Novi sastav Evropskog parlamenta -- koji će biti više fragmentiran, ali u kojem proevropski blok ima komotnu većinu uprkos jačanju krajnje desnih, populističkih i anti-EU snaga -- neće donijeti značajnu promjenu po pitanju proširenja na Zapadni Balkan, kojem se i dalje protivi nekoliko članica na čeku sa Francuskom, kaže Toby Vogel iz berlinskog Vijeća za politiku demokratizacije u intervjuu za ‘Zašto?’.
Zašto: Kako vidite rezultate izbora i šta oni znače za Zapadni Balkan?
Vogel: Mislim da se predviđanja o velikoj navali krajnje desnice nisu materijalizirala.
Dobici krajnje desnih, euroskeptičnih, anti-imigranstkih i anti-EU partija su bili manje naglašeni nego što se strahovalo, ali još uvijek su na nekim mjestima vrlo jaki, pogotovo u Italiji
Svekupno, dvije glavne stranke, Evropska narodnjačka stranka (EPP) desnog centra i Socijaldemokrati (SD) na lijevom centru, su izgubile dio podrške na račun partija koje su još više desno i lijevo od njih i imamo više fragmentirani Evropski parlament.
Ipak, rekao bih da su pro-evropske stranke, šire gledano, ojačale. Liberali su ojačali i Zeleni su ojačali, tako da je došlo od odmaka od tradicionalnih velikih stranaka desnog i lijevog centra ka manjim centrističkim partijama, kao i rubnim partijama.
Ne vjerujem da se na ovim izborim za Evropski parlament balans moći u EU značajno pomjerio što se tiče proširenja.
Dvije glavne političke partije desnog i lijevog centra su izgubile apsolutnu većinu što će ih natjerati da traže veliku koaliciju sa sa liberalima i, vjerovatno, također sa Zelenima, ali ne vidim da će ovo imati veliki uticaj na proširenje, pogotovo zbog toga što je uloga Evropskog parlamenta u ovom procesu, relativno govoreći, nevažna u poređenju sa nacionalnim liderima zemalja članica.
Ključni igrač kada je u pitanju proširenje je Evropsko vijeće sa nacionalnim vođama država članica koje se sastaje u utorak da razmotre proces za izbor ličnosti koja će biti na čelu Evropske komisije i mislim da će glavni zadatak novih članova Evropskog parlamenta biti taj da osiguraju da one koji budu postavljeni na ključna mjesta kada je u pitanju proširenje stvarno drže odgovornima na saslušanjima u septembru i oktobru.
To je sada ključni zadatak članova parlamenta kada je u pitanju proširenje. To je mnogo važnije nego komentari o godišnjim izvještajima o napretku koji se objavljuju za dva dana (srijeda).
Zašto: Francuska je, uz Holandiju, najglasniji protivnik proširenja na Zapadni Balkan, ali da li je moguća promjena stava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona uoči junskog samita EU na kojem će se razgovarati i o davanju zelenog svijetla za početak pregovora o članstvu Sjevernoj Makedoniji i Albaniji?
Vogel: Ne mogu čitati misli predsjednika Macrona ali ne vidim nikakav pomak koji bi mi sugerirao da će promijeniti svoje mišljenje.
On naravno ne bi rekao da je protiv proširenja, on bi jednostavno rekao da se prvo EU mora dovesti u stanje da se može proširiti. Pod broj jedan bi rekao prvo interna reforma EU, a pod broj dva bi rekao da Sjevernu Makedoniju i Albaniju moramo dovesti do tačke da su dovoljne reformisane kako bi bile kredibilni pregovarači za pristupanje EU.
Mislim da bi bio veoma loš signal za Francusku da nastavi blokirati Albaniju i, naročito, Sjevernu Makedoniju.
Mislim da bi to ohrabrilo nacionaliste, pogotovo u Sjevernoj Makedoniji. Oni bi ispali u pravu kada kažu, gledajte, prošli smo kroz ponižavajuću, kako oni kažu, promjenu imena i ne dobijamo obećanu nagradu za to, a to je početak pregovora o članstvu.
Macron bi trebao pokazati vodstvo i odrediti datum za početak pregovora sa Sjevernom Makedonijom, kao i sa Albanijom.
Zašto: Posljednjih godina iz Brisela su dolazili pomiješani signali u vezi Zapadnog Balkana, a posljednjih sedmica i mjeseci bilo je poziva da EU i SAD pojačaju svoj angažman i posvećenost regionu da ne izgubili uticaj pred izazovom drugih sila. Da li vidite da može doći do toga?
Vogel: Evropska komisija je u februaru 2018. objavila Strategiju proširenja za Zapadni Balkan koja je u stvari iznenadila mnoge posmatrače, pa i mene, time što je bila prilično realistična u vezu neuspjeha u procesu proširenja do sada.
Moj mišljenje je da kada bi Komisija ozbiljno uzela svoju strategiju i kada bi preorjentisala svoju politiku prema Zapadnom Balkanu u skladu sa onim što je rekla u toj strategiji da bi to bio izvanredan start.
Strategija kaže, fokusirajmo se na vladavinu prava, korupciju i sva ova pitanja koja utiču na svakodnevni život ljudi na Zapadnom Balkanu, i budimo oštriji prema elitama u vladama i držimo ih odgovornim za sve neuspjehe koje smo vidjeli u proteklih nekoliko godina.
Kada bi se to zaista desilo, to bilo bi više nego samo komad papira, bio bi to sjajan početak, ali ne vidim nikakav dokaza da se to zaista događa.
Sada su sve oči uprte prema tome ko će biti novi predsjednik Komisije, ko će biti sljedeći visoki predstavnik za vanjsku politiku, ko će biti novi komesar za proširenje, ako uopšte bude komesara za proširenje.
Dolazeći novi članovi Evropskog parlamenta moraju bit veoma oštri u njihovim saslušanjima za potvrđivanje komesara i visokog predstavnika i tražiti da se oni ponovo obavežu prema strategiji Komisije prema Zapadnom Balkanu.
Zašto: Kako bi formiranje nove, šire koalicije moglo uticati na proširenje, i kako bi ojačani blok krajnje desnice, populista i euroskeptika mogao uticati na to?
Vogel: Glavna opsanost za proširenje nije u jačanju krajnje desnih, euroskeptičnih i anti-EU snaga.
Veliku opasnost vidim u tome da su velike, priznate partije -- narodnjaci, socijaldemokrate pa i liberali -- izgubile interes za proširenje. To je za mene puno veća opasnost nego opasnost od krajnje desnice, bar što se tiče proširenja.
Krajnja desnica uvijek može saslušanja učiniti neugodnim, ali na kraju dana moć u Evropskom parlamentu počiva na političkim grupama, pa je krajnje nevažno što je Brexit partija Nigela Faraga pojedinačno najveća u parlamentu jer sama ne može mnogo toga učiniti.
Ono što je u stvari bitno su političke grupe i nije se promijenila činjenica da su EPP i SD i dalje najveće. One više nemaju apsolutnu većinu pa će trebati liberale i, vjerovatno, također i podršku od Zelenih pa je izgledan scenario neka vrsta velike koalicije koja uključuje sve veće proevropske snage u Evropskom parlamentu.
Ja ne vidim da će to zaista imati neki veliki uticaj na samo proširenje.
Indirektna posljedica izbora je da je generalno neprijateljsko raspoloženje prema proširenju u nekim državama, posebno u Holandiji i Francuskoj, našlo novi način da se izrazi u ovom novom parlamentu.
Ništa novo se neće desiti nakon ovih izbora, ali vidjeli smo jačanje nekih tendencija koje smo vidjeli i u prošlom parlamentu, a to je hlađenje prema proširenju, hlađenje prema nalaženju odgovarajuće strategije za Zapadni Balkan i odnosa EU prema Zapadnom Balkanu.
Zašto: Kako se ova situacija može odraziti pojedinačno na države i probleme na Zapadnom Balkanu?
Vogel: Moram se vratiti do Sjeverne Makedonije, jer je grčki premijer Aleksis Cipras osjećao da mora nakon evropskih izbora da sazove prijevremene izbore, od kojih se očekuje da će dovesti do pobjede desnog centra i Nove demokratije, članice EPP koja se protivi Prespanskom sporazumu za Sjevernom Makedonijom, tako da čitava ideja o tome da Evropska unija nagradi Sjevernu Makedoniju za konstruktivan stav tokom pregovora s Grčkom otvaranjem pregovora o članstvu može vrlo brzo biti poremećena.
Ako se pregovori o članstvu sa Sjevernom Makedonijom ne otvore do grčkih izbora, to će dovesti do neugodne situacije jer će Grčka učiniti sve da to torpedira.
To će poremetiti strategiju EU za Zapadni Balkan, i to bi bila velike šteta jer bi poslalo signal drugim državama na Zapadnom Balkanu da obećanja, ili implicirana obećanja, od strane EU nisu uvijek onoliko čvrsta koliko bi trebala biti.
Što se BiH tiče, ne vidim nikoga ko je imao neke pametne ideje posljednjih godina u vezi toga toga šta uraditi sa BiH. S jedne strane je jasno da BiH ne može ući u EU sa trenutnim ustavnim uređenjem.
Ne bi čak mogla ni imati smislene pregovore sa EU, a u isto vrijeme niko ne želi ponovo otvoriti Dejtonski mirovni sporazum pa smo zaglavljeni u ovom procijepu već godinama bez očiglednog izlaza.
Srbija i Kosovo, i njihovi pregovori, je vjerovatno jedno područje gdje EU može imati najviše trenutnog uticaja, i mnogo toga će zavisit od izbora visokog predstavnika za vanjsku politiku EU.
Kao potpredsjednik Komisije, ta osoba će također morati imati saslušanje u Evropskom parlamentu prije preuzimanja dužnosti i to će biti momenat za članove parlamenta da traže da ko god preuzme ovu poziciju odbaci trenutni pristup -- šta god se dvije strane dogovorile, a ne zaboravimo da dvije strane nisu Srbija i Kosovo već njihovi predsjednici, uključujući etničko prekrajanje međunarodnih granica, mi to možemo podržati. To se mora promijeniti.
Novi visoki predstavnik mora istupiti vrlo jasno protiv bilo kakve ideje o etničkom usklađvanju granica kao rješenju problema između Prištine i Beograda.
