Reforma odbrane u BiH u kojoj su tri nekada zaraćene vojske stavljene pod jednu komandu, ocijenjena je najuspješnijom nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
Pod oružjem u BiH 1996. godine bilo 250.000 vojnika u tri vojske, a danas je taj broj sveden na nešto više od 8.000 profesionalnih vojnika u okviru Oružanih snaga BiH. Za njihov rad i održavanje troši se preko 150 miliona eura godišnje, što se pokazalo nedovoljnim jer nedostaje, hrane i opreme.
Zbog toga se sve češće mogu čuti zahtjevi političara iz RS za demilitarizacijom ili značajnim smanjenjem broja vojnika u Oružanim snagama, dok političari iz Federacije ističu da se bez vojske ne može u NATO, te da treba povećati finansijska sredstva.
BiH ima oko 9.000 vojnika u profesionalnoj službi, što su i standardi NATO-a. Za Oružane snage BiH odvaja se godišnje trećina državnog budžeta, odnosno nešto više od 150 miliona eura, što, prema ocjenama nadležnih u parlamentarnoj komisiji za odbranu i bezbjednost, nije dovoljno za efikasan rad i obuku.
Predsjednica komsije Dušanka Majkić smatra da broj vojnika u BiH prevazilazi mogućnosti države koja ih finansira, te da su zbog loših uslova u kojima rade Oružane snage BiH neefikasne. Zbog toga ih treba smanjiti na 1.500, kaže Majkićeva.
„Ili da se poveća količina novca, što znamo da nema šanse, ili da se smanji broj vojnika“, smatra ona.
Majkić: Ili treba da se poveća količina novca, što znamo da nema šanse, ili da se smanji broj vojnika.
Prilikom nedavne posjete 6. pješadijskoj brigadi, sa sjedištem u Banjoj Luci, parlamentarci su mogli čuti kako u kasarni Kozara nije adekvatna ishrana, a da nedostaje i odjeće i smještaja. Takođe, broj radnih sati uveliko prevazilazi uobičajene standarde, kaže Nermina Zaimović - Uzunović, član parlamentarne komisije za odbranu i bezbjednost.
„Rade i po 300 sati mjesečno, što nigdje ni u kakvoj službi nije moguće, i mi se upravo pitamo kako je to moguće da se dešava u vojsci.“
Novca u BiH manjka svima, slaže se i Mehmed Bradarić, član iste komisije, ali podsjeća da se vojnici i oficiri susreću sa sasvim drugim problemima: diskriminacija prilikom penzionisanja zbog neusklađenosti zakona u Federaciji i RS, te razlike u prinadležnostima između vojnika i oficira. Sve to, međutim, nije razlog za neutemeljene zahtjeve za smanjenjem vojnih snaga u BiH, ističe Bradarić.
„Imate situaciju koja je prihvaćena. To su NATO standardi prihvaćeni. Svi su potpisali, država je potpisala, Zakon o Oružanim snagama funkcioniše na osnovu toga. Znate kad onako govorite o tom na takav način, to bere neke simpatije, znači zašto bismo mi davali tolike novce kad eto imamo neproduktivnu armiju. Međutim, to je pitanje regiona. Naravno da nije isto. Onoga trenutka kad jednu takvu odluku donese Srbija ili Hrvatska, kad jednu takvu odluku odobre NATO i EU, onda o tome možete govoriti. Ali to je nešto što će se možda desiti za 100 godina. Treba izbjegavati tu priču, ona neće biti produktivna, neće dovesti do toga“, ocjenjuje on.
Šolaja: Pojeftiniti sistem
Istovremeno, predsjednik Odbora za bezbjednost Narodne skupštine RS Nenad Stevandić podsjeća da u okviru Oružanih snaga BiH djeluju tri puka, nasljednici tri nekadašnje vojske koje su ratovale međusobno. Iako ocijenjena uspješnom, reforma oružanih snaga u BiH uspjela je stvoriti neki vid zajedničke komande, ali sve ostalo je podijeljeno, smatra Stevandić.
„Što se tiče multietničkog karaktera svega toga, ja to smatram apsolutno neuspješnim, čak smatram to licemjernim. Zašto? U BiH je u zadnjih 20 godina sve monoetničko - svadbe, sahrane, mature, školske zabave, ispraćaji u vojsku. Znači nema ništa multietničko u životu sem određnih političkih projekcija“, navodi Stevandić.
Osim vojnih misija podrške miru, bh. oružane snage nisu imale priliku da pokažu svoju efikasnost, ali zabrinjava i činjenica da vojska, kao ni policija, u BiH nema zajedničkog mehanizma za djelovanje ukoliko bi to bilo potrebno, dodaje Stevandić.
„U BiH u slučaju velikih i ozbiljnih problema uzrokovanih terorizmom nema zajedničkog mehanizma za djelovanje – recimo vojska, SIPA, policija, MUP RS-a, MUP Federacije“, kaže on.
Oružane snage BiH nakon povratka iz misije u Afganistanu, april 2011.
BiH je pristupila u Akcioni plan za članstvo u NATO, ali je uslovljena rješavanjem pitanja vojne imovine, oko koje ni danas nema političkog dogovora. Političari iz RS, koji su dali podršku za Akcioni plan za članstvo, traže održavanje referenduma za priključenje Alijansi, što je, prema mišljenju analitičara, tek dnevno politička retorika.
Direktor Centra za međunarodne odnose u Banjoj Luci Miloš Šolaja smatra da BiH treba ostati na kursu integracija u NATO, ali da bi to bilo moguće i sa manje vojnika koji bi imali bolju opremu i obuku.
„Mislim do neke 3.000 ne bi zaista smanjilo nastojanja BiH da učestvuje u bezbjednosnim integracijama. Jer šta dobijamo sa nekim brojem koji je tri puta veći? To nije vojska koja može da efikasno učestvuje u bilo kakvim vojnim akcijama u slučaju napada, a s druge strane mislim da strateške prilike su takve da niko neće napasti danas BiH i da nema potrebe da se u tom smislu drži tako veliki broj vojnika. Ja znam da to jeste i rješavanje određenih političkih odnosa, jer postoje zagovornici i povećanja i smanjenja, ali mislim da je, gledano i na socijalne prilike, daleko bolje pojeftiniti taj sistem“, kaže Šolaja.
Podsjećamo: entitetska ministarstva odbrane ukinuta su 2006. godine, nakon čega je formirano Ministarstvo odbrane BiH. Dvije vojne komponente stavljene su pod jednu komandu i to se smatra kao završetak procesa reforme odbrane.
