Siniša Vukelić, urednik portala capital.ba i predsjednik Kluba novinara iz Banja Luke, za ‘Zašto?’ objašnjava zbog čega mediji iz Republike Srpske i Srbije pojedinačno objavljuju najviše političkih dezinformacija u BiH, kako je pokazalo istraživanje platforme Raskrinkavanje i udruženja Zašto ne.
Medijska pismenost
Ovo istraživanje je pokazalo upravo ono što medijska zajednica uporno godinama upozorava cijelu javnost, da najveći broj lažnih vijesti koje se šire strahovitom brzinom i dolaze do najvećeg broja gledalaca i čitalaca, u Republici Srpskoj barem, dolazi preko javnih servisa, odnosno preko Radio-televizije Republike Srpske i Srpske novinske agencije (SRNA).
Lažne vijesti, lažni portali i ti offshore mediji koji preko se preko noći osnuju i plasiraju potpunu besmislicu ne bi bili toliki problem da im kredibilitet ne daju državna televizija i SRNA, koja ih poslije pusti u svoj servis i to na taj način dobija na snazi i građani prihvataju da je to zapravo istina.
To se vrlo lako prima kod stanovništva jer je u BiH niska medijska pismenost i građani vrlo teško razlikuju status na Facebooku, tvit, kolumnu, istraživački tekst ili običnu svakodnevnu informaciju, već se to sve shvata zdravo za gotovo.
Iz džepa građana
Klub novinara Banja Luka i udruženje BH Novinari godinama upozoravaju i pozivaju kolege da to ne čine, apelujemo na njih i nadali smo se da je to samo bilo pred opšte izbore, međutim ta se tendencija i dalje nastavlja.
Tabloidizacija državnih servisa, javnih servisa, koja se prelijeva iz Srbije, uzimanje njihovih neprovjerenih informacije iz dnevnih tabloida i prenošenje toga kao činjenice je nešto što je stvarno za svaku osudu.
Mi smo prošle gdine imali u maju jednu cjelokupnu konferenciju posvećenu lažnim vijestima, i ove godine ponovo ćemo imati u četvrtak jednu regionalnu konferenciju sa kolegama iz Srbije, Hrvatske i BiH na kojoj će jedan od tri panela biti posvećen ponovo lažnim vijestima, izmišljenim tekstovima koje prenose mediji koje građani finansiraju iz svog džepa.
Saradnici
Po svemu sudeći tu postoji neka organizovana aktivnost i zajedničko djelovanje svih tih medija jer ovo nisu incidenti gdje jednostavno mediji prenesu neku informaciju pa se ispostavi poslije da je netačna, a ni zbog svoje neprofesionalnosti ne priznaju tu grešku i onda to više ne čine.
Ovdje se radi o konstantnom višegodišnjem djelovanju gdje imate da vam tabloid u Beogradu, koji se ne bavi ovim našim područjem, iznenada objavi neku besmislenu političku informaciju.
U roku od sat vremena ta informacija osvane u Srninom servisu i u prilogu u centralnom dnevniku RTRS-a.
Neki mediji koji su osnovani preko noći, web portali, također dobijaju izuzetno veliku pažnju Dnevniku ili u servisu SRNA-e.
Takve neke stvari koje pokazuju čitavu tu tendenciju da iza svega postoji umrežena lista saradnika na tom polju.
Čvršća kontrola
Vidimo da u Srbiji veliki broj medija, i privatnih i javnih, koji otvoreno i nekritički podržavaju predsjednika Aleksandra Vučića, da je (predsjedavajući Predsjedništva BiH) Milorad Dodik u dobrim odnosima sa Vučićem, i da sa druge strane čitav SNSD i vladajuća koalicija u RS-u godinama rade na učvršćivanju kontrole nad medijima.
Nedavno su i ljudi bliski Miloradu Dodiku kupili jednu od svije najgledanije komercijalne televizije, Alternativnu televiziju u Banja Luci, i formiraju svoje portale.
Direktor RTRS je prije dolaska na tu funkciju bio šef kabineta tadašnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika, a na čelo SRNA-e stranka je postavila i glavnog i odgovornog urednika i direktora tako da kada gledate generalno nije neka slučajnost, već na neki način osmišljena strategija djelovanja političkih elita na ovom prostoru.
Nakon što su razjedinili opoziciju i u RS-u i u Srbiji, kupili poslanike, što se nisu libili ni javno da priznaju, sada uspostavljaju kontrolu što čvršću i kada su u pitanju mediji i plasiranje informacija građanima u obje zemlje.
Nacionalističke tenzije
Oni uglavnom plasiraju informacije o političkim protivnicima, o kritičarima vladajuće koalicije, kritičarima poteza vlasti i pokušaju da ih ili potpuno marginalizuju ili da im podijele etikete i epitete koje im daju u svojim informacijama koje oni ne zaslužuju.
Vi ne možete takve medije ni da tužite ni da zatržite bilo kakvu odštetu, jer obično nemaju ni impresum, niti bilo kakav kontakt na web portalima.
To su izmišljene političke informacija o nekim djelovanjima, o mogućnostima, o prijetnji po državu, po zemlju, po stabilnost ukoliko se nešto pokuša promijeniti, da neprijatelj uvijek vreba, nikada ne spava, kao u komunizmu što su govorili, i da uvijek moramo biti svi na oprezu.
Dižu se nacionalističke tenzije i stvara se ambijent u kojem na prvom mjestu mora biti tvoja zemlja, a radna mjesta, liječenje, pravosudni sistem i obrazovanje, sve to može da sečeka neka bolja vremena dok se ovo sve ne riješi.
'Tu nešto ima'
Kod građana to ostavlja dvostruki utisak: prvo nesigurnost, zbog čega mnogi i odlaze iz BIH, a na drugom mjestu kod onih koji ostaju ovdje stvara se jedan jak nacionalni naboj i stvara se osjećaj da samo oni koji su trenutno na vlasti mogu i imaju snage i znanja da odbrane zemlju od tih svih spoljnih neprijatelja i unutrašnjih izdajnika.
Kada gledate strukturu stanovništva, uglavnom se radi o ruralnom stanovništvu, dobro se prime što vidimo i iz rezultata nekoliko posljednjih izbora u BiH i u Srbiji, jer građani to gutaju kao potpuno normalno, potpuno sigurno.
Oni ne samo plasiraju tu informaciju pa ko je uzme od drugih medija, već oni od te informacije nadograđuju čitav splet okolnosti, uzimaju izjave od analitičara, zvaničnika, postavljaju pitanje kako se to desilo, kao da je to potpuno normalno i neupitno, onda oni to komentarišu, pa proširuju, 'čim je to objavljeno tu nešto ima'.
Apeli
Trebamo staviti na stranu etničko novinarstvo i držati se etičkog novinarstva.
Trebaju se profesionalizovati uređivačke politike vodećih medija, javnih servisa, a to ne može bez politike koja mora izaći i napustiti jednom tu utvrdu.
Oni to neće uraditi dobrovoljno, oni su njima vrlo jak mehanizam, to se mora uraditi pod pritiskom i to se jedino može u BiH očekivati kada postane kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.
Do tada, mi ne vidimo da oni se mnogo brinu za apele iz medijske zajednice da to više ne čine.
