeo, tako da i sad imam teške posljedice od rata. Nama je cilj da ljudi shvate kroz šta smo mi prošli i da pošaljemo poruku da se ljudi ne obaziru, da imaju svoj stav, pogotovo mlađi - jer mi se uzdamo u mlađu polulaciju da može nešto promijeniti u ovoj državi na bolje. To je jedini cilj, to me motiviše i to mi pomaže. Ja prije ovoga nisak nikada mogao o tome govoriti, ali da mogu zahvaljujući CRS-i u Caritasu, koji su nam omogućili edukaciju sa psihoterapuetima i psiholozima. Meni se to sviđa, jer ja nisam osoba koja može nekoga mrziti. Tako sam odgojen. Ja samo mogu osuditi loše ljude, bez obzira iz kog su naroda, ili pojedince koji su radili loše stvari prvo meni, pa i mojim prijateljima koji su sa mnom ovdje danas", kaže Omerspahić.
Stanislav Krezić prošao je logorske torture, kao i njegove kolege koje su o tome govorile u Brčkom. Kaže da mu je čast što prisustvuje ovakvom jednom skupu:
„Ovaj skup mi puno znači jer populacija koja je najviše stradala u ovoj državi daje svoj glas za mir. S ostalim logorašima koji su ovdje došli sam za kratko vrijeme progovorio. Osjeti se energija da u ovom projektu izdržimo i da mlađim kažemo da logori i rat ne donose ništa dobro", navodi Krezić.
Bivši logoraš Janko Samouković još uvijek nosi svoje ratne traume, ali optimizam nije izgubio. Vjeruje u svjetliju budućnost:
„Ja mislim da 90 posto naroda u BiH nosi traume, tako da se ja ne osjećam više oštećen od drugih ljudi. I to je suština koju hoćemo da prenesmo i da je drugi ljudi prepoznaju. Pogledajmo oko sebe, uvijek ćete naći nekoga ko je više. Svako stradanje je veliko, ali pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti onaj je možda više stradao od mene, pa eno ga živi i ide naprijed. Ja pokušavam da optimistički gledam. Iako stvari nisu ružičaste, pokušavam da optimistički na budućnost u ovoj zemlji- i pokušavam da dam neki svoj doprinos", zaključuje Samouković.
Janko Samouković u Brčko je došao iz Višegrada, prošao je torturu logara Silos u Tarčina kod Sarajeva:
„Moja želja je da pokažemo nas trojica koji ćemo to pričati – mi dolazimo iz tri naroda, možemo slobodno reći da smo i prijatelji, da se dobro razumijemo. Naša želja nije da uveličavamo nečije stradanje ili da nečije umanjujemo, već da kažemo da u ratu nema onoga koji će profitirati, osim možda pojedinaca, da rat u suštini svakome donosi nesreću i zlo", priča Samouković.
Bivši logoraš Samouković kaže da cilj njegove priče nije da je čuju drugi logoraši, jer i njihova priča je skoro identična i nemaju čuti nešto novo:
„Cilj naše priče je poruka - kada kažemo gdje smo bili i šta smo preživjeli, da pošaljemo pozitivnu poruku koja bi bila možda alternativa današnjim vijestima koje su pune govora mržnje, koji nam svakodnevno plasiraju političari i obični ljudi. Mi bismo bilo kao neka treća strana koja pokušava da nešto uradi pozitivno u ovoj državi, da ljudi počnu ponovo jedni drugima da vjeruje, da više nemamo strah jedni od drugih, jer mislim da je to najveća kočnica za napredak ove zemlje", navodi Samouković.
Amir Omerspahić imao je 17 godina kada je počeo rat i kada mu je u Vlasenici spaljen roditeljski dom, nakon čega počinje njegov egzodus:
„Mi smo ljudi koji želimo da pomognemo mlađoj populaciji da shvate šta rat donosi, da rat ne donsi ništa dobro. Ja sam imao 17 godina kada je rat počeo, tako da i sad imam teške posljedice od rata. Nama je cilj da ljudi shvate kroz šta smo mi prošli i da pošaljemo poruku da se ljudi ne obaziru, da imaju svoj stav, pogotovo mlađi - jer mi se uzdamo u mlađu polulaciju da može nešto promijeniti u ovoj državi na bolje. To je jedini cilj, to me motiviše i to mi pomaže. Ja prije ovoga nisak nikada mogao o tome govoriti, ali da mogu zahvaljujući CRS-i u Caritasu, koji su nam omogućili edukaciju sa psihoterapuetima i psiholozima. Meni se to sviđa, jer ja nisam osoba koja može nekoga mrziti. Tako sam odgojen. Ja samo mogu osuditi loše ljude, bez obzira iz kog su naroda, ili pojedince koji su radili loše stvari prvo meni, pa i mojim prijateljima koji su sa mnom ovdje danas", kaže Omerspahić.
Stanislav Krezić prošao je logorske torture, kao i njegove kolege koje su o tome govorile u Brčkom. Kaže da mu je čast što prisustvuje ovakvom jednom skupu:
„Ovaj skup mi puno znači jer populacija koja je najviše stradala u ovoj državi daje svoj glas za mir. S ostalim logorašima koji su ovdje došli sam za kratko vrijeme progovorio. Osjeti se energija da u ovom projektu izdržimo i da mlađim kažemo da logori i rat ne donose ništa dobro", navodi Krezić.
Bivši logoraš Janko Samouković još uvijek nosi svoje ratne traume, ali optimizam nije izgubio. Vjeruje u svjetliju budućnost:
„Ja mislim da 90 posto naroda u BiH nosi traume, tako da se ja ne osjećam više oštećen od drugih ljudi. I to je suština koju hoćemo da prenesmo i da je drugi ljudi prepoznaju. Pogledajmo oko sebe, uvijek ćete naći nekoga ko je više. Svako stradanje je veliko, ali pogledajte oko sebe, pa ćete vidjeti onaj je možda više stradao od mene, pa eno ga živi i ide naprijed. Ja pokušavam da optimistički gledam. Iako stvari nisu ružičaste, pokušavam da optimistički na budućnost u ovoj zemlji- i pokušavam da dam neki svoj doprinos", zaključuje Samouković.