Kako bi osporio optužbe o protjerivanju, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić doveo je kao svjedoka obrane Božidara Vučurevića, bivšeg predsjednika općine Trebinje.
On je, kao lokalni čelnik Srpske demokratske stranke (SDS ) i predsjednik Kriznog štaba općine Trebinje, potvrdio optuženom - kako su se obojica trudili zaštititi stanovništvo nesrpske nacionalnosti, u općinama gdje su bosanski Srbi preuzeli vlast.
S druge strane, haško tužiteljstvo je podsjetilo Vučurevića da je i sam optužen za ratne zločine, zbog čega je Karadžić od Haškog suda morao tražiti za njega – slobodan prolaz do Nizozemske.
Tijekom glavnog ispitivanja svjedok Vučurević je spremno potvrđivao svom bivšem stranačkom lideru Karadžiću – kako protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti nikad nije bila politika SDS-a.
„Sve je učinjeno da manjinski narod bezbjedno...ode iz Hercegovine. Da ne bude međunacionalnih sukoba, kojih tako reći u Trebinju nije ni bilo“, naveo je pojašnjavajući da su Hrvati i Bošnjaci dobrovoljno otišli iz općine, a ne pod pritiskom srpskih vlasti kojima je bio na čelu.
Prema objašnjenju bivšeg lokalnog lidera Trebinja – zločini nisu bili organizirani – već su oni posljedica „naopakog ratnog perioda“ u kojem se bošnjačko stanovništvo iselilo - ne zato jer je protjerano, nego jer je pozvano od strane svojih političkih lidera.
„Onda su se udružile muslimansko-hrvatske snage, što je nas jako uplašilo. Tada je i muslimanima, koji su bili prisutni u srpskoj vojsci, naređeno da izađu iz jedinica, jer je Aliji Izetbegoviću i vrhu Stranke demokratske akcije (SDA) jako smetalo da muslimani ratuju protiv muslimana“, pojasnio je dodatno Vučurević koji je kao lokalni čelnik potpisao na stotine „propusnica“ za izlazak Bošnjaka iz Trebinja početkom 1993. godine.
O odlasku Bošnjaka „uz pjesmu“
Kako bi osporilo vjerodostojnost svjedoka, tužiteljstvo je tijekom unakrsnog ispitivanja podsjetilo Vučurevića kako se i njega zapovjedno teretilo za više spornih akcija srpskih snaga tijekom kojih su počinjeni zločini. Osim napada na Dubrovnik, za što ga traže hrvatske vlasti, tužitelj Alan Tieger je spomenuo i protjerivanje na širem području Trebinja, općine kojom je Vučurević upravljao kao jedan od lidera SDS-a.
(VIDEO: Reportaža o podizanju optužnice za Dubrovnik na temlju haških dokaza)
„Vi ste bili optuženi, između ostalog i za događaje u općini Ravno (1991.godine, nap.a.), gdje je najmanje 17 civila ubijeno, brojne kuće su uništene i civili hrvatske nacionalnosti su odvedeni u koncentracioni logor u Bileći. Je li tako?“, naveo je i upitao Tieger.
(VIDEO: Logor u Bileći)
„Da“, potvrdio je Vučurević, odbijajući pri tom odgovornost za „međunacionalni sukob“, svađajući se s tužiteljem oko „izmišljotina“ i pokušaja da ga se okrivi za zločine kao humanitarca „koji je spašavao ljude“. Pri tom se refereirao na potpisivanje propusnica pomoću kojih su trebinjske obitelji nesrpske nacionalnosti mogle otići. Autobuse za prve odlaske iz Trebinja Vučurević je, prema vlastitim riječima - osobno naručio „kako bi spriječio zločin“.
Svoje ekstremne stavove iz ratnih vremena o „muslimanima kao vjerskim fanaticima koji uz pjesmu odlaze iz Trebinja“, Vučurević je objasnio – potrebom da se malo pravi u vrijeme kad je i on bio ugrožen od Srba jer je htio spriječiti proljevanje krvi.
Kako bi poduprijeo riječi Vučurevića „o dobrovoljnom odlasku“ Bošnjaka, Karadžić se u dodatnom ispitivanju bavio navodnim proglasom tadašnjeg tajnika SDA Hasana Čengića (s početka 1993. godine).
Vučurević je ispričao da mu je lokalni aktivist SDA dao proglas s Čengićevim uputstvima - da bošnjačko stanovništvo iz Trebinja ode u Crnu Goru. Prvo je pomislio da je provokator, no ipak se sastao s njim u šumi nakon više molbi. Vučurević je odbio navesti njegovo ime jer misli da bi mu se ugrozio identitet.
U nastavku suđenja Karadžić će izvesti ovaj tjedan još nekoliko svjedoka iz Republike Srpske, no ne i generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića, koji je opetovano odbio dati iskaz u korist obrane. Krstića je zato u ponedjeljak Haški sud optužio za nepoštivanje budući da je odbio doći i dati iskaz u vezi zauzimanja Srebrenice i masovnih pogubljenja - za što trenutno izdržava kaznu od 35 godina zatvora u Velikoj Britaniji, kao jedan od više pozicioniranih sudionika.
Za nepoštivanje suda predviđena je kazna do 100 000 eura i/ili kazna do 7 godina zatvora.
On je, kao lokalni čelnik Srpske demokratske stranke (SDS ) i predsjednik Kriznog štaba općine Trebinje, potvrdio optuženom - kako su se obojica trudili zaštititi stanovništvo nesrpske nacionalnosti, u općinama gdje su bosanski Srbi preuzeli vlast.
S druge strane, haško tužiteljstvo je podsjetilo Vučurevića da je i sam optužen za ratne zločine, zbog čega je Karadžić od Haškog suda morao tražiti za njega – slobodan prolaz do Nizozemske.
Tijekom glavnog ispitivanja svjedok Vučurević je spremno potvrđivao svom bivšem stranačkom lideru Karadžiću – kako protjerivanje građana nesrpske nacionalnosti nikad nije bila politika SDS-a.
„Sve je učinjeno da manjinski narod bezbjedno...ode iz Hercegovine. Da ne bude međunacionalnih sukoba, kojih tako reći u Trebinju nije ni bilo“, naveo je pojašnjavajući da su Hrvati i Bošnjaci dobrovoljno otišli iz općine, a ne pod pritiskom srpskih vlasti kojima je bio na čelu.
Prema objašnjenju bivšeg lokalnog lidera Trebinja – zločini nisu bili organizirani – već su oni posljedica „naopakog ratnog perioda“ u kojem se bošnjačko stanovništvo iselilo - ne zato jer je protjerano, nego jer je pozvano od strane svojih političkih lidera.
„Onda su se udružile muslimansko-hrvatske snage, što je nas jako uplašilo. Tada je i muslimanima, koji su bili prisutni u srpskoj vojsci, naređeno da izađu iz jedinica, jer je Aliji Izetbegoviću i vrhu Stranke demokratske akcije (SDA) jako smetalo da muslimani ratuju protiv muslimana“, pojasnio je dodatno Vučurević koji je kao lokalni čelnik potpisao na stotine „propusnica“ za izlazak Bošnjaka iz Trebinja početkom 1993. godine.
O odlasku Bošnjaka „uz pjesmu“
Kako bi osporilo vjerodostojnost svjedoka, tužiteljstvo je tijekom unakrsnog ispitivanja podsjetilo Vučurevića kako se i njega zapovjedno teretilo za više spornih akcija srpskih snaga tijekom kojih su počinjeni zločini. Osim napada na Dubrovnik, za što ga traže hrvatske vlasti, tužitelj Alan Tieger je spomenuo i protjerivanje na širem području Trebinja, općine kojom je Vučurević upravljao kao jedan od lidera SDS-a.
(VIDEO: Reportaža o podizanju optužnice za Dubrovnik na temlju haških dokaza)
„Vi ste bili optuženi, između ostalog i za događaje u općini Ravno (1991.godine, nap.a.), gdje je najmanje 17 civila ubijeno, brojne kuće su uništene i civili hrvatske nacionalnosti su odvedeni u koncentracioni logor u Bileći. Je li tako?“, naveo je i upitao Tieger.
(VIDEO: Logor u Bileći)
„Da“, potvrdio je Vučurević, odbijajući pri tom odgovornost za „međunacionalni sukob“, svađajući se s tužiteljem oko „izmišljotina“ i pokušaja da ga se okrivi za zločine kao humanitarca „koji je spašavao ljude“. Pri tom se refereirao na potpisivanje propusnica pomoću kojih su trebinjske obitelji nesrpske nacionalnosti mogle otići. Autobuse za prve odlaske iz Trebinja Vučurević je, prema vlastitim riječima - osobno naručio „kako bi spriječio zločin“.
Svoje ekstremne stavove iz ratnih vremena o „muslimanima kao vjerskim fanaticima koji uz pjesmu odlaze iz Trebinja“, Vučurević je objasnio – potrebom da se malo pravi u vrijeme kad je i on bio ugrožen od Srba jer je htio spriječiti proljevanje krvi.
Kako bi poduprijeo riječi Vučurevića „o dobrovoljnom odlasku“ Bošnjaka, Karadžić se u dodatnom ispitivanju bavio navodnim proglasom tadašnjeg tajnika SDA Hasana Čengića (s početka 1993. godine).
Vučurević je ispričao da mu je lokalni aktivist SDA dao proglas s Čengićevim uputstvima - da bošnjačko stanovništvo iz Trebinja ode u Crnu Goru. Prvo je pomislio da je provokator, no ipak se sastao s njim u šumi nakon više molbi. Vučurević je odbio navesti njegovo ime jer misli da bi mu se ugrozio identitet.
U nastavku suđenja Karadžić će izvesti ovaj tjedan još nekoliko svjedoka iz Republike Srpske, no ne i generala Vojske Republike Srpske Radislava Krstića, koji je opetovano odbio dati iskaz u korist obrane. Krstića je zato u ponedjeljak Haški sud optužio za nepoštivanje budući da je odbio doći i dati iskaz u vezi zauzimanja Srebrenice i masovnih pogubljenja - za što trenutno izdržava kaznu od 35 godina zatvora u Velikoj Britaniji, kao jedan od više pozicioniranih sudionika.
Za nepoštivanje suda predviđena je kazna do 100 000 eura i/ili kazna do 7 godina zatvora.
