Nakon ulaska Hrvatske u Evropsku uniju, u evrointegracionom procesu se, od zemalja zapadnog Balkana nalaze: Crna Gora, Srbija, Bosna i Hercegovina i Makedonija. O evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana za RSE govori ekspert za Balkan berlinskog Savjeta za politiku demokratizacije Bodo Weber.
RSE: Gospodine Veber, da li je Evropska unija nešto promijenila u politici proširenja?
Weber: Treba napraviti diferencijaciju. Zabunu je unijela izjava gospodina Junkera koju je dao u kontekstu izborne kampanje za Evropski parlament, za novu Komisiju koja je bila usmjerena na domaće glasače i, naravno, ta čuvena izjava da neće biti proširenja narednih pet godina nije dobro odjeknula, ali svi znamo da nijedna zemlja zapadnog Balkana nije ni blizu da postane član EU u narednih pet godina. Znači, ta izjava nije ništa promijenila. Tu je i ona simbolična promjena koja takođe nije dobro odjeknula – promjena naziva funkcije komesara za proširenje. To jeste s dobrim razlogom izazvalo sumnje u regionu da se EU malo povukla što se tiče proširenja, ali s druge strane nismo vidjeli niti je najavljena neka politika osporavanja obaveze EU da i dalje ide u proširenje.
Ja bih rekao da je izborna kampanja za Evropski parlament i Evropsku komisiju, nažalost, unijela malo nemira, ali mislim da se politika nije mijenjala.
RSE: Čini se da lideri zemalja zapadnog Balkana od Evropske unije očekuju neki finansijski program koji bi bio značajno drukčiji od postojećih, odnosno, agresivno investiranje, prije svega u infrastrukturu ovih država. Vjerovatno nešto po uzoru na američki Maršalov plan, kada su SAD izdvojile tadašnjih 17 milijardi (jednako današnjoj sumi od 160 milijardi) dolara za poslijeratnu obnovu evropske ekonomije. Da li je tako nešto moguće?
Weber: Tu se radilo o poslijeratnoj obnovi. Malo smo odmakli od poslijeratnih vremena. Prema tome, mislim da to poređenje jednostavno ne stoji. S druge strane, mislim da je nade probudila konferencija koju je njemačka kancelarka Angela Merkel organizovala u Berlinu 22. avgusta na kojoj se najviše razgovaralo o pitanjima u vezi sa poboljšanjem infrastrukture: puteva, željeznica… Vidjeli smo da će IPA i drugi fondovi biti na raspolaganju za te namjene ali daleko od očekivanog obima. Pored toga, mislim da nije ni potrebno. Vidjeli smo zadnjih 10 – 15 posleratnih godina da glavni problem nije bio novac, nego da uopšte nije bilo spremnosti i volje u vladama regije da se razmišlja o regionalnim infrastrukturnim projektima. Ipak mislim da je ta konferencija unijela neki nov duh. Mada, bilo je i negativnih reperkusija u vezi sa onom fudbalskom utakmicom i odnosima Srbije i Albanije. Sve u svemu, mislim da je ipak napravljen određen pomak.
RSE: Da li u Evropskoj uniji postoji i najmanja rezerva, sumnja da bi neka od država zapadnog Balkana mogla dići ruke od integracije u Evropsku uniju?
Weber: U slučaju Srbije postoji određena nervoza, pogotovo zbog ukrajinske krize i manevrisanja između Moskve i EU, ali mislim da u većini država, odnosno, vlada uvjerenje da je Srbija izabrala svoj put ka EU. Slučaj Makedonije, naravno, zabrinjava, ali EU i vlade su svjesne da je tu u pitanju neka vrsta zamrznutog rješavanja statusnog konflikta u čemu i EU nosi veliku odgovorost. Što se tiče nekog skretanja sa puta evrointegracija, mislim da ne postoji interes i volja nekih zemalja da to učine jer, prije svega, ne postoji neka prava alternativa. Prema tome, mislim da postoji neka nervoza ili zabrinutost. Recimo, zastoj u BiH je jasan i dugotrajan, ali da će neko namjerno izabrati neki drugi put, mislim da takav strah ne postoji.
