Reakcije na oslobađajuću presudu optuženih za deportacije bh. izbjeglica 1992. godine snagama bosanskih Srba idu u pravcu toga da se ovakva odluka mogla i očekivati, te da je ovo način na koji Crna Gora izbjegava da se suoči sa svojim učešćem u ratnim zbivanjima 1992. godine.
Porodice žrtava se nadaju da će u žalbenom postupku biti drugačije, te da će se na optuženičkoj klupi naći i najviši politički zvaničnici Crne Gore koji su znali ili podržavali ovaj zločin.
Oslobađajuća presuda protiv optuženih za deportaciju bh. građana iz Crne Gore 1992. godine za članove porodica je poražavajuća, kaže predsjednica udruženja koje ih okuplja Jasenka Perović.
"Ja, nažlost, nisam očekivala da će biti ovakva presuda. Ja sam se nadala potajno da će oni dobiti neku minimalnu zatvorsku kaznu od pet godina. Moram priznati da ja i ostale porodice smo poprilično ogorčeni i osupnuti ovakvom odlukomVišeg suda“, kazala je ona.
Brat Jasenke Perović, Alenko Titorić, jedan je u nizu onih koji su ubijeni nakon što su iz Crne Gore deportovani snagama bosanskih Srba 1992. godine. Očekuje da crnogorsko tužilaštvo podnese žalbu i da njome obuhvati i one koji su znali i podržavali zločin.
"I da se ne ukazuje se na neke ljude iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva koji nisu više među živima kao što je Pavle Bulatović, nego tu ima i drugih ljudi kao što je Mitar Marković, pa onda koja je uloga bila Bulatovića, tadašnjeg predsjednika, koju je ulogu imao Milo Đukanović. Oni nisu tada bili ikebane u vladi Crne Gore, nego su imali itekako važnu komandnu odgovornost u cijeloj toj hijerarhiji", ocijenila je ona.
Ritualno izvinjenje
Crna Gora je u vansudskom poravnanju odlučila isplatiti obeštećenje prodicama deportovanih u ukupnom iznosu od preko četiri miliona eura, faktički priznavši zločin, što, kako vjeruju porodice, oslobađajuću presudu u ovom slučaju čini apsurdnom. Isto smatra i novinar i publicista Šeki Radončić.
"Na osnovu onoga što sam ja otkrio, a to je da je ubijeno 86 Bosanaca i Hercegovaca, za niko ne bude osuđen za takv zločin, to je za mene zbilja šokantno. I ovo je presuda koju ja nisam očekivao gledano iz tog ugla. Gledano iz ugla krunskih svjedoka tužilaštva koji su na suđenju branili optužene, mene presuda ne iznenađuje. Tu je očigledno izabrano neko kompromisno rješenje. Crna Gora je isplatila tzv. obeštećenje porodicama deportovanih, i ono jeste najveće na prostoru bivše Jugoslavije, četvorica niže rangiranih policajaca su proveli ukupno 10 godina u zatvoru - i kraj priče. To je strategija koja jednostavno ide u oko žrtvama i koja ne može nikako zadovoljiti žrtve", kaže Radončić.
Obrazloženje da nema dokaza protiv optuženih je neprihvatljivo, navodi direktor Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača.
"Dokaza ima. Nije problem uopće u nedostatku dokaza. Radilo se o tome da Crna Gora kao država ne želi prihvatiti naslijeđe učešća u ratu, naslijeđe u međunarodnom sukobu. I jedno od osnovnih obrazloženja presude je da to nije bio međunarodni konflikt, te je potpuno apsurdno da jedan sud ne prihvata sudsku praksu Međunarodnog tribunala koji je vrlo precizno utvrdio i primijenio pozitivne propise o međunarodnom sukobu. Za mene je na neki način ne pravosudno, politički očekivana odluka", rekao je Tokača.
Društvo za ugrožene narode u BiH najavilo je kako će reagovati u povodu ovakve presude, kaže predsjednica Fadila Memišević.
„Smatram da je to sramno i obeshrabrujuće jer političari Crne Gore kad dođu u BiH izvinjavaju se, maltene to je ritualno izvinjenje. Međutim, na ovom slučaju crnogorsko pravosuđe je trebalo da položi zbilja ispit, ali vidimo da je palo, jer sam Bulatović, ako se sjetimo, je govorio za ovaj slučaj deportacije nešto više od 79 Bošnjaka koji su Vojski RS, Karadžiću i ubijeni su. Jeste da je crnogorski vrh obećao odštetu, ali ono što je važno za žrtve, za one koji pamte žrtve, važno je priznanje i važno je da oni koji su to učinili budu osuđeni“, poručuje Memišević.
Prema procjenama, snage Vojske RS nakon deportacije su ubile više od 70 Bošnjaka izbjeglih u Crnu Goru, dok ih je 10 preživjelo. Do sada je pronađeno 15 posmrtnih ostataka.
Porodice žrtava se nadaju da će u žalbenom postupku biti drugačije, te da će se na optuženičkoj klupi naći i najviši politički zvaničnici Crne Gore koji su znali ili podržavali ovaj zločin.
Oslobađajuća presuda protiv optuženih za deportaciju bh. građana iz Crne Gore 1992. godine za članove porodica je poražavajuća, kaže predsjednica udruženja koje ih okuplja Jasenka Perović.
"Ja, nažlost, nisam očekivala da će biti ovakva presuda. Ja sam se nadala potajno da će oni dobiti neku minimalnu zatvorsku kaznu od pet godina. Moram priznati da ja i ostale porodice smo poprilično ogorčeni i osupnuti ovakvom odlukomVišeg suda“, kazala je ona.
Brat Jasenke Perović, Alenko Titorić, jedan je u nizu onih koji su ubijeni nakon što su iz Crne Gore deportovani snagama bosanskih Srba 1992. godine. Očekuje da crnogorsko tužilaštvo podnese žalbu i da njome obuhvati i one koji su znali i podržavali zločin.
"I da se ne ukazuje se na neke ljude iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva koji nisu više među živima kao što je Pavle Bulatović, nego tu ima i drugih ljudi kao što je Mitar Marković, pa onda koja je uloga bila Bulatovića, tadašnjeg predsjednika, koju je ulogu imao Milo Đukanović. Oni nisu tada bili ikebane u vladi Crne Gore, nego su imali itekako važnu komandnu odgovornost u cijeloj toj hijerarhiji", ocijenila je ona.
Ritualno izvinjenje
Crna Gora je u vansudskom poravnanju odlučila isplatiti obeštećenje prodicama deportovanih u ukupnom iznosu od preko četiri miliona eura, faktički priznavši zločin, što, kako vjeruju porodice, oslobađajuću presudu u ovom slučaju čini apsurdnom. Isto smatra i novinar i publicista Šeki Radončić.
"Na osnovu onoga što sam ja otkrio, a to je da je ubijeno 86 Bosanaca i Hercegovaca, za niko ne bude osuđen za takv zločin, to je za mene zbilja šokantno. I ovo je presuda koju ja nisam očekivao gledano iz tog ugla. Gledano iz ugla krunskih svjedoka tužilaštva koji su na suđenju branili optužene, mene presuda ne iznenađuje. Tu je očigledno izabrano neko kompromisno rješenje. Crna Gora je isplatila tzv. obeštećenje porodicama deportovanih, i ono jeste najveće na prostoru bivše Jugoslavije, četvorica niže rangiranih policajaca su proveli ukupno 10 godina u zatvoru - i kraj priče. To je strategija koja jednostavno ide u oko žrtvama i koja ne može nikako zadovoljiti žrtve", kaže Radončić.
Obrazloženje da nema dokaza protiv optuženih je neprihvatljivo, navodi direktor Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača.
Tokača: Radilo se o tome da Crna Gora kao država ne želi prihvatiti naslijeđe učešća u ratu, naslijeđe u međunarodnom sukobu.
"Dokaza ima. Nije problem uopće u nedostatku dokaza. Radilo se o tome da Crna Gora kao država ne želi prihvatiti naslijeđe učešća u ratu, naslijeđe u međunarodnom sukobu. I jedno od osnovnih obrazloženja presude je da to nije bio međunarodni konflikt, te je potpuno apsurdno da jedan sud ne prihvata sudsku praksu Međunarodnog tribunala koji je vrlo precizno utvrdio i primijenio pozitivne propise o međunarodnom sukobu. Za mene je na neki način ne pravosudno, politički očekivana odluka", rekao je Tokača.
Društvo za ugrožene narode u BiH najavilo je kako će reagovati u povodu ovakve presude, kaže predsjednica Fadila Memišević.
„Smatram da je to sramno i obeshrabrujuće jer političari Crne Gore kad dođu u BiH izvinjavaju se, maltene to je ritualno izvinjenje. Međutim, na ovom slučaju crnogorsko pravosuđe je trebalo da položi zbilja ispit, ali vidimo da je palo, jer sam Bulatović, ako se sjetimo, je govorio za ovaj slučaj deportacije nešto više od 79 Bošnjaka koji su Vojski RS, Karadžiću i ubijeni su. Jeste da je crnogorski vrh obećao odštetu, ali ono što je važno za žrtve, za one koji pamte žrtve, važno je priznanje i važno je da oni koji su to učinili budu osuđeni“, poručuje Memišević.
Prema procjenama, snage Vojske RS nakon deportacije su ubile više od 70 Bošnjaka izbjeglih u Crnu Goru, dok ih je 10 preživjelo. Do sada je pronađeno 15 posmrtnih ostataka.