Šta je to antibošnjačka politika? (Sa rezimeom foruma)

Sarajevo je oduvijek, s pravom, bilo ponosno na svoju etničku pomiješanost, i hvalilo se kako je samo takva etnička slika mogla iznjedriti nobelovce, dobitnike Oskara, Zlatnog lava, Srebrnog medvjeda, Zlatne palme; prvake Evrope u košarci, vicešampione svijeta u šahu……kako je samo ta pomiješanost mogla donijeti dominaciju crnog humora te svakojake šale na svoj sopstveni račun. Nažalost, ta je pomiješanost prestala pridonositi bosanskohercegovačkoj slavi onog trenutka kad su je njeni lideri počeli dijeliti na nacionalne dijelove pa je BiH postala poznata ne po dobru nego po zlu - iznjedrila je i najveće zločine i zločince nakon II svjetskog rata.

Počasti za ratnog zločinca

Prošli je tjedan u Sarajevu sahranjen general armije BiH osuđen (nepravomoćno) za ratni zločin pred sudom u Hagu. Sahrani je prisustvovalo političko i vojno rukovodstvo BiH, vjerski obred je predvodio reis-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa ef. Cerić. Osuđenik za ratne zločine je dobio počasnu stražu pripadnika Oružanih snaga BiH. O Deliću su pohvalno govorili ministar odbrane i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić.

Zašto je rukovodstvo BiH, tačnije vođe bošnjačkog naroda, organiziralo državnu sahranu za generala koji je osuđen za ratni zločin? Tim činom Silajdžić i ostali su pokazali da imaju dvostruke kriterije. Kada Dodik dočekuje Biljanu Plavšić – tada se (s pravom) ukazuje da je sramno da je osoba koju je Haški tribunal osudio za ratni zločin dobija državni tretman, a kada taj isti sud osudi generala armije BiH, također za ratni zločin tada se on tretira kao borac za pravdu i istinu!! Ako se presuda Haškog tribunala prihvati kao relevantna u slučaju Biljane Plavšić tada se ona mora prihvatiti kao relevantna i u slučaju Rasim Delić. Politika dvostrukog aršina ne ide u korist ni jednom narodu, pa ni bošnjačkom. Zato sam uvjeren da je državna sahrana za generala osuđenog za ratni zločin u svojoj biti - antibošnjačka politika i nije u interesu Bošnjaka. U čitavoj priči nije bitno ko je za šta osuđen i čija je krivica veća, niti se ovdje upoređuje ko je imao kakvu ulogu (očigledno različitu) u pripremi rata i u ratu. Ratni zločinac je - ratni zločinac.

Šutnja protiv tolerancije

Ako jedna religijska skupina u jednom multietničkom društvu vodi kampanju da oni koji ne pripadaju toj religiji promjene vjeru – tada je to upereno direktno protiv tog društva. Ako iza toga stoji većinska nacija i njena vjerska zajednica – tim gore. A, upravo se to dešavalo nedavno u gradovima BiH gdje se na velikim i skupim plakatima nemuslimani pozivaju da prijeđu na islam, sve to pod firmom poziva za javna predavanja, koja se organiziraju u najvećim dvoranama.

U selu Gornja Maoča kod Brčkog nedavno je uhapšeno sedam pripadnika vehabijskog pokreta pod optužbom da su “ugrožavali ustavni poredak i širili nacionalnu, rasnu i vjersku mržnju”. Nakon akcije, u bošnjačkim nacionalnom korpusu, među onima koji se brinu za zaštitu bočnjačkog nacionalnog interesa čuje se - muk. Niko da se javno ogradi od ekstremista unutar bošnjačke nacije, niko da se pozabavi onima koji su to do sada tolerirali, niko da postavi pitanje otkud to sada da se bosanskohercegovačkim bošnjacima nameće, uz blagoslov i toleranciju nadležnih, neka tuđa ideologija i neko tumačenje islama kakvog na ovim prostorima nikada nije bilo.

Može se prihvatiti da je on dobrim dijelom uvezen ali je nesporno da ima i domaćeg radikalizma. Taj se radikalizam hrani rastućim vjerskim fanatizmom, nacionalizmom susjeda, korupcijom, neimaštinom, nebrigom svijeta.

Sarajevo tolerira promociju "islamskih vrijednosti" stranih bosanskohercegovačkoj tradiciji i kulturi vjerske tolerancije. Bošnjački vjerski i civilni autoriteti toleriraju osporavanje integriteta bosanskohercegovačke države kada imami iz džamije kralja Fahda u Sarajevu upozoravaju novinare da je to "saudijska teritorija", ili kad nediplomatski napadi ambasade Irana na jednog sarajevskog književnika prolaze bez zvaničnih reakcija jer je BiH ¨stalo da ima dobre odnose sa Iranom¨. I sve se to radi u ime navodnog bošnjačkog nacionalnog interesa.

Državotvorni, ali jednonacionalni, patriotizam

Bošnjaci sami sebe sve više doživljavaju temeljnim narodom, bošnjački nacionalizam postoji gotovo kao "državotvorni", legitimni patriotizam. U Sarajevu je Bajram tretiran kao državni praznik. Ako želite proslavljati Božić, zakonski je uzeti slobodne dane i slaviti to kao praznik, ali kancelarije ne rade samo za Bajram. Ulice u gradu su velikom većinom imenovane herojima bošnjačke nacije, djeca u 24 sarajevska javna vrtića ne mogu dobijati poklone od Djeda Mraza ¨jer on nije postojao u kulturi Bošnjaka¨.

U vrtićima se uvodi vjeronauka, roditelji svih nacija su protestirali ali odluka nije promijenjena. Tako u vrtićima praktično ima mjesta samo za one koji žele religijsko obrazovanje za djecu, a pošto je većina Bošnjaka to je i vjeronauka islamska. U sarajevskom naselju Ciglane, koje je multietnička kolonija, niče nova džamija usprkos protesta građana svih vjera i nacija. Čak će i sarajevski filmski festival, sa ugledom van granica same države, ubuduće svoje termine prilagođavati islamskom vjerskom prazniku, valjda da ne bi doživio sudbinu direktora Međunarodnog kazališnog festivala koji je optužen za nemoral jer se festival održavao u vrijeme Ramazana, a na posterima su bile gole žene!?

Sarajevsko samoubistvo

Bosanskohercegovački Bošnjaci imaju dosta razloga da budu bliži Islamu nego što su bili prije rata. Jak osjećaj da su bili napušteni od strane zapada zbog zabrane uvoza oružja tokom rata kada su muslimani prepušteni napadačima nenaoružani ili zbog činjenice da su bili izigrani od strane UN-a koje nisu zaštitile svoje ¨zaštićene¨ zone što je i omogućilo genocid u Srebrenici, daje argumente za takve tendencije. Ali odustati od vlastite multietničnosti, koja je (bila) simbol grada, za Sarajevo je ravno samoubistvu. Oni koji misle da bi ova vrsta sarajevskog samoubistva bila uvod u stvaranje eksluzivne bošnjačke države zaboravljaju da bi se u tom slučaju stvari razvijale u posve suprotnom smjeru, pogubnom za Bošnjake. Najveća je šansa već propuštena jer je svijet bio spreman pomoći u poslijeratnoj izgradnji ali nisu ponudjeni dobri projekti, lokalna se administracija pokazala neefikasnom, novac je pokraden. Umjesto fabrika u Sarajevu niču džamije financirane novcem islamskih zemalja, vehabije su postale utjecajne, ostale etničke grupe potisnute, kriminal i korupcija cvjetaju, osnovni kriterij za promociju u društvu je pripadnost jednom nacionalnom korpusu, a ne znanje. To nije u interesu Bošnjaka i to je antibošnjačka politika.

Zakoni promoviraju multietničnost i toleranciju ali praksa ide u suprotnom pravcu. Javni događaji su financirani novcem svih ali se prilagođavaju samo jednoj vjeri. BiH je definirana kao sekularna država ali društvo ide u posve drugačijem smjeru. Činjenica da i vođstva drugih naroda u BiH guraju svoje narode u jednonacionalne torove nije opravdanje za takvu politiku. Bošnjaci, kao većinski narod, imaju više odgovornosti od druga dva za gradnju multietničkog društva i sekularne države. Sarajevo ne može očekivati da takozvana međunarodna zajednica izgradi društvo etničke tolerancije i funkcionalnu državu. To je više odgovornost Sarajeva nego Brisela.

Zato je toleriranje očitih primjera nacionalne i vjerske netolerancije i nereagiranje na njih jer je to tobože u ¨našem¨ nacionalnom interesu – antibošnjačka i antibosanska politika. Kad Islamska zajednica lijepi plakate i poziva na promjenu vjere, kad zajedno sa bošnjačkim liderima šuti o vehabijama i njihovom utjecaju, kad tolerira i promovira islamizaciju Sarajeva, kad slavi osuđenika za ratni zločin - ta politika promovira podjele, ide ruku pod ruku sa Dodikovim ambicijama za razdruživanjem i raspadom. To je politika koja nije u interesu Bošnjaka i to je antibošnjačka politika.

********

KOLUMNA ČITAOCA SA NAŠE STRANICE:

NAPOMENA: REDAKCIJA JE ODLUČILA DA OBJAVI KOMENTAR DAMIRA IZ SAD U CJELINI IAKO JE TEKST DUŽI OD PREVIĐENOG LIMITA. CIJENIMO TAJ TEKST DRAGOCJENIM DOPRINOSOM FORUMU.

EVO ŠTA PISE DAMIR:

Htio bih da u prilog ovoj potpuno tacnoj tezi kazem neke privatne stvari koje potvrdjuju ovu istinu:
1. Rodjen sam 1971 godine u familiji u kojoj je moj dedo - covjek tipicnog muslimanskog imena - dao svom sinu tkz. "narodno" ime. Zderali smo svinjetinu i uzbrdo i nizbrdo, ali nije problem u zderanju svinjetine nego koliko se truda ulagalo od samih clanova familije da se ona jede. Taj ulozeni trud me navodi na zakljucak da su time Muslimani ili Bosnjaci dokazivali da su bas ono o cemu Zdenko tacno pise. Taj trud o kojem pricam se ogleda time sto se u moj djeciji mozak uspjela ubaciti fraza da je "sve od svinje dobro"; i bila je jos jedna "nista od svinje se ne baca". To se toliko puta znalo ponoviti na tim unutar familijarnim sjedeljkama da je ta fraza i meni kao malom djetetu ostala zauvijek urezana u pamcenje.
2. Drugo cega se sjecam su bile 2-3 posjete dedine sestre Rabije koja je zivjela u drugom gradu u BiH. Ona je bila vjernica i klanjala bi svakodnevno. Tako da se pred posjete Rabije redovno sklanjala sva svinjetina jer je postojala bojazan da se ona uvrijedi. Ja nisam znao zasto se sklanja svinjetina i meni je citava situacija onako bila "sumnjiva". Ja, kao neko ko je uzasno radoznao i ko je htio da zna sve, sam htio da znam vise tako da sam pratio sve sto bi mi se od toga moement a ucinilo "neobicnim". Insistiranje moje nene da se ne smije uci u sobu jednoga dana me navelo na zakljucak da nesto sto se u tom momentu u sobi desava ima veze sa tetkom Rabijom pa sam oducio da provjerim sta se desava iza zatvorenih vrata. Nakon sto sam provirio kroz kljucaonicu vidio sam kako se Rabija saginje i ustaje. Ne znajuci da ona klanja pitao sam nene da mi objasni sta je to sto ona radi. Nena mi je rekla da Rabija "radi fiskulturu". Prihvatio sam to tada ali kada sam na drugim familijarnim okupljanjima vidio da se to prepricava kao zanimljiva anegdota na koju se od smijeha redovno zavrsavalo pod stolom skontao sam da me nena prevarila i da ona ipak nije radila fiskulturu. Ja se tacno ne sjecam kada mi je receno da smo mi Muslimani i da je Rabija (tada vec davno ranije) u stvari klanjala, ali sam siguran da mi ni tada ne bilo receno da nisu vidjeli da nema druge, da sam previse radoznao i da hocu da znam sta je prava istina.
3. Od mene je sakrivano i to da je moj drugi Dedo bio Hodza i da je zavrsio visoke Islamske skole sve do momenta dok mi dedo nije umro. Ni tada mi vjerovatno ne bi bilo receno da ja (tada vec 17-godisnjak) nisam cistio njegove stare stvari poslije smrti. Tada sam vidio neke vrlo zanimljive knjige sakrivene. Izmedju ostalih i Kuran. Tada sam poceo postavljati jos pitanja pa mi je receno da je dedo morao bjezati od vjere da bi prehranio 4 djece i kao zato se o tome nije pricalo u familiji.
4. Sjecam se da je Miljenko Jergovic jednom napisao kolumnu u kojoj prica o tome kako su "Muslimanska imena bila ruzna" ne u smislu da uvrijedi nekoga nego u smislu da je takvo neko generalno misljenje u Sarajevu. Iako nisam zivio u Sarajevu nego u Mostaru, mogu potvrditi da se tako nekako i kod nas mislilo - "Muslimanska imena su ruzna". Smatralo da djeca treba da imaju "moderna imena". Sva raja koja su mi prolazila kroz kucu znali su moju nenu kao Biba (onako kako smo je svi zvali). Ne znam sta bi me moglo natjerati da nekome kazem da je mojoj neni pravo ime bilo Habiba. Koliko god sam volio svoju nenu toliko me je njenog imena bilo stid.
4. Sjecam se da me moj prijatelj (koji nije Musliman) jednoga dana zvao da idemo vani da igramo lopte. Meni se nije izlazilo pa sam mu rekao da mi "baba ne da". To su culi moji starci pa su me pitali zasto sam umjesto nena rekao baba. Nisam im odgovorio zasto. Nisu ni oni meni govorili zasto puno puta ranije. Isto kao i oni nekada ranije i ja sam postao izprogramiran da budem onakav Musliman kakav je prihvatljiv onima koji to nisu.
Bilo je jos ovih fora u zivotu ali da ne duzim sada; Htio sam samo ovim licnim primjerima da potkrijepim ovo sto je Zdenko primijetio i da mu se zahvalim na velicini koju i Nenad posjeduje. I prestao sam se pitati koje su to seljacine kojima ni ovakvi miniMuslimani nisu bili dovoljni, nego su htjeli eto jos vise od nas. Idioti kompletni. Bolesnici tacnije.
Nego da zavrsim - jedan mi prijatelj u mojoj posjeti Mostaru rece kako su "seljaci dobili utakmicu" (naravno da mnogi gradjani koji ovdje polemisu ne treba misle da nisu medju ovim seljacima samim tim sto su rodjeni ili zive u gradu. Isto tako mnogi koji su sa sela i koji cak ne znaju ni da pisu dobro ovdje spadaju medju one koje ja karakterisem kao "gradjani" i moji su prijatelji i pozdravljam ih). Helem, sasjekao sam prijatelja pogledom i rekao sam mu da seljaci vode 6:0 ali da nemaju nikakve sanse da dobiju utakmicu jer ova utakmica ne traje samo 90 minuta. Tako da bih Te zamolio Zdenko da popustis jos malo taj svoj oklop i da Te cesce cujemo iako Nenad moze i bez tebe i bez mene na ovim talasima. Mi koji smo morali pobjeci tih ratnih godina (ili cak nismo morali pobjeci nego smo eto izabrali da odemo) sada smo ljudi koji smo pos tigli nesto na Zapadu, obrazovali se... doslo je vrijeme kada imamo vise vremena i to vrijeme trosicemo da sa velikim merakom zabijemo 150 golova, zauvijek razbijemo seljake i napravimo BiH kakva mi znamo da ona treba da bude. Molim Te da nemas nikakav kompleks zbog toga sto mozda nisi morao POBJECI pred smrcu kao ja nego si mozda izabrao da ODES. Treba da prebacimo komplekse seljacinama i da konacno zajedno pokazemo koliko smo superiorniji od njih. Molim Te da se bez ikakvog kompleksa pridruzis jer Bosni i Hercegovini je prije svega potrebno vise kvaliteta / gradjana da ih pocnemo razbijati. Sto nas je vise prije cemo to zavrsiti. Slazem se sa Nenadom potpuno da je ovo o cemu on pise prije svega Anti Bosnjacko, slazem se da je sve o cemu je pisao Anti-Srpsko, i unaprijed se slazem da je sve o cemu ce pisati u vezi Hrvata Anti-Hrvatsko. Jedino dobro za sve nas je Pro-Bosansko-Hercegovacko. Polako, ali sigurno, dolazi momenat - Vazduh trepti kao da nebo gori...