“Dobili ste viza odjel njemačke ambasade u Sarajevu. Obrada zahtjeva za izdavanje vize u svrhu spajanja porodice iznosi otprilike dva do tri mjeseca. Sljedeća dokumentacija se mora predočiti: tri u cijelosti popunjena zahtjeva za vizu, taksa za obradu zahtjeva u visini od 120 KM, za maloljetnu djecu 60 KM...”
Da bi građanin BiH dobio vizu potrebno je da dostavi 13 različitih dokumenata. Redovi ispred pojedinih ambasada za dobijanje viza i dalje su nepregledni, a tortura kojoj su izloženi bh. građani da dobiju papir za ulazak u zemlju koju žele posjetiti je više nego sramotna. Osim toga što ispred ambasada mogu doživjeti najveće poniženje u životu a da ni ne dobiju vizu, sve to debelo plaćaju:
“Tri put sam imala odbijenicu. Imala sam jednom za spajanje porodice, nisam uspjela zbog jezika, a sad na turističku, pa kako bude.”
“U 365 dana ovo je najlošiji dan meni u godini. Vidite vi šta je ovdje papira, pogledajte - i opet na kraju fali. Dok je bio Tito živ i njegova država, nisam čekao u redu. Ovi se bore oko fotelje, a za narod ih baš briga.”
U BiH ove sedmice boravi ekspertska misija Evropske unije i delegacija Evropske komisije koja od predstavnika bh. vlasti očekuje da im predoče šta su uradili do sada iz Mape puta u onom dijelu koji se odnosi na liberalizaciju viznog režima. Šef pregovaračkog tima BiH za ovu oblast Samir Rizvo kaže za naš program da niko u BiH ne može prognozirati kada će vize biti ukinute jer je Evropska komisija ta koja procjenjuje da li je zemlja ispunila zadane standarde:
“Sama Mapa puta je podijeljena u četiri bloka, iz ta četiri bloka identifikovano je oko 120 zahtjeva koje treba da ispunimo. U dosadašnjem radu, znači od prošlog ljeta kada je Mapa uručena, skoro 70 pitanja mislimo da smo završili, ostalo je još 48 pitanja.”
Uprkos ovoj činjenici, predsjednik Komisije za evropske integracije pri državnom Parlamentu Halid Genjac vjeruje da će sve na kraju biti dobro po BiH:
“Mislim da si uz Evropske komisije u dobroj mjeri zadovoljni onim što je urađeno i mislim da i za ova pitanja s političkom dimenzijom postoji mogućnost da se riješe. S druge strane mislim da će se sa strane Evropske komisije ispoljiti se određeno razumijevanje za taj naš problem, koji je zaista naš specifikum. Dakle, nije problem ni umijeća, ni znanja da se to riješi, problem je tih naših neriješenih političkih pitanja i različitih gledanja na ustavnu poziciju.”
Optimizam sa Genjcom ne dijeli visoki funkcioner HDZ BiH Ivo Miro Jović. Najveći problem, kako kaže, je taj što bosanskohercegovačke vlasti uopšte nemaju podatke ko sve ima bh. državljanstvo:
“Nije nikakav iskorak velik napraviti nove putovnice jer to i nije obveza. Veliki broj zemalja članica EU nema – i ne trebamo se zavaravati. Ključna je stvar zna li BiH, odnosno njene institucije vlasti tko sve ovdje živi, tko ovdje sve posjeduje dokumenta i tko se gdje može predstaviti građaninom BiH.”
“Ja sam uvjeren da ta naša dodatna olakšica u odnosu na okruženje može da bude visoki predstavnik ili predstavnik Evropske komisije koji je sada u jednoj ličnosti. Sasvim je sigurno da i novoizabrani visoki predstavnik će to staviti u jedan od prioriteta svoje aktivnosti.”
Prema svim dosadašnjim anketama, 80 posto građana Bosne i Hercegovine je za ulazak zemlje u Evropsku uniju, a na pitanje šta im to može donijeti, većina odgovora - slobodu kretanja. Sudeći prema dosadašnjem anagžmanu izabranih predstavnika vlasti prema pitanju viznih olakšica, čini se da će na tu vrstu slobode još dugo čekati.
