Za novog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice izabran je Tomislav Karamarko, po struci povjesničar. Najviše radnog staža prikupio je u policiji i obavještajnim službama. Javnost ga bezrezervno svrstava na desnicu. I oni koji su time zgroženi, i oni koji su oduševljeni.
Dogodilo se da je istoga dana jedan drugi Tomislav, Nikolić, izabran za predsjednika Srbije. I njega se svrstava u desnicu.
Nikolić dolazi na čelno mjesto u državi i moći će utjecati na formiranje vlasti i na promjene u državnoj politici, iako se ne zna kakve će one biti. Karamarko preuzima glavnu opozicijsku stranku, pa situacija nije ista. Postoji i sličnost – dolaze tvrdi desničari koji su vrludali u svom dosadašnjem političkom životu, a za sebe tvrde da to nisu. I nije sigurno kakvu će politiku stvarno voditi.
Ali njihov izbor će svakako utjecati na politički život u obje zemlje, a ticat će se i regije.
Obojica su u prvim nastupnim govorima uputili umirujuće poruke privrženosti evropskom putu.
Pri tome su demonstrirali i svoju političku prirodu. Kada Nikolić kaže da nije „genetski predodređen“ da mrzi Hrvatsku, jer je Šumadinac, pa nikome od njegovih Hrvatska nije nanijela zlo, on iskazuje iskreni, nepatvoreni rasizam. Njegova pretvorba u uljuđenog desničara ostaje suspektna.
Karamarko se tokom kampanje, pa i na samom Saboru HDZ-a predstavio kao pasatistički nacionalist. Srami se što je bio u istoj Vladi sa Srpskom demokratskom samostalnom strankom, nešto ranije sramio se i antifašizma i htio ga izbaciti iz Ustava, pa se predomislio. Ne bi više dopuštao crvenu zvijezdu i „Žikino kolo“ u Kumrovcu (u Kumrovcu se inače kod Titove rodne kuće pleše kozaračko kolo). Zalaže se za veću ulogu Crkve u javnom životu i za neku vrstu teokratske države. Kaže da je Hrvatska pred izazovima sličnim onima iz 1989. godine, te da u takvoj situaciji zemlju ne može voditi lijeva ideologija, niti oni koji Hrvatsku nisu željeli. Bleiburg i komunisti su mu opsesija.
Što misli o ekonomiji, izlasku iz krize i socijalnom stanju u zemlji, o svijetu, susjedima – ne zna se. Njegova više puta ponavljana programska sintagma o „novoj hrvatskoj neovisnosti utemeljenoj na modernom domoljublju“ ostala je visiti u zraku, kao parola bez sadržaja.
Jedino je izborna gubitnica Jadranka Kosor imala snage pozvati izaslanike na HDZ-eovom Saboru da biraju one „koji nas neće gurati na rub radikalnog desnog spektra“. Bio je to uzaludan poziv. I zakasnio. Izaslanici su bili dojučerašnji njezini pristaše i suradnici i izabrali upravo takve. To nije samo Tomislav Karamarko, tu je i drugi po redu na izborima za predsjednika Milan Kujundžić, poštovatelj Pavelićeva groba i fanatični nacionalist, tu su i novoizabrani članovi užeg vodstva stranke.
Jadranka Kosor
HDZ je do sada dva puta bio na dnu, u totalnoj krizi. Nakon Tuđmanove smrti i gubitka izbora 2000-te godine, te nakon Sanaderova hapšenja i stavljanja cijele stranke na optuženičku klupu 2011. godine. Prvi put su izabrali (bolje rečeno, izbornom prevarom navedeni su da izaberu) reforme i evropski put. Drugi put su izabrali (ovaj put bez izborne prevare) zaokret unatrag.
Ivo Sanader navijestio je okretanje novog lista, ali je zaglibio u bahatosti i sistemskoj korupciji. Jadranka Kosor, bez dovoljnog autoriteta, znanja i sposobnosti nije se uspjela nametnuti kao istinski reformator, iako je nastojala održati proevropski put.
Nakon izbornog kraha 2011. godine i optužbe cijele stranke za korupciju, Jadranka Kosor se izgubila. Ono što je kod Sanadera bilo reformatorstvo za stranku je sada izdaja.
Na izbornom saboru pometena je cijela dosadašnja nomenklatura, osim bivšeg ministra Božidara Kalmete koji je bio na čelu resora u kojemu su se dogodile najteže korupcijske afere. Upozoravajuća poruka.
Nije HDZ-eu toliko do raščišćavanja s kriminalnom prošlošću koliko do zaštite od budućih progona.
Ako se od ostrašćene retorike nešto i oduzme zbog posebnih predizbornih okolnosti, ostaje dovoljno uznemirujućih signala koje je novo vodstvo HDZ-ea uputilo javnosti.
U hrvatskom izbornom sustavu koji je tako konstruiran da pogoduje dvostranačju, za sve je građane važno kako će se profilirati dvije vodeće stranke.
HDZ je u trenutku krize i na rubu rasapa izabrao oprobani recept priklanjanja desnoj retorici.
Sada imaju vodstvo po svojoj mjeri.
Je li to i mjera za udobno odijelo građana Hrvatske?
Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva RSE. Autorica kolumne Zrno soli na portalu RSE.
