Cijela Hrvatska pridružila se Vukovaru u obilježavanju 25 godina od sloma obrane grada, progonstva 22.000 vukovarskih nesrba i masovnih ratnih zločina koji su potom uslijedili.
U samom Vukovaru nekoliko desetaka tisuća ljudi u koloni od bolnice otkuda je Jugoslovenska narodna armija (JNA) nakon pada grada odvela ranjenike, bolničko osoblje i ljude koji su se tamo sakrili do Ovčare, gdje ih je poubijala i pokopala u masovnim grobnicama. U koloni sjećanja je kompletan državni vrh.
„Ovdje smo da obilježimo 25 godina od okupacije hrvatskog Vukovara, i da još jednom izrazimo poštovanje i zahvalnost onima koji su dali život za Hrvatsku“, kazao je premijer Andrej Plenković, a potom se od prošlosti okrenuo budućnosti.
„Nastojat ćemo da godine pred nama iskoristimo za gospodarski i socijalni boljitak svih stanovnika Vukovara, u europskom i tolerantnom duhu, i uz sjećanje i pijetet prema žrtvi Vukovara.“
U tromjesečnom napadu na Vukovar bilo je angažirano 45.000 pripadnika JNA, Teritorijalne obrane i paravojnih jedinica. Grad je branilo do 2.000 ljudi. U obrani je poginulo 3.600 ljudi, od toga 86 djece do 14 godina. Kao nestale još se vodi još 350 vukovarskih Hrvata, i još 100 iz okolice. To otvoreno pitanje, kao i činjenica da za Ovčaru, razaranje grada i brojne druge ratne zločine jedva da je netko odgovarao, opterećuju odnose Hrvatske i Srbije.
Predsjednica Saveza udruga zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir za Radio Slobodna Europa kaže kako informacija o nestalima i masovnim grobnicama nema i da je posljednja na ovom području pronađena 2013. godine.
„Informacija iz Srbije o grobnicama nema. Što se tiče suradnje između Hrvatske i Srbije, svjedoci smo da se politike stalno mijenjaju, a ta suradnja i jači pritisak hrvatskih institucija trebali bi dati neke rezultate.“
Vukovari danas ima i drugih problema. Izgubljeno je 20.000 radnih mjesta. Vlada je jučer (17. studeni) zasjedala u Vukovaru i odmah izdvojila osam milijuna eura za obnovu i nova radna mjesta. Mnogo, ali – ako se pita Vukovarce – nikako i dovoljno.
Branitelj Vukovara, logoraš u srpskim logorima, potom prognanik a sada predsjednik Zajednice povratnika Vukovarsko-srijemske županije Dragutin Glasnović zamjera Zagrebu što nije više učinio za obnovu Vukovara.
„Ja sam ponosan na ono vrijeme stvaranja hrvatske države, ali nisam ponosan na one koji su poslije rata trebali ipak učiniti sve ono što je trebalo dati za Vukovar. Država, bez obzira bili na vlasti jedni, drugi ili treći, nije bila na nivou zadatka u vezi Vukovara.“
I za gradsku vijećnicu SDP-a Biljanu Gaća svakodnevna bitka za egzistenciju čini se da je prisutnija od ratnih bitaka. „Muči nas velika nezaposlenost i ekonomska stagnacija“, kaže.
„I to su ključni i najvažniji problemi svih Vukovarki i Vukovaraca, bez obzira na njihovu nacionalnost. Tako da iz mog osobnog dojma i svakodnevice koju živim u Vukovaru mogu reći da se o ratu priča vrlo malo, jer postoje neke druge bitke i problemi s kojima se ljudi susreću, a to su prije svega egzistencijalni problemi“, poručuje Gaća.
