Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, u saradnji s BH radijom 1 i Akademijom dramskih umjetnosti iz Tuzle, upriličio je u četvrtak uveče multimedijalno druženje povodom 100 godina od rođenja bh. književnika Branka Ćopića.
U okviru večeri, nazvane "Ratnik golubijeg srca", postavljene su i dvije izložbe, emitovan audio dokumentarac, te upriličen razgovor o Ćopićevom književnom stvaralaštvu.
BH radio 1 odlučio je da - u godini kada ovaj medij obilježava sedam decenija postojanja - januar proglasi mjesecom Branka Ćopića.
"Činilo nam se da je Branko Ćopić zanemaren u odnosu na ostale pisce. Svjedoci smo da je bio protjerivan i iz udžbeničke literature. Stoga je ovo vapaj BH radija 1 da počnemo ponovo čitati Ćopića. Mnoge generacije su odrastale na njegovim djelima jer, kako i sam Branko kaže, 'najgore što vam se može desiti ako budete čitali moja djela jeste da zavolite knjigu' ", riječi su Danijele Regoje, urednice redakcije za kulturu BH radija 1 koja je sa Ljiljanom Pepović koautorka zvučnog dokumentarca o Ćopiću.
"Smatram da je dobro što smo ovu godinu započeli Brankom Ćopićem jer je to pisac koji pomiruje generacijski jaz u našoj zemlji i na našem jeziku uopće", kaže Šejla Šehabović, književnica i direktorka Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.
Ćopić je pokazao da su, kako je rečeno, svi narodi bivše Jugoslavije glavni junaci svojih života, te da je sjećanje na zajedničku historiju sjećanje na djetinjstvo.
"Cijela njegova priča o našim djetinjstvima, zasniva se na jednoj činjenici - bogatstvo u siromaštvu. Dakle, ljepota u siromaštvu koju je on znao prekrasno opisivati. Bilo ko u ovoj bivšoj zemlji ko nešto može Branku prigovoriti nije dobar čovjek, jer je Branko Ćopić upravo otkrivao ono dobro u ljudima. On je, apsolutno, najpozitivniji književnik ove zemlje i ovih ljudi", poručio je Mile Stojić, bh. pjesnik, esejista i novinar.
"Smijeh kroz suze" odlika je Ćopićeve maestralne vještine pisanja.
"To je vrsta smijeha, odnosno humora koji pokušava pokazati da je pametniji od predmeta kojim se bavi, da taj predmet prepoznamo u sebi i da ga pokušavamo uvijek iznutra razumijeti. Ćopić uvijek uključuje jednu tradiciju smijeha koja je u zapadno-evropskoj kulturi prisutna barem od Srednjeg vijeka. Radi se o smjehovnoj, karnevalskoj kulturi koja uvijek slavi život", ističe Almir Bašović, profesor sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
"Odgovorno tvrdim, da je on pisao na nekom od evropskih ili svjetskih jezika, neke od tih knjiga bi bile zastupljene u svim čitankama svijeta", kategoričan je Bašović.
"Njegovi tekstovi sadrže jedan humor koji je samo Ćopiću svojstven", ocijenjuje profesorka sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu Edina Murtić, "ali isto tako i tradiciju pripovijedačke Bosne, kao i srpske književne tradicije Kočića, Andrića, ali i drugih u BiH - Samokovlije, dakle najbolju pripovjedačku tradiciju Bosne iz čega se, svakako, i danas ima šta naučiti."
Na okruglom stolu u Sarajevu istaknuto je i da je Branko Ćopić bio pisac koji je na čehovski način uobličio jedan dio Bosne i Hercegovine ili južnoslovenskog prostora, a nešto što je Bosanska Krajina podigao do nivoa poetskog i teatarskog simbola.
"Mislim da niko tako kao Ćopić nije opisao svoj zavičaj i ljude iz zavičaja i da ih je uzdigao gotovo do onog univerzalnog, tako da mi Krajišnici u tom bogatom Ćopićevom književnom djelu prepoznajemo i zavičaj i vrijeme i ljude koji su tada živjeli", kaže Nikola Vukolić, direktor Zadužbine Petar Kočić Banja Luka-Beograd.
Govoreći o ulozi Branka Ćopića u bosanskohercegovačkom pozorišnom životu može se reći da je stvorio specifično, satirično narodno pozorište.
"To je tip pozorišta koje na zanimljiv, intrigantan i angažiran način govori o svim slabostima vlasti, društva, pojedinca i sistema, te svega onoga sa čime se susrećemo danas", tvrdi Srđan Vukadinović, profesor sa Akademije dramskih umjetnosti iz Tuzle.
"Mnogi su govorili da je Ćopić u svojoj strukturi realističan pisac, da je ideološki obojen zato što je pisao o Drugom svjetskom ratu. Ali, to njegovo pisanje nije crno-bijelo, ono ima i drugih nekih boja. Sjetimo se samo njegove 'Jeretičke priče' koja govori o današnjim zloupotrebama vlasti, pojedinca i sistema. Zato satira neće i ne može nestati, jer se čovjek ovog društva ne mijenja. I dok je god tako, biće mjesta i za Ćopića i Nušića budući da je on dosta sličan Nušiću, jer su na vrlo blizak način satiričnim bodljama ubadali u bolesno tkivo društva, vlasti i svega onoga od čega i danas osjećamo posljedice", navodi Vukadinović.
Nažalost, konstatuje Srđan Vukadinović, Ćopić se danas niti čita niti postavlja na pozorišne daske.
"Ćopić je iz mnogih lektira i sadržaja izbačen kako u osnovnim, tako i u srednjim školama. Kada je u pitanju teatar, posljednja predstava je igrana 1987. 'Doživljaji Nikoletine Bursaća' u Bosanskom narodnom pozorištu u Tuzli, istina sa dva izuzetka - 2006. igrane su 'Magareće godine' na sceni banjalučkog teatra, a prošle godine u Pozorištu Boško Buha u Beogradu je bila premijera istog komada i ta predstava jedna je od četiri najgledanije predstave u Beogradu u prošloj godini", pojašnjava Srđan Vukadinović.
Da je među živima, Branko Ćopić bi se, vjerovatno, zgrozio nad činjenicom da Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, koji baštini i njegovo naslijeđe, već 20 godina nema riješen pravni, pa tako i finansijski status.
"Bez obzira, mi imali ili nemali novca za grijanje, mi ćemo svoje eksponate čuvati. Posjedujemo zbirku Branka Ćopića i druge njegove vrijedne dokumente. Ćopić je učestvovao u osnivanju ovoga muzeja, zajedno sa drugim piscima iz bivše Jugoslavije. Neke eksponate koje imamo lično nam je književnik poklonio", navodi Šehabović.
Priče Branka Ćopića o djetinjstvu otkrovljenje su za sve generacije. Čitajući Ćopićeve tekstove često se nasmijemo, ponajviše samima sebi, te sjetimo najdražih magarećih dana.
"Kasnije, kada sam odrastao i krenuo pisati, počeo sam otkrivati taj njegov predivni humor koji preskače sve granice. Njegova 'Bašta sljezove boje' je poput 'Malog princa' - nije bitno da li je namijenjena djeci ili odraslima. Zapravo, njegova djela su namijenjena onima koji u njemima uživaju", zaključuje Goran Simić, bh. pisac.
