Zahtjev koje su poslale bosanskohercegovačke vlasti za ekstradiciju penzionisanog generala Jovana Divjaka Bosni i Hercegovini, blago rečeno, imao je čudan put.
Ova molba, koja je stigla austrijskom sudu, najbolji je pokazatelj funkcionisanja države, i prije svega odnosa političara prema građanima Bosne i Hercegovine.
Niko sa preciznošću ne može, ili ne želi, da kaže šta piše u tom zahtjevu, osim da ga baziraju na istrazi koju državno Tužilaštvo već šest godina vodi u slučaju Dobrovoljačka ulica.
Nakon što prvi zahtjev nikada nije stigao u Austriju, ministar pravde BiH Bariša Čolak, odgovarajući na dopis iz Ministarstva pravde Austrije, ponovo je, ali ovoga puta ne preko Ministarstva vanjskih poslova, poslao identičnu molbu za izručenje Jovana Divjaka Bosni i Hercegovini.
Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa, u dopisu austrijsko pravosuđe traži da im se dostave dokazi o istrazi koja se vodi u BiH. Nigdje se ne traži zahtjev za ekstradiciju jer odluku o traženju ekstradicionog postupka mogu donijeti isključivo pravosudni organi BiH.
Kada smo bh. ministra pravde pitali zbog čega je poslao molbu za izručenje, a ne tražene dokaze, ustvrdio je da je riječ o zabuni.
„Ma ne nije, znate šta je, tu je zabuna. Samo znam da smo mi to na vrijeme i uredno uputili diplomatskim putem, putem Ministarstva vanjskih poslova-a BiH, ali kad su mediji počeli pisati o tome da zapravo u Austriju ta dokumentacija zajedno sa molbom nikada nije stigla, onda je ministrica pravde iz Austrije napisala jedno pismo, izravno se obratila - to i može jer postoji sporazum između BiH i Austrije, i ja sam, naravno, tada na tu zamolnicu mogao jedino tako i odgovoriti, dakle izravno. I sve ono što je dostavljeno ranije, dostavljeno je ponovo, samo sada u kopijama“, kaže Čolak.
Nikom iz države BiH nije palo na pamet da osim dokumenta o istrazi pošalje dokaze koje bi olakšale poziciju Jovana Divjaka pred sudom u Beču - od videozapisa u kojima jasno govori da se u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici ne puca, do ocjene Haškog tribunala da u ovom predmetu nema dovoljno dokaza za pokretanje istrage.
Burić: I pravosuđe zavisi od politike
Takođe, nikom iz državne vlasti očito nije bilo ni na umu da angažuju domaće advokate i stručnjake, kao što su to činili u nekim od prethodnih slučajeva. O svemu tome nije razmišljao ni državni ministar pravde Bariša Čolak.
Na pitanje zašto takve dokaze nisu poslali Austriji, odgovorio je kontra pitanjem:
„A zašto bismo mi to poslali Austriji, sad ću ja vas to pitati? Da vam nešto kažem: postupak se vodi u Sarajevu, kako ja mogu kazati je li se desio ili se nije desio, za draga Boga? Ili vi? Kako vi to možete kazati? Naravno, Hag je rekao da nema mjesta što se tiče procesuiranja u Hagu. Zašto bi onda postupak bio u Tužiteljstvu BiH?“
A postupak se u državnom Tužilaštvu vodi već šest godina bez ikakvih konkretnih rezultata. Jedini rezultati te istrage su hapšenja bh. građana po potjernicama iz Srbije gdje se paralelno vodi istraga o slučaju Dobrovoljačka.
Da li se u ekstradicionom postupku mogu poslati i dokazi koje ne traži država u kojoj se odlučuje, u ovom slučaju Austrija, pitali smo pravne eksperte, advokate koji su se u praksi susretali sa ovim postupkom.
„To zavisi od države do države. U ovom našem evropskom dijelu, uz taj zahtjev trebalo bi da se pošalju neki dokazi. Kada kažem neki dokazi - eventualno neki iskazi nekih svjedoka ili bilo što drugo što ima u predmetu. Ne mislim da se šalje kompletan predmet, ali oni dokazi iz kojih bi taj ekstradicioni sud zaključio da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo“, kaže advokat Senad Kreho.
Činjenice govore da je slučaj generala Jovana Divjaka duboko ispolitiziran. To pokazuje i molba za ekstradiciju koja je otišla iz Sarajeva, smatra novinar i književnik Ahmed Burić.
„Kod nas sve zavisi od politike, pa i pravosuđe. Mi ne znamo ništa kako će reagirati koji ministar ukoliko ne pratimo ono što se događa na terenu. Dakle, ako se Čović u jednom trenutku veže s Dodikom i radi ono što radi, vrlo je logično da se u Ministarstvu pravosuđa, odnosno u kadrovima koje delegira HDZ pravi nekakva kuhinja koja bi mogla naštetiti ovom slučaju. Uvijek je tako. Politika uvijek diktira ponašanje pravosuđa - i to je kod nas naprosto tako da ne mislim da se tome treba čuditi. Mi živimo u tome već 15 godina“, ističe Burić.
I dok je iza nekih drugih ljudi stao sam državni vrh, kao u slučaju Ganić, sve je jasnije da iza generala Jovana Divjaka, osim nevladinih organizacija i pojedinaca, niko iz države ne želi i neće stati makar kao podrška. Ahmed Burić kaže da je više razloga zbog kojih je to tako.
„Ganić je ipak bivši član Predsjedništva. Ima privatni univerzitet. Ima jake veze. On ima širu paletu mogućnosti da se iza njega stane. Jovan Divjak vodi nevladinu organizaciju koja se bavi obrazovanjem. Civilni je čovjek. Pritom je Srbin, što u ovakvoj priči nije zanemarljivo. I u Beču je, što je različito od Lonodona, i ta cijela stvar se posmatra sa nekom manjom optikom, čini mi se, nego u ovom slučaju jer je, ako mogu tako da kažem, biračka masa u slučaju Divjak manja nego u slučaju Ganić“, ocjenjuje Burić.
Ako se vratimo na početak ove priče, ostaju otvorena mnoga pitanja. Najvažnija među njima su: da li država BiH, ukoliko traži Jovana Divjaka, smatra da je on za nešto kriv? Da li situacija u kojoj o Divjaku nema ko da brine ima svoju političku pozadinu? I kome je u interesu da optuži i osudi čovjeka za kojeg je Međunarodni sud za ratne zločine rekao da nema osnova za krivično gonjenje? Na sva ova pitanja RSE će tražiti odgovore.
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Jovan Divjak je uhapšen 3. marta u Beču po potjernici iz Srbije za slučaj "Dobrovoljačka ulica". Osmog marta je pušten, uz kauciju od 500.000 eura, da odluku o izručenju dočeka na slobodi u Austriji.
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
Ova molba, koja je stigla austrijskom sudu, najbolji je pokazatelj funkcionisanja države, i prije svega odnosa političara prema građanima Bosne i Hercegovine.
Niko sa preciznošću ne može, ili ne želi, da kaže šta piše u tom zahtjevu, osim da ga baziraju na istrazi koju državno Tužilaštvo već šest godina vodi u slučaju Dobrovoljačka ulica.
Nakon što prvi zahtjev nikada nije stigao u Austriju, ministar pravde BiH Bariša Čolak, odgovarajući na dopis iz Ministarstva pravde Austrije, ponovo je, ali ovoga puta ne preko Ministarstva vanjskih poslova, poslao identičnu molbu za izručenje Jovana Divjaka Bosni i Hercegovini.
Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa, u dopisu austrijsko pravosuđe traži da im se dostave dokazi o istrazi koja se vodi u BiH. Nigdje se ne traži zahtjev za ekstradiciju jer odluku o traženju ekstradicionog postupka mogu donijeti isključivo pravosudni organi BiH.
Kada smo bh. ministra pravde pitali zbog čega je poslao molbu za izručenje, a ne tražene dokaze, ustvrdio je da je riječ o zabuni.
„Ma ne nije, znate šta je, tu je zabuna. Samo znam da smo mi to na vrijeme i uredno uputili diplomatskim putem, putem Ministarstva vanjskih poslova-a BiH, ali kad su mediji počeli pisati o tome da zapravo u Austriju ta dokumentacija zajedno sa molbom nikada nije stigla, onda je ministrica pravde iz Austrije napisala jedno pismo, izravno se obratila - to i može jer postoji sporazum između BiH i Austrije, i ja sam, naravno, tada na tu zamolnicu mogao jedino tako i odgovoriti, dakle izravno. I sve ono što je dostavljeno ranije, dostavljeno je ponovo, samo sada u kopijama“, kaže Čolak.
Nikom iz države BiH nije palo na pamet da osim dokumenta o istrazi pošalje dokaze koje bi olakšale poziciju Jovana Divjaka pred sudom u Beču - od videozapisa u kojima jasno govori da se u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici ne puca, do ocjene Haškog tribunala da u ovom predmetu nema dovoljno dokaza za pokretanje istrage.
Burić: I pravosuđe zavisi od politike
Takođe, nikom iz državne vlasti očito nije bilo ni na umu da angažuju domaće advokate i stručnjake, kao što su to činili u nekim od prethodnih slučajeva. O svemu tome nije razmišljao ni državni ministar pravde Bariša Čolak.
Na pitanje zašto takve dokaze nisu poslali Austriji, odgovorio je kontra pitanjem:
„A zašto bismo mi to poslali Austriji, sad ću ja vas to pitati? Da vam nešto kažem: postupak se vodi u Sarajevu, kako ja mogu kazati je li se desio ili se nije desio, za draga Boga? Ili vi? Kako vi to možete kazati? Naravno, Hag je rekao da nema mjesta što se tiče procesuiranja u Hagu. Zašto bi onda postupak bio u Tužiteljstvu BiH?“
A postupak se u državnom Tužilaštvu vodi već šest godina bez ikakvih konkretnih rezultata. Jedini rezultati te istrage su hapšenja bh. građana po potjernicama iz Srbije gdje se paralelno vodi istraga o slučaju Dobrovoljačka.
Da li se u ekstradicionom postupku mogu poslati i dokazi koje ne traži država u kojoj se odlučuje, u ovom slučaju Austrija, pitali smo pravne eksperte, advokate koji su se u praksi susretali sa ovim postupkom.
„To zavisi od države do države. U ovom našem evropskom dijelu, uz taj zahtjev trebalo bi da se pošalju neki dokazi. Kada kažem neki dokazi - eventualno neki iskazi nekih svjedoka ili bilo što drugo što ima u predmetu. Ne mislim da se šalje kompletan predmet, ali oni dokazi iz kojih bi taj ekstradicioni sud zaključio da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo“, kaže advokat Senad Kreho.
Činjenice govore da je slučaj generala Jovana Divjaka duboko ispolitiziran. To pokazuje i molba za ekstradiciju koja je otišla iz Sarajeva, smatra novinar i književnik Ahmed Burić.
„Kod nas sve zavisi od politike, pa i pravosuđe. Mi ne znamo ništa kako će reagirati koji ministar ukoliko ne pratimo ono što se događa na terenu. Dakle, ako se Čović u jednom trenutku veže s Dodikom i radi ono što radi, vrlo je logično da se u Ministarstvu pravosuđa, odnosno u kadrovima koje delegira HDZ pravi nekakva kuhinja koja bi mogla naštetiti ovom slučaju. Uvijek je tako. Politika uvijek diktira ponašanje pravosuđa - i to je kod nas naprosto tako da ne mislim da se tome treba čuditi. Mi živimo u tome već 15 godina“, ističe Burić.
I dok je iza nekih drugih ljudi stao sam državni vrh, kao u slučaju Ganić, sve je jasnije da iza generala Jovana Divjaka, osim nevladinih organizacija i pojedinaca, niko iz države ne želi i neće stati makar kao podrška. Ahmed Burić kaže da je više razloga zbog kojih je to tako.
„Ganić je ipak bivši član Predsjedništva. Ima privatni univerzitet. Ima jake veze. On ima širu paletu mogućnosti da se iza njega stane. Jovan Divjak vodi nevladinu organizaciju koja se bavi obrazovanjem. Civilni je čovjek. Pritom je Srbin, što u ovakvoj priči nije zanemarljivo. I u Beču je, što je različito od Lonodona, i ta cijela stvar se posmatra sa nekom manjom optikom, čini mi se, nego u ovom slučaju jer je, ako mogu tako da kažem, biračka masa u slučaju Divjak manja nego u slučaju Ganić“, ocjenjuje Burić.
Ako se vratimo na početak ove priče, ostaju otvorena mnoga pitanja. Najvažnija među njima su: da li država BiH, ukoliko traži Jovana Divjaka, smatra da je on za nešto kriv? Da li situacija u kojoj o Divjaku nema ko da brine ima svoju političku pozadinu? I kome je u interesu da optuži i osudi čovjeka za kojeg je Međunarodni sud za ratne zločine rekao da nema osnova za krivično gonjenje? Na sva ova pitanja RSE će tražiti odgovore.
Slučaj Divjak
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
Divjak je među najomiljenijim komandantima Armije BiH i braniteljima Sarajeva i BiH.
Nakon penzionisanja 1998. godine, postaje aktivan u nevladinom sektoru i javnom životu i vodi Udruženje Obrazovanje gradi BiH. Uživa ugled kao skromna i visoko moralna osoba posvećena pomoći ugroženim i obespravljenim.
Divjak je dobitnik francuskog ordena Legije časti.
Intervju Omera Karabega sa generalom Divjakom o događajima u Dobrovoljačkoj možete pročitati kao i pogledati videa iz Dobrovoljačke ovdje.
Divjakovo hapšenje se desilo godinu i dva dana nakon Ganićevog hapšenja u Londonu.
Londonski sud je 27. jula prošle godine odbio Ganićevo izručenje Srbiji uz obrazloženje da se radi o politički motiviranom procesu. U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu su odbacili ove tvrdnje i odbili su obustaviti postupke za slučaj Dobrovoljačka.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je optužilo 19 osoba za ratni zločin zbog komandne odgovornosti i ućešća u događajima u Dobrovoljačkoj ulici.
Tri osobe više nisu žive a među ostalima na spisku su i bivši tadašnji član Predsjedništva BiH Stjepan Kuljić, komandant Štaba TO RBiH Hasan Efendić, zamjenik šefa MUP-a RBiH Jusuf Pušina, oficir Armije BiH Fikret Muslimović, komandant Specijalne jedinice policije Dragan Vikić, osnivač Zelenih beretki Emin Švrakić i osnivač Patriotske lige Zaim Backović.
***********
