Iako u 21. vijeku, Bosna i Hercegovina zaostaje za zemljama Evropske unije u kojima se svaka vrsta granice ukida. Koliko je zemlja nazadovala najbolje ilustruje primjer da su Ustavom BiH iz 1910. odnosno u tadašnjem Saboru, osim Muslimana, Srba i Hrvata, bili zastupljeni i Jevreji, kojima sadašnja BiH ne daje to pravo jer su nacionalna manjina.
Uprkos činjenici da se radilo o oktroisanom ustavu, jer je država bila u sastavu Austrougarske, činjenica je da ni 100 godina kasnije u Bosni i Hercegovini nije ništa bolja slika. Zemlja se, također, nalazi u nekoj vrsti međunarodnog protektorata, a domaći političari se ne mogu dogovoriti koje dijelove sadašnjeg ustava treba promijeniti.
Prije sto godina Bosna i Hercegovina dobila je prvi moderan ustav koji je garantovao svim narodima koji su u to vrijeme živjeli ljudska prava i građanske slobode. Jedan vijek kasnije, sadašnji Ustav Bosne i Hercegovine ni izbliza nema odredbe kojima se svim narodima i građanima garantuju jednaka prava.
Da je to tako pokazuje i primjer Bajre Beganovića, predsjednika Roma Kantona Sarajevo, koji se ne može kandidovati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda državnog Parlamenta jer ne pripada niti jednom od tri konstitutivna naroda. Bajro je pripadnik nacionalnih manjina, kojima Ustavom BiH nije omogućeno da se kandiduju za člana kolektivnog šefa države, odnosno delegata u Parlamentu.
Na pitanje šta bi Romima značilo da im Ustav omogući kandidovanje na izborima, Bajro kaže:
„Onda bi znali sve - gdje idu te pare, gdje dolaze, od koga dolaze, kome se daju. Moja djeca su završila fakultete. Ja sam živio u Titinoj državi do svog rada. Ja tražim da mi živimo od svog rada.“
Jakob Finci, predstavnik Jevrejske zajednice, i Dervo Sejdić, pripadnik Roma u Bosni i Hercegovini, tužili su Bosnu i Hercegovinu zbog kršenja ljudskih prava. Evropski sud za ljudska prava krajem prošle godine presudio je u njihovu korist i naložio državi da poštuje ljudska prava, te omogući manjinama kandidovanje na izborima. Pravni stručnjaci ocjenjuju da je odluka Evropskog suda za ljudska prava osnov za ustavne promjene u zemlji.
Profesor ustavnog prava u penziji Ćazim Sadiković kaže da je odluka Suda prilika da se uklone i sve druge diskriminacione odluke u Ustavu. On ističe da je razlog nepoštivanja ljudskih prava u BiH to što je država slaba, te da je u tom smislu neophodno njeno jačanje.
„I to tako da može da ostvaruje uspješno svoju ekonomsku i socijalnu fukciju unutar države, da ostvaruje opću dobrobit svih građana i naroda u ovoj državi, a kako stoji u preambuli ustava dejtonskog - da može da uspješno ulazi u integracije. Ne može država s ovakvim ustavom, s ovakvom konstrukcijom ući u bilo koju evropsku integraciju“, smatra Sadiković.
Iako u 21. vijeku, Bosna i Hercegovina zaostaje za zemljama Evropske unije u kojima se svaka vrsta granice ukida. Koliko je zemlja nazadovala najbolje ilustruje primjer da su Ustavom BiH iz 1910.godine, odnosno u njenom Saboru u to vrijeme, osim Muslimana, Srba i Hrvata, bili zastupljeni i Jevreji, kojima sadašnja BiH ne daje to pravo, jer su nacionalna manjina.
Uprkos činjenici da se radilo o oktroisanom ustavu, jer je država bila u sastavu Austrougarske, činjenica je da ni 100 godina kasnije, u Bosni i Hercegovini nije ništa bolja slika. Zemlja se, također, nalazi u nekoj vrsti međunarodnog protektorata, a domaći političari se ne mogu dogovoriti koje dijelove sadašnjeg ustava treba mijenjati.
„Ja bih preporučio savremenim saborskim zastupnicima i političkim elitama da malo pogledaju taj ustav - ne, naravno, da kreću od njega jer moramo uvažiti da je 100 godina prošlo i da su moderni ustavi daleko odmakli, od prava glasa žena do prava nekih drugih manjinskih skupina, ali faktički to može biti pouka. Ja volim reći kada radim u obrazovanju, osnovni okvir uvijek je ustav, da moramo voditi računa da mladi ljudi koji žive danas ne žive od Sarajeva do Zenice, od Mostara do Širokoga Brijega, od Banje Luke do Laktaša - nego žive u svijetu“, kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doc.dr. Edin Radušić.
A profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Dubravko Lovrenović kaže:
„Pokazuje se, zapravo, to da je proces modernizacije BiH nekoliko puta bio započet i više puta prekinut. Šta nam danas, drugim riječima, znači naša ustavna tradicija? Možemo li iz svega onoga što ona sa sobom realno nosi i realno znači izvući ono što je najpozitivnije i ugraditi u ustavna rješenja za kojima danas još uvijek tragamo.“
Uprkos upozorenjima pravnih stručnjaka i istoričara kako je neophodna promjena Ustava, bosanskohercegovačke političare ta tema uopšte ne zanima, osim u situacijama kada brane takozvane nacionalne interese. Da ih uopšte ne zanima to što je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u Evropi koja ne omogućava svim narodima kandidovanje na izborima, pokazuje i primjer sa sjednice državnog Parlamenta, na kojoj se raspravljalo o ovoj temi. Izjava poslanika Vinka Zorića govori više od riječi:
„Imamo sada situaciju da nemamo hrvatskog člana Predsjedništva. Mi imamo Hrvata člana Predsjedništva, ali za mene su to dva različita pojma. I to nitko ne smatra diskriminacijom. Vidite, u zadnje vrijeme, pogotovo medijski, digla se prašina oko jedne nacionalne manjine koja broji po popisu, jer ako nećemo uvažavati popis onda ću ja kazati da je u BiH Srba 99 posto, dakle popis je jedini mjerodavan, oko 8,5 tisuća, a Hrvata ima 99 pet puta više - i nikog ništa ne brine, sve je ok.“
******
Pročitajte i ovo:
Strazbur osudio BiH zbog diskriminacije Roma i Jevreja
Uprkos činjenici da se radilo o oktroisanom ustavu, jer je država bila u sastavu Austrougarske, činjenica je da ni 100 godina kasnije u Bosni i Hercegovini nije ništa bolja slika. Zemlja se, također, nalazi u nekoj vrsti međunarodnog protektorata, a domaći političari se ne mogu dogovoriti koje dijelove sadašnjeg ustava treba promijeniti.
Prije sto godina Bosna i Hercegovina dobila je prvi moderan ustav koji je garantovao svim narodima koji su u to vrijeme živjeli ljudska prava i građanske slobode. Jedan vijek kasnije, sadašnji Ustav Bosne i Hercegovine ni izbliza nema odredbe kojima se svim narodima i građanima garantuju jednaka prava.
Da je to tako pokazuje i primjer Bajre Beganovića, predsjednika Roma Kantona Sarajevo, koji se ne može kandidovati za Predsjedništvo BiH i Dom naroda državnog Parlamenta jer ne pripada niti jednom od tri konstitutivna naroda. Bajro je pripadnik nacionalnih manjina, kojima Ustavom BiH nije omogućeno da se kandiduju za člana kolektivnog šefa države, odnosno delegata u Parlamentu.
Slaba država - uzrok problema
Na pitanje šta bi Romima značilo da im Ustav omogući kandidovanje na izborima, Bajro kaže:
„Onda bi znali sve - gdje idu te pare, gdje dolaze, od koga dolaze, kome se daju. Moja djeca su završila fakultete. Ja sam živio u Titinoj državi do svog rada. Ja tražim da mi živimo od svog rada.“
Jakob Finci, predstavnik Jevrejske zajednice, i Dervo Sejdić, pripadnik Roma u Bosni i Hercegovini, tužili su Bosnu i Hercegovinu zbog kršenja ljudskih prava. Evropski sud za ljudska prava krajem prošle godine presudio je u njihovu korist i naložio državi da poštuje ljudska prava, te omogući manjinama kandidovanje na izborima. Pravni stručnjaci ocjenjuju da je odluka Evropskog suda za ljudska prava osnov za ustavne promjene u zemlji.
Profesor ustavnog prava u penziji Ćazim Sadiković kaže da je odluka Suda prilika da se uklone i sve druge diskriminacione odluke u Ustavu. On ističe da je razlog nepoštivanja ljudskih prava u BiH to što je država slaba, te da je u tom smislu neophodno njeno jačanje.
Uprkos upozorenjima pravnih stručnjaka i istoričara kako je neophodna promjena Ustava, bosanskohercegovačke političare ta tema uopšte ne zanima, osim u situacijama kada brane takozvane nacionalne interese.
„I to tako da može da ostvaruje uspješno svoju ekonomsku i socijalnu fukciju unutar države, da ostvaruje opću dobrobit svih građana i naroda u ovoj državi, a kako stoji u preambuli ustava dejtonskog - da može da uspješno ulazi u integracije. Ne može država s ovakvim ustavom, s ovakvom konstrukcijom ući u bilo koju evropsku integraciju“, smatra Sadiković.
Iako u 21. vijeku, Bosna i Hercegovina zaostaje za zemljama Evropske unije u kojima se svaka vrsta granice ukida. Koliko je zemlja nazadovala najbolje ilustruje primjer da su Ustavom BiH iz 1910.godine, odnosno u njenom Saboru u to vrijeme, osim Muslimana, Srba i Hrvata, bili zastupljeni i Jevreji, kojima sadašnja BiH ne daje to pravo, jer su nacionalna manjina.
Poučiti se starim primerima
Uprkos činjenici da se radilo o oktroisanom ustavu, jer je država bila u sastavu Austrougarske, činjenica je da ni 100 godina kasnije, u Bosni i Hercegovini nije ništa bolja slika. Zemlja se, također, nalazi u nekoj vrsti međunarodnog protektorata, a domaći političari se ne mogu dogovoriti koje dijelove sadašnjeg ustava treba mijenjati.
„Ja bih preporučio savremenim saborskim zastupnicima i političkim elitama da malo pogledaju taj ustav - ne, naravno, da kreću od njega jer moramo uvažiti da je 100 godina prošlo i da su moderni ustavi daleko odmakli, od prava glasa žena do prava nekih drugih manjinskih skupina, ali faktički to može biti pouka. Ja volim reći kada radim u obrazovanju, osnovni okvir uvijek je ustav, da moramo voditi računa da mladi ljudi koji žive danas ne žive od Sarajeva do Zenice, od Mostara do Širokoga Brijega, od Banje Luke do Laktaša - nego žive u svijetu“, kaže profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doc.dr. Edin Radušić.
A profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Dubravko Lovrenović kaže:
„Pokazuje se, zapravo, to da je proces modernizacije BiH nekoliko puta bio započet i više puta prekinut. Šta nam danas, drugim riječima, znači naša ustavna tradicija? Možemo li iz svega onoga što ona sa sobom realno nosi i realno znači izvući ono što je najpozitivnije i ugraditi u ustavna rješenja za kojima danas još uvijek tragamo.“
Uprkos upozorenjima pravnih stručnjaka i istoričara kako je neophodna promjena Ustava, bosanskohercegovačke političare ta tema uopšte ne zanima, osim u situacijama kada brane takozvane nacionalne interese. Da ih uopšte ne zanima to što je Bosna i Hercegovina jedina zemlja u Evropi koja ne omogućava svim narodima kandidovanje na izborima, pokazuje i primjer sa sjednice državnog Parlamenta, na kojoj se raspravljalo o ovoj temi. Izjava poslanika Vinka Zorića govori više od riječi:
„Imamo sada situaciju da nemamo hrvatskog člana Predsjedništva. Mi imamo Hrvata člana Predsjedništva, ali za mene su to dva različita pojma. I to nitko ne smatra diskriminacijom. Vidite, u zadnje vrijeme, pogotovo medijski, digla se prašina oko jedne nacionalne manjine koja broji po popisu, jer ako nećemo uvažavati popis onda ću ja kazati da je u BiH Srba 99 posto, dakle popis je jedini mjerodavan, oko 8,5 tisuća, a Hrvata ima 99 pet puta više - i nikog ništa ne brine, sve je ok.“
******
Pročitajte i ovo:
Strazbur osudio BiH zbog diskriminacije Roma i Jevreja
