Nakon što su se braća Alijagić više od decenije sporili s raznim sudovima, pretežno u RS, koliko tona elektroda je ostalo u njihovoj zanatskoj radnji ratne ’93., kada su napustili Trebinje, čini se da je priča dobila svoj epilog.
Posljednjom odlukom Ustavnog suda BiH iscrpljena su sva pravna sredstva za pobijanje odluke prema kojoj RS treba da isplati Alijagićima višemilionsku odštetu.
Sudske postupke u vezi sa srebrnim elektrodama, od samog početka pratile su brojne kontroverze - kako sa dokazima Alijagića, tako i sa izjavama svjedoka. Ali neosporna je ostala činjenica da je privatna imovina Alijagića 1993. godine bila oduzeta.
Ekonomista i bivša ministrica finansija RS Svetlana Cenić ističe da je najvažnije da se pronađu i kazne ratni pljačkaši.
„Treba da odgovara onaj ko je tu imovinu oteo, koliko god ona vrijedi, da li je ona 36 miliona, kako se tražilo, 10 miliona ili ne znam koliko. Primarno je da onaj ko je oteo treba da odgovara i da se već jednom nađe kako je to i u čijim džepovima završilo“, kaže Cenićeva.
Cenićka tvrdi da je entitetski budžet u ovom slučaju mogao proći bolje da se radilo kako treba - da se nije negirala tužba i išlo, kako kaže, postrance.
Aleksandar DžombićMandatar za sastav nove vlade RS Aleksandar Džombić izgleda da bi opet postrance -umjesto gotovine, najavio je da će odšteta Alijagićima biti isplaćena u obveznicama:
„Potvrđeno je da moramo da isplatimo 8,5 miliona. RS je već isplatila 1,5 milion maraka.“
Salih Alijagić, međutim, kaže da obveznice neće prihvatiti:
„Ako je njegov privatni sud, može tako biti. To je presuda za ono što su oni ukrali. I za sve što je ukrao, treba da plati.“
Pritisci
U pravosudnim institucijama Republike Srpske odluka Ustavnog suda BiH u slučaju Alijagić ocjenjuje se skandaloznom.
Entitetski pravobranilac Slobodan Radulj nije želio da komentariše presudu prije nego što ju zvanično dobije. Za svoj raniji komentar u medijima kaže da se možda malo emotivno izletio jer nije mogao da vjeruje kakvu odluku je Ustavni sud BiH donio:
„Stojim ja iza onoga što sam rekao. Ko zna malo stanje u pravosuđu BiH, on to razumije.“
A koji dan ranije pravobranilac RS je izjavio:
„Mislim da ovo treba gledati u kontekstu odluka oslobađajućih za Dobrovoljačku ulicu i za Tuzlansku kolonu.“
Sudski postupci u slučaju Alijagić postali su paradigma nesposobnosti i korumpiranosti domaćeg pravosuđa. Tokom procesa koji su trajali više od decenije govorilo se o brojnim pritiscima - kako na pravosudne organe, tako i na samog Saliha Alijagića.
Ni danas ne želi imenovati one koji su mu projetili, ali kaže da će doći vrijeme da progovori i o tome:
„Ima toga dosta, ali još nije vrijeme od toga. To će biti posebna priča. Znaju ti ko je privodio u podrume, i sve to zna se.“
Ukoliko mu RS ne isplati dug u gotovini, Salih Alijagić najavljuje da će ići i do Strazbura. Nije mu jasno, kaže, da u RS nema niko pametan ko bi odlučio da mu se isplati glavnica kako se na nju ne bi plaćale astronomske kamate.
Braća Alijagić istovremeno su najveći povjerioci u propalom trebinjskom predizeću Metalac i ne odustaju ni od potraživanja za imovinom te firme, za koju tvrde da se nezakonito prodaje.
I pored decenijskog sudskog procesa, Salih Alijagić tvrdi da će pravdu dočekati:
„Ja ne žurim, polako idem. Doći ću ja na svoje mjesto.“
Posljednjom odlukom Ustavnog suda BiH iscrpljena su sva pravna sredstva za pobijanje odluke prema kojoj RS treba da isplati Alijagićima višemilionsku odštetu.
Sudske postupke u vezi sa srebrnim elektrodama, od samog početka pratile su brojne kontroverze - kako sa dokazima Alijagića, tako i sa izjavama svjedoka. Ali neosporna je ostala činjenica da je privatna imovina Alijagića 1993. godine bila oduzeta.
Ekonomista i bivša ministrica finansija RS Svetlana Cenić ističe da je najvažnije da se pronađu i kazne ratni pljačkaši.
„Treba da odgovara onaj ko je tu imovinu oteo, koliko god ona vrijedi, da li je ona 36 miliona, kako se tražilo, 10 miliona ili ne znam koliko. Primarno je da onaj ko je oteo treba da odgovara i da se već jednom nađe kako je to i u čijim džepovima završilo“, kaže Cenićeva.
Cenićka tvrdi da je entitetski budžet u ovom slučaju mogao proći bolje da se radilo kako treba - da se nije negirala tužba i išlo, kako kaže, postrance.
„Potvrđeno je da moramo da isplatimo 8,5 miliona. RS je već isplatila 1,5 milion maraka.“
Salih Alijagić, međutim, kaže da obveznice neće prihvatiti:
„Ako je njegov privatni sud, može tako biti. To je presuda za ono što su oni ukrali. I za sve što je ukrao, treba da plati.“
Pritisci
U pravosudnim institucijama Republike Srpske odluka Ustavnog suda BiH u slučaju Alijagić ocjenjuje se skandaloznom.
Entitetski pravobranilac Slobodan Radulj nije želio da komentariše presudu prije nego što ju zvanično dobije. Za svoj raniji komentar u medijima kaže da se možda malo emotivno izletio jer nije mogao da vjeruje kakvu odluku je Ustavni sud BiH donio:
„Stojim ja iza onoga što sam rekao. Ko zna malo stanje u pravosuđu BiH, on to razumije.“
Tokom procesa koji su trajali više od decenije govorilo se o brojnim pritiscima - kako na pravosudne organe, tako i na samog Saliha Alijagića.
A koji dan ranije pravobranilac RS je izjavio:
„Mislim da ovo treba gledati u kontekstu odluka oslobađajućih za Dobrovoljačku ulicu i za Tuzlansku kolonu.“
Sudski postupci u slučaju Alijagić postali su paradigma nesposobnosti i korumpiranosti domaćeg pravosuđa. Tokom procesa koji su trajali više od decenije govorilo se o brojnim pritiscima - kako na pravosudne organe, tako i na samog Saliha Alijagića.
Ni danas ne želi imenovati one koji su mu projetili, ali kaže da će doći vrijeme da progovori i o tome:
„Ima toga dosta, ali još nije vrijeme od toga. To će biti posebna priča. Znaju ti ko je privodio u podrume, i sve to zna se.“
Ukoliko mu RS ne isplati dug u gotovini, Salih Alijagić najavljuje da će ići i do Strazbura. Nije mu jasno, kaže, da u RS nema niko pametan ko bi odlučio da mu se isplati glavnica kako se na nju ne bi plaćale astronomske kamate.
Braća Alijagić istovremeno su najveći povjerioci u propalom trebinjskom predizeću Metalac i ne odustaju ni od potraživanja za imovinom te firme, za koju tvrde da se nezakonito prodaje.
I pored decenijskog sudskog procesa, Salih Alijagić tvrdi da će pravdu dočekati:
„Ja ne žurim, polako idem. Doći ću ja na svoje mjesto.“