Niz institucija u istočnom dijelu Mostara, poput školâ i Univerziteta, u ponedjeljak ne radi. Razlog je jer slave islamsku hidžretsku godinu, koja je jučer nastala.
I dok u Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona kažu da je to u skladu sa ranijom odlukom, prema kojoj svaki zaposlenik javnih institucija ima pravo na sedam slobodnih dana godišnje, pravni stručnjaci i analitičari tvrde da su praznici samo još jedan metod političkih elita, koji im služi za internu homogenizaciju i međunacionalnu podjelu u BiH.
Glasnogovornik vlade Hercegovičko-neretvanskog kantona Pero Pavlović, za RSE je izjavio kako Kanton nema uniformirane odluke o tome da je danas neradni dan.
„Svakom uposleniku u jednoj kalendarskoj godini omogućeno je da ima sedam slobodnih dana. Od tih sedam slobodnih dana, četiri dana su mu plaćena iz proračuna naše županije, dok su tri dana na teret samog uposlenika.“
Pavlović dodaje da sami zaposleni biraju koji će im neradni dan biti plaćen a koji ne. Pero Pavlović je naglasio:
„Mi nemamo u ovom trenutku na snazi odluku o neradnim danima radi vjerskih ili drugih blagdana. Imamo na snazi ovu odluku koja govori o tome da svaki uposlenik, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, ima u jednoj kalendarskoj godini pravo na sedam dana biti slobodan.“
Pravni ekspert prof. dr. Kasim Trnka smatra da bi bilo najlogičnije da se praznici urede državnim zakonom:
„Da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine jednim propisom uredi i državne i vjerske praznike kako bi se omogućila jednaka pozicija građana na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.“
Zašto takvog zakona nema, dodaje Trnka, podsjećajući na još uvijek sporni, i na primjer, 1. mart kao Dan nezavisnosti, razlog treba tražiti u činjenici da još uvijek postoje različiti pogledi na događaje iz proteklog rata.
„Naravno, one ideologije koje su zapravo generirale rat, i poslije rata su nastavile sa svojim postojanjem i pokušale su mirnim sredstvima da realizuju te svoje ciljeve.“
Politolog Husein Oručević kaže da cijela priča o praznicima ide pod ruku sa politikom.
„Tu imamo dva aspekta – jedan koji je unutarnja homogenizacija, i drugi, podjela - koja je godinama nakon rata prisutna.“
Husein Oručević naglašava da ne treba zaboraviti niti ekonomski aspekt cijele priče:
„Zemlja koja je gotovo u kolapsu ne može sebi dopustiti ovoliki broj neradnih dana i ovoliki broj dana kada ništa ne stvaramo, ništa ne proizvodimo.“
I dok u Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona kažu da je to u skladu sa ranijom odlukom, prema kojoj svaki zaposlenik javnih institucija ima pravo na sedam slobodnih dana godišnje, pravni stručnjaci i analitičari tvrde da su praznici samo još jedan metod političkih elita, koji im služi za internu homogenizaciju i međunacionalnu podjelu u BiH.
Glasnogovornik vlade Hercegovičko-neretvanskog kantona Pero Pavlović, za RSE je izjavio kako Kanton nema uniformirane odluke o tome da je danas neradni dan.
„Svakom uposleniku u jednoj kalendarskoj godini omogućeno je da ima sedam slobodnih dana. Od tih sedam slobodnih dana, četiri dana su mu plaćena iz proračuna naše županije, dok su tri dana na teret samog uposlenika.“
Pavlović dodaje da sami zaposleni biraju koji će im neradni dan biti plaćen a koji ne. Pero Pavlović je naglasio:
„Mi nemamo u ovom trenutku na snazi odluku o neradnim danima radi vjerskih ili drugih blagdana. Imamo na snazi ovu odluku koja govori o tome da svaki uposlenik, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, ima u jednoj kalendarskoj godini pravo na sedam dana biti slobodan.“
Pravni ekspert prof. dr. Kasim Trnka smatra da bi bilo najlogičnije da se praznici urede državnim zakonom:
„Da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine jednim propisom uredi i državne i vjerske praznike kako bi se omogućila jednaka pozicija građana na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.“
Zašto takvog zakona nema, dodaje Trnka, podsjećajući na još uvijek sporni, i na primjer, 1. mart kao Dan nezavisnosti, razlog treba tražiti u činjenici da još uvijek postoje različiti pogledi na događaje iz proteklog rata.
„Naravno, one ideologije koje su zapravo generirale rat, i poslije rata su nastavile sa svojim postojanjem i pokušale su mirnim sredstvima da realizuju te svoje ciljeve.“
Politolog Husein Oručević kaže da cijela priča o praznicima ide pod ruku sa politikom.
„Tu imamo dva aspekta – jedan koji je unutarnja homogenizacija, i drugi, podjela - koja je godinama nakon rata prisutna.“
Husein Oručević naglašava da ne treba zaboraviti niti ekonomski aspekt cijele priče:
„Zemlja koja je gotovo u kolapsu ne može sebi dopustiti ovoliki broj neradnih dana i ovoliki broj dana kada ništa ne stvaramo, ništa ne proizvodimo.“
