Ivan Vuković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, za 'Zašto' objašnjava zbog čega dva glavna politička bloka u Crnoj Gori još uvijek nisu objelodanila imena predsjedničkih kandidata na aprilskim izborima.
Zašto: Da li vladajuća koalicija i opozicija ne mogu naći dobre kandidate, čekaju na potez suprotnog tabora ili nešto treće?
Vuković: Ima u tome svega od pomenutog. Jeste neobična situacija da dva-dva i po mjeseca pred predsjedničke izbore mi i dalje ne znamo ko će biti ključni igrači u toj političkoj utakmici.
S jedne strane, što se tiče vladajuće koalicije, odnosno najveće partije, Demokratske partije socijalista, mislim da se sve vrti oko toga da li će predsjednik partije, bivši premijer i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prihvatiti taj politički izazov. Ja imam utisak da bi on radije tu obavezu prenio nekome od partijskih kolega, pod uslovom da takav izbor može garantovati povoljan izborni rezultat.
Problem je u tome što je Đukanović popularniji nego što je njegova partija, pa bi njegova kandidatura sasvim sigurno povećala šanse DPS-a za uspjeh na predsjedničkim izborima, možda čak i u prvom krugu. Ostaje da se vidi, stvar je procjene u okviru vladajuće koalicije, odnosno vladajuće partije, da li postoji još neko ko bi mogao da garantuje dobar izborni rezultat.
Pojedinci
S druge strane imate dosta komplikovanu situaciju u opoziciji. U jednu ruku, oni jesu složni u namjeri da smijene DPS i kad god se ukaže prilika za to da se napravi neka koalicija, da se DPS pošalje u opoziciju na lokalnom nivou, prije svega, oni se vrlo lako dogovore oko toga. Međutim, to maskira raznorodne političke programe, ideološki, i da ne govorimo o partikularnim političkim interesima. Dakle govorimo o jednom konglomeratu partija koje nijesu nužno na istim talasnim dužinama. Sve one imaju neku svoju agendu, neki svoj cilj.
Zato sam ja davno rekao da ne očekujem da će se oni dogovoriti oko predsjedničkog kandidata, odnosno da očekujem da će svaka od tih stranaka u ovoj izbornoj utakmici imati svog kandidata. I mislim da se polako krećemo ka tome. Osim ovih četiri-pet vodećih opozicionih partija, imamo najavu kandidature nekoliko istaknutih pojedinaca javnog života Crne Gore. Tako da nas očekuje vrlo zanimljiv izborni ciklus.
Zašto: Da li je razlog Đukanovićevog nećkanja možda neki zapadni pritisak ili neodobravanje Đukanovićeve kandidature ili možda postoji neka druga struja unutar DPS?
Vuković: Ja bih rekao da ni jedno ni drugo nisu razlozi koji će opredjeljivati odluku o izboru kandidata. Prosto, Đukanović je u Crnoj Gori percipiran kao neko ko je dao ključni doprinos procesu obnove nezavisnosti, za mnoge od njih on je i otac nacije, što bi se reklo. Tako da njegov politički uticaj i značaj, uopšteno govoreći, prevazilazi okvire partije koju vodi.
E sad, on jeste pokušavao u prethodnom periodu da prenese dio svoje harizme na partijske strukture pa smo prije četiri-pet godina imali jednu mlađu ekipu ljudi koja je vodila i državu i partiju na čelu sa bivšim premijerom Igorom Lukšićem. Međutim, taj se politički eksperiment nije sjajno završio.
Tako da se DPS našao u situaciji da je suštinski zavisan, u političkom smislu, od svoga lidera što nikada nije dobra pozicija za jednu političku stranku i mislim da je toga Đukanović vrlo dobro svjestan i da on traži neko alternativno rješenje.
Lica
Međutim, problem je u tome da ispada da on lično dobija svake izbore i onda delegira mandat za formiranje vlasti, bilo na lokalnom, bilo na državnom nivou, na nekog od svojih partijskih kolega koji nije dao bogzna kakav doprinos toj izbornoj pobjedi. U cijeloj toj priči postavlja se i pitanje legitimiteta.
To je osnovni strukturni problem DPS-a. S jedne strane, Đukanović jeste najjači adut koji ta partija ima. S druge strane, takva konstelacija odnosa u okviru vladajuće partije predstavlja i njenu najveću slabost u strukturnom smislu.
Tako da DPS nije u proteklom periodu, u ovom periodu nakon referenduma u posljednjih 11 godina, uspio na pravi način da se regeneriše i podmaldi partijsku strukturu i onda nije ni čudo što na političkoj sceni imamo i dalje lica koja smo imali prilike da gledamo i 15-20 godina.
Adrese
Što se tiče uticaja sa strane, mislim na nivou prinicpa na Zapadu ne gledaju balagonaklono na takve slučajeve kad imamo nekog ko je jako dugo na vlasti na prostoru kakav je naš, dakle u regionu Zapadnog Balkana gdje su demokratski procesi i dalje na početku a institucije slabe.
Međitim, takođe je jedno fundamentalno političko pravilo u svakoj demokratskoj zemlji zapadnog svijeta da onaj koji pobijedi na izborima, koji uživa najveću podršku među biračima ima pravo da formira vladu odnosno da bude predsjednik.
U situaciji da se gospodin Đukanović kandiduje i da dobije podršku za koju mnogi misle da mu može pripasti već u prvom krugu, mislim da bi najznačajnije adrese u međunarodnoj zajednici prosto konstatovale tu činjenicu, osnosno da ne bi bilo nikakvih problema s tim.
Zašto: Da li ovakvo stanje stvari u DPS-u može povećati izborne šanse opozicije?
Vuković: Pa moglo bi se desiti da to tako zaista i bude, evo u kom smislu.
Ako Đukanović bude predsjednički kandidat, njemu u suštini i ne treba neka posebna kampanja zato jer dominantno ljudi koji glasaju DPS i veći dio crnogorske političke javnosti očekuje da on bude kandidat, bez obzira na ranije pomenuto, tako da u toj situaciji stvari bi za DPS bile puno jednostavnije.
Međutim, ukoliko kandidat bude neko drugi, onda DPS-u ostaje puno manje vremena da pripremi i svoje birače i javnost u Crnoj Gori za takav jedan ishod.
U toj varijanti, moglo bi se reći da ovo oduglovačenje, odnosno odlaganje momenta donošenja odluke s tim u vezi, može ići na vodenicu opozicije, ukoliko bi neko drugi, a ne Đukanović, bio predsjednički kandidat DPS-a, odnosno vladajuće koalicije.
Ispravka: U prvom pasusu "politički analitičar iz Podgorice" je ispravljeno na "profesor na Fakultetu političkih nauka u Podgorici".
