Vlasta Mandić je rođena u Kotoru 1944. godine. Osnovnu školu, gimnaziju i muzičku školu je završila u Kotoru, a Arhitektonski fakultet u Beogradu. Profesionalno se ostvarila kao arhitekta, urbanista, enterijerista na radovima obnove Kotora nakon zemljotresa 1979. Aktivno radi i danas. Promoter je aktivnosti na afirmaciji kulturno-tradicionalnih vrijednosti Kotora. Objavila je knjigu "Bokeška kužina" (2009.) monografiju tradicije, prirodne ljepote, mentaliteta i gastronomije, kao važnog segmenta kulture življenja u Boki Kotorskoj. Novu knjigu "Botunade" objavila je 2015. To je knjiga o Kotoru, satirično-komično djelo o naravima kotorskim a, bome, i šire-bokešim.
Subota, 23. juli
Zaliv Boke Kotorske, kao jedan od najljepših zaliva svijeta, a u njemu moj Kotor, kao popica od grada. Tu su i drugi biseri nevjeste Jadrana od Herceg Novog pa u bokeški krug sve do Tivta. Nikada u svome životu za vrijeme ljeta nisam odlazila u druge turističke destinacije. Toliko prirodne ljepote i skladne, kultivisane nadgradnje stvorene marljivim radom generacija, na relativno malom prostoru malo gdje ima.
Rano je jutro, 6 je ura, 23. julskog dana. To je najintimniji, najromantičniji dio svakog ljetnog dana, koji pripada samo meni. Kroz vrhove planina, iznad Zaliva, promaljaju se sunčeve zrake koje u karavađovskom maniru, poput reflektora obasjavaju obale Zaliva, a morska površina, smirena ljetnom bonacom, kao slikarsko platno nudi pejsaž prelijepih baroknih gradića. Pa gdje da odem iz te ljepote?
Odlazim na samu obalu i krećem se prema ribarskom mjestu Muo. Iz toga ugla mi je najbolji pogled na naspramnu obalu Zaliva, na Kotor, pa dalje Dobrotu i Ljutu. Nakon duge, kišovite zime, ljeto je tu i neću da kvarim jutarnji užitak. Sutra će svanuti novi dan, pa ćemo okrenuti novi foj olitiga list.
Nedjelja, 24. juli
Samo što je sunce obasjalo cijeli Zaliv, dan se probudio. Počinje ubrzani ritam dnevnog života grada. Ogromni putnički vapori - kruzeri svakodnevno uplovljavaju u Zaliv. Konkurišu planinama i provlače se zalivskim moreuzom, ploveći usporeno, dostojanstveno. Nestvarno lijep doživljaj. Ubrzo 3-4.000 hiljade turista se razmili po Kotoru. U tom momentu počinju problemi koji su svojevrstan prag za kvalitetan boravak turista i život građana.
Priobalna sobraćajnica je usko grlo za saobraćaj. Haos je postalo uobičajno stanje svakoga ljeta u kojemu svi gube strpljenje. Rješenja za ublažavanje haosa postoje, ali nikako da se o tome počne razmišljati na vrijeme. Treba uraditi nadzemne ili podzemne pasarele, nove parkinge, garaže, regulisati režim sobraćaja, zaobilaznicu itd. Iz susjedne sobe suprug mi dobacuje da je velika vrućina olitiga fjaka, svi su na odmoru i da sačekam septembar. Možda je u pravu.
Ponedjeljak, 25. juli
Osam ura je izjutra i već sam u moru na svojoj plaži sa suprugom. Dio plaže je nepristupačan, obrastao dračama. U junu smo, u ličnoj režiji, prišli radovima na raščišćavanju plaže sa grabuljom i krampom (što i nije neka reklama za naš turizam), ali zato sada uživamo u čistom moru, mirisu borova, lovorika, koji dolaze sa brda Vrmca. Na našoj plaži nema ležajki, suncobrana, nema kafića, tehno udaračke muzike, nema ulaznice i slično, već ležimo na kamenim vrelim oblucima, pod krošnjom tamarisa, kao u dobra stara vremena, kada je cijeli svijet bio nevin i skroman. Nema para koje mogu platit taj gušt. Ali, đabe ti gušt kada čim zatvorim oči da guštam ljekovite zrake sunca pojave se slike: masakr nedužnih prolaznika u Nici, Minhenu, Turskoj, Avganistanu, Americi, Siriji i dalje u krugu po cijeloj planeti.
Na domaćem planu: Kotor pod prismotrom mafije, ubistva, krvavi obračuni, silovanja, prevare od mora pa sve do brda. Sve gore od gorega, a sve uživo. Za sve je kriv 21. vijek, a bome i naučna elita. U trci za inovativnim igračkama razne visoke tehnologije, ne razmišlja se ko sve može da se igra sa tim igračkama, i za šta sve može da ih koristi ili zloupotrebi. Profit je moć, profit je bog.
Pritom svi zaboravljaju da je u svakome od nas u genetskom kodu ostalo svo nasljedstvo predaka: najviše zla, zlobe, zavisti i još štošta, od postanka svijeta. Dobra je sve manje, ono gubi bitku pred jahačima Apokalipse. Svaka vijest, ma kako bila dramatična, samo momentalno izazove šok, sledi krv u žilama. Saosjećanje, empatija nije neiscrpna.
Svakodnevno emocionalno pražnjenje vodi ka psihičkoj i fizičkoj iscrpljenosti, letargiji i, konačno, otvara vrata strahu. Novi dan donosi tragedije, a one od juče već blijede, a onih od prošlog mjeseca ili godine se više i ne sjećamo. Katastrofa! Tražim spas i bacam se u bokeško more.
Utorak, 26. juli
Sinoć nisam mogla zaspati od grižnje savjesti zbog luksuza od zadovoljstva, koje sam sebi dozvolila kupajući se u bokeško more. Da li baš ne može ništa da se promijeni, da dobro nadvlada zlo, da zemlja postane bolje mjesto za život. Nudim jedan običan recept. Za početak da se političke vođe, koje smo mi izabrali, svako veče, prije spavanja, pogledaju u ogledalo, te povedu dijalog sami sa sobom. Nakon iskrenog razgovora sa svojim drugim ja, obavezno uzeti ljubavni napitak. Treba se hraniti s ljubavlju jer je to jedino riješenje protiv zla. Jednostavno, a možda bi pomoglo. Ja to radim i u toku dana i vidim da mi baš pomaže.
Držim da sam jako sretna osoba, prvenstveno jer živim u divnoj Boki, što sam rasla za vrijeme komunizma, možda za nekoga lažno vrijeme, da bi se pritom zapitala – gdje su danas istine? Ipak, istina je u ljepoti i ljubavi. Zato sutra idem učiniti jedan đir po Kotoru.
Srijeda, 27. juli
Omiljeni đir po Kotoru najrađe činim, između 13 i 14 ure, kada ostali svijet doma objeduje. I danas ću to uraditi. Grad je u to vrijeme krcat turistima. Velika je vrućina, nema daška vjetra. Kroz uske ulice grada turisti cirkulišu u oba smjera, bez gužve. Dive se ljepotama palaca, skalinada, forteca, portuna, kanižela. Svi su raspoloženi, nasmijani, čak me i pozdravljaju, kao da se poznajemo. Što ti je kultura.
Na osam pjaca i pjaceta Kotora restorani sa mediteranskim šarmom, sa živom muzikom – violina, klavira, gitara, flauta. Hrana iz bokeške kužine: rižoti, pašte, mušulje, brodeti. A sve začinjeno mirisom gardenija, jasmina, pitospore. Baš kako merita. Ne mogu odoljeti izazovu, zovem supruga da dođe u restoran "Trpeza" na jednu mušuljadu. Da probamo kako je biti turista u rođenom gradu.
Četvrtak, 28. juli
Još me drži dobro raspoloženje od juče. Mušuljada je bila za prste polizat. Nije ni čudo jer su bokeške mušulje, zahvaljujući mješavini mora i planinskih voda najslađe, najukusnije.
Večeras će se u Herceg Novom, na zatvaranju Sajma knjiga, održati promocija moje druge knjige "Botunade". Knjiga je o Kotoru iz prošlosti, satirično-komično djelo o naravima kotorskim a, bome, i šire – bokeškim. Riječ je o podbadanju, o tematskom upiranju u problematične teme sa duhovitošću. Jednom riječju – pikolo teatrino od pučkoga života svakoga mediteranskoga grada.
Petak, 29. juli
Promocija "Botunada" u Herceg Novom je bila izvanredna. Glumeći likove iz "Botunada" književnik Nikola Malović i ja smo zasmijavali publiku dijelovima teksta. Ozarena lica, pred nama, bila su nam najveća nagrada. Danas je petak, počinje, vikend. Nema novina, radija, televizije, samo more, sunce i nas dvoje. Veliko pospremanje duha i tijela.
Facebook Forum