Gradsko vijeće Vukovara iniciralo je ukidanje službene upotrebe manjinskog srpskog jezika i ćiriličnog pisma uz hrvatski jezik i latinično pismo na području grada. Srpska manjina ima to pravo od popisa stanovništva 2011. godine, kada je njihov broj u gradu prešao 33 posto. Ustavni stručnjaci kažu da ta inicijativa nema mogućnosti da uspije.
Politička igra bez izgleda za uspjeh, tako se u stručnoj javnosti ocjenuje inicijativa vukovarskog Gradskog vijeća da se izbriše statutarna odredba o službenoj upotrebi srpskog jezika i ćirilice, da se područje grada proglasi „mjestom posebnog pijeteta na žrtvu Domovinskog rata“ i da se područje grada Vukovara izuzme od primjene Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i od članka 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Inicijativa neće uspjeti, upozoravaju ustavni stručnjaci.
„Između Ustavnog zakona i vukovarskog gradskog statuta postoji još i Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Prema tom Zakonu, nema mogućnosti da Gradsko vijeće donese statut u kojem ne predviđa dvojezičnost. Takav statut je protuzakonit u Republici Hrvatskoj. Nadzor zakonitosti vrši prije svega Vlada, a nakon nje - Ustavni sud Republike Hrvatske“, kaže za RSE predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić.
Inicijativa je donesena na prijedlog HDZ-a i pravaša, za nju su glasali i socijaldemokratski (SDP) vijećnici, a vijećnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) bili su suzdržani. Predlagači se referiraju na tragediju Vukovara 1991. godine, na masovni ratni zločin nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice na Ovčari i na činjenicu da se još 325 Vukovaraca vodi kao nestale iz vremena pada hrvatske obrane grada. SDSS je u prvim komentarima reagirao suzdržano, podsjećajući da statut grada ne može derogirati zakon.
O političkoj dimenziji ove inicijative za RSE govori politički analitičar Žarko Puhovski.
„Riječ je o jednoj simboličkoj gesti, a nalazimo se u prostoru u kojem se samo simboličke geste i pojavljuju. Kao i druge simboličke geste, ona neće imati nikakvih pravnih konzekvenci, ali će imati političke. Drugim riječima, lokalna samouprava tu ne može donijeti nikakvu odluku koja bi imala realne posljedice. Radi se o pokušaju svih stranaka koje su tu upletene – uključujući i SDP – da pokažu da nešto rade, i da onda kažu: 'mi smo pokušali, ali Zagreb nam ne da!, i na tome će ostati“, smatra Puhovski.
Finale tragikomedije
Hrvatski zakoni propisuju obavezno uvođenje dvojezičnosti u gradovima i općinama u kojima neka manjina čini trećinu ili više ukupnog broja stanovnika. Od nešto preko 20 gradova i općina u kojima srpska manjina ima 33 ili više posto stanovnika, dvojezičnost se primjenjuje u osam, uključujući sada u Vukovaru.
U Vukovaru je dvojezičnost u gradski statut uvrštena 2009. godine, temeljem dogovora HDZ-a i SDSS-a, a tadašnji i sadašnji socijaldemokratski gradonačelnik Željko Sabo blokirao je tu inicijativu, jer Srbi tada nisu činili trećinu stanovništva, pa nije bilo zakonske pretpostavke za uvođenje dvojezičnosti. Rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine pokazali su da je broj Srba u Vukovaru narastao, da ih je sada više od 33 posto, i da postoji zakonska obaveza uvođenja dvojezičnosti.
Ona je iznova došla na dnevni red svibnja ove godine, kada je taj isti HDZ kao jedinu temu svoje kampanje za lokalne izbore u Vukovaru stavio - opasnost od uvođenja ćirilice! Početkom rujna je nekoliko dvojezičnih ploča stavljeno na državne institucije u gradu Vukovaru, neke od njih su prosvjednici iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara razbili, ali stavljene su iznova, i nakon toga se nije išlo sa postavljanjem novih dvojezičnih ploča.
Tim povodom osječki politički analitičar Jaroslav Pecnik za RSE kaže:
„Ta cijela tragikomedija oko postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru doživljava svoj finale na jedan pomalo neslavan način. Ništa se ozbiljno tu ne dešava i bojim se da je predsjednik Josipović bio u pravu kada je rekao da se to koristi u dnevnopolitičke svrhe i to se očigledno vidi.“
HDZ je u svojoj inicijativi upotrijebio – nazovimo je tako – teške emotivnu artiljeriju, tražeći da se u statut stavi da je Vukovar „mjesto posebnog pijeteta na Domovinski rat“, što bi onda po njihovoj inicijativi dovelo do neprimjenjivanja dvojezičnosti. Ni to ne može proći, kažu ustavni stručnjaci.
„Tako nešto je moguće urediti, ali prije svega zakonom, a ne statutom. Statut nema takvu opciju. Zakon određuje da statut mora – ako su ispunjene određene pretpostavke – predvidjeti dvojezičnost. Pijetet se može dodijeliti nekom mjestu, gradu, položaju ili području, ali zakonom a ne statutom“, istaknula je profesorica Barić.
Politička igra bez izgleda za uspjeh, tako se u stručnoj javnosti ocjenuje inicijativa vukovarskog Gradskog vijeća da se izbriše statutarna odredba o službenoj upotrebi srpskog jezika i ćirilice, da se područje grada proglasi „mjestom posebnog pijeteta na žrtvu Domovinskog rata“ i da se područje grada Vukovara izuzme od primjene Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i od članka 12. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Inicijativa neće uspjeti, upozoravaju ustavni stručnjaci.
„Između Ustavnog zakona i vukovarskog gradskog statuta postoji još i Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. Prema tom Zakonu, nema mogućnosti da Gradsko vijeće donese statut u kojem ne predviđa dvojezičnost. Takav statut je protuzakonit u Republici Hrvatskoj. Nadzor zakonitosti vrši prije svega Vlada, a nakon nje - Ustavni sud Republike Hrvatske“, kaže za RSE predstojnica Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta Sanja Barić.
Inicijativa je donesena na prijedlog HDZ-a i pravaša, za nju su glasali i socijaldemokratski (SDP) vijećnici, a vijećnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) bili su suzdržani. Predlagači se referiraju na tragediju Vukovara 1991. godine, na masovni ratni zločin nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice na Ovčari i na činjenicu da se još 325 Vukovaraca vodi kao nestale iz vremena pada hrvatske obrane grada. SDSS je u prvim komentarima reagirao suzdržano, podsjećajući da statut grada ne može derogirati zakon.
O političkoj dimenziji ove inicijative za RSE govori politički analitičar Žarko Puhovski.
„Riječ je o jednoj simboličkoj gesti, a nalazimo se u prostoru u kojem se samo simboličke geste i pojavljuju. Kao i druge simboličke geste, ona neće imati nikakvih pravnih konzekvenci, ali će imati političke. Drugim riječima, lokalna samouprava tu ne može donijeti nikakvu odluku koja bi imala realne posljedice. Radi se o pokušaju svih stranaka koje su tu upletene – uključujući i SDP – da pokažu da nešto rade, i da onda kažu: 'mi smo pokušali, ali Zagreb nam ne da!, i na tome će ostati“, smatra Puhovski.
Finale tragikomedije
Hrvatski zakoni propisuju obavezno uvođenje dvojezičnosti u gradovima i općinama u kojima neka manjina čini trećinu ili više ukupnog broja stanovnika. Od nešto preko 20 gradova i općina u kojima srpska manjina ima 33 ili više posto stanovnika, dvojezičnost se primjenjuje u osam, uključujući sada u Vukovaru.
U Vukovaru je dvojezičnost u gradski statut uvrštena 2009. godine, temeljem dogovora HDZ-a i SDSS-a, a tadašnji i sadašnji socijaldemokratski gradonačelnik Željko Sabo blokirao je tu inicijativu, jer Srbi tada nisu činili trećinu stanovništva, pa nije bilo zakonske pretpostavke za uvođenje dvojezičnosti. Rezultati popisa stanovništva iz 2011. godine pokazali su da je broj Srba u Vukovaru narastao, da ih je sada više od 33 posto, i da postoji zakonska obaveza uvođenja dvojezičnosti.
Ona je iznova došla na dnevni red svibnja ove godine, kada je taj isti HDZ kao jedinu temu svoje kampanje za lokalne izbore u Vukovaru stavio - opasnost od uvođenja ćirilice! Početkom rujna je nekoliko dvojezičnih ploča stavljeno na državne institucije u gradu Vukovaru, neke od njih su prosvjednici iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara razbili, ali stavljene su iznova, i nakon toga se nije išlo sa postavljanjem novih dvojezičnih ploča.
Tim povodom osječki politički analitičar Jaroslav Pecnik za RSE kaže:
„Ta cijela tragikomedija oko postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru doživljava svoj finale na jedan pomalo neslavan način. Ništa se ozbiljno tu ne dešava i bojim se da je predsjednik Josipović bio u pravu kada je rekao da se to koristi u dnevnopolitičke svrhe i to se očigledno vidi.“
HDZ je u svojoj inicijativi upotrijebio – nazovimo je tako – teške emotivnu artiljeriju, tražeći da se u statut stavi da je Vukovar „mjesto posebnog pijeteta na Domovinski rat“, što bi onda po njihovoj inicijativi dovelo do neprimjenjivanja dvojezičnosti. Ni to ne može proći, kažu ustavni stručnjaci.
„Tako nešto je moguće urediti, ali prije svega zakonom, a ne statutom. Statut nema takvu opciju. Zakon određuje da statut mora – ako su ispunjene određene pretpostavke – predvidjeti dvojezičnost. Pijetet se može dodijeliti nekom mjestu, gradu, položaju ili području, ali zakonom a ne statutom“, istaknula je profesorica Barić.
