Jesu li Hrvati popušili svoje cigarete, barem na javnim mjestima? Prema istraživanju GFk centra za istraživanje tržišta, većina podupire donošenje Zakona o zabrani, čak i trećina aktualnih pušača:
„Apsolutno sam za zabranu. U zatvorenim prostorijama svakako.“
„Ja sam protiv pušenja u zatvorenim prostorijama gdje su i drugi ljudi, ali napolju bi mogli.“
„Pušenje bi trebalo da bude zabranjeno, posebno na javnim mjestima. Kao stari bivši pušač definitivno sam protiv pušenja.“
„Moj suprug puši, pa neki si zabrani što prije. Grozno. Sve smrdi.“
„Oni izdišu, a ja udišem, pa ja nastradam.“
Prema procjenama hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo godišnje u Hrvatskoj od posljedica pušenja umire oko 10 tisuća ljudi, najčešće, ističe doktorica Verica Kralj, od raka pluća:
„Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, do 90 posto smrti od raka pluća je posljedica pušenja.“
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da su po raširenosti pušenja Hrvati u zapadnoeuropskom prosjeku, no puno bolji od većine susjeda u regiji, u kojoj se i dalje najviše puši u Bosni i Hercegovini:
„Kod nas puši 21,4 posto odraslih, a u Bosni i Hercegovini 36,6. U Srbiji i Makedoniji 36 posto. Tu su i zemlje koje su puno bolje od nas, kao Švedska, Belgija, Finska.“
Vlasta Kroflin Fisher iznosi podatke najsvježijeg GFk istraživanja koje pokazuje da se većina preostalih pušača u Hrvatskoj ne namjerava odreći cigarete ni uz prijetnju rigoroznog Zakona:
„Otprilike trećina građana svakodnevno puši cigarete, jedna četvrtina razmišlja o promjeni svoje navike, dok 68 posto uopće ne razmišlja da bilo što promjeni u vezi te navike.“
U nedavnoj su raspravi svi saborski zastupnici podržali zabranu pušenja na javnim mjestima, pa se može očekivati da će i Zakon, od kojeg već unaprijed najviše boli glava vlasnike kafića i restorana, biti bez otpora usvojen. No, SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević Marinović, upozorava da se ne smije postupati licemjerno:
„Država tu mora biti principijelna. Zabrana je pušenja, a šta je sa tvornicama i sa potjecajima koje država daje za uzgoj duhana. To je jedno licemjerje i o tome treba raspravljati. I građani to percipiraju kao - nama zabranjujete pušiti, a ovamo čak stimulirate proizvodnju duhana. To nije logično.“
Mnogi građani smatraju da je uz aktualna zagađenja zraka i vode zabrana pušenja na otvorenom čak i smiješna:
„Na taj način bi udruga građana mogla zatvoriti u svojoj ulici promet, jer ih guši ulični ugljen-monoksid. Ali tu država ima interes od nafte. Kojim pravom sada nekome braniti da se truje, ako se uopće truje. Ko odgovara za hranu i ostalo. Niko ne kontrolira otpadni materijal koji odlazi u vodu i zemlju. Neke interesne skupine ih plaćaju. Sve je to kupljeno. Nema tu nikakve logike. Sve se kupuje, pa i zakon i pravo.“
„Ima puno gorih zagađivača osim cigare na otvorenom. Kada riješimo naše tvornice i kada počnu čistiti odpadne vode, onda, možda, sljedeći korak neka bude pušenje. Ako to sve riješimo, imamo pravo da kažemo da i taj dim smeta. Dok se to ne uredi, zabrana pušenja je glupost.“
Dio ljudi šali se na vlastiti račun i kaže da su i bez Zakona „svoje popušili“:
„Takva je situacija, takav je život i stresovi su tu. Već sam se svega odrekao. Pa sada i to, a to je već malo previše. Smanjio sam cigarete. Kutija je 15 kuna.“
