Smanjenje prognozirane stope rasta za globalnu ekonomiju od strane Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i upozorenje da rizici jačaju, kao i pad na berzama koji je počeo u srijedu, pokazuju da su strahovi od nove globalne ekonomske krize, deset godina od one koju mnogi smatraju najvećom od Velike depresije tridesetih, dobro utemeljeni i da političari i ekonomisti moraju brzo djelovati kako bi bili spremni za odgovor, pišu mediji u analizama i komentarima.
MMF je smanjio predviđanja za globalni ekonomski rast za ovu i narednu godinu sa 3,9 na 3,7 posto, navodeći da trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine počinje da uzima svoj danak, dok se tržišta u razvoju suočavaju sa problemima smanjene likvidnosti i odljeva kapitala.
Smanjenje predviđenog rasta odražava nekoliko problema, kao što su uvođenje uvoznih tarifa između SAD i Kine, slabiji učinak zemalja u eurozoni, Velikoj Britaniji i Japanu i rast kamatnih stopa koje pritišću neka tržišta u razvoju iz kojih se odljeva kapital, kao što su Argentina, Brazil, Turska, Južna Afrika, Indonezija i Meksiko, smatra MMF, mada ne vidi opasnost odmah iza ugla, izjavio je njegov glavni ekonomista Maurice Obstfeld na ovosedmičnom godišnjem sastanku u Indoneziji:
'Ali ne može se negirati da je podložnost velikim globalnim šokovima porasla.’
Prije samo godinu dana, svijet je uživao u sinhronizovanom ekonomskom ubrzanju, jer su stope ekonomskog rasta porasle u svim naprednim ekonomijama, osim Velike Britanije, globalna trgovina je snažno rasla, Amerika je cvjetala, zaustavljeno je kinesko klizanje u deflaciju, a čak je i euro dobro stajao, piše londonski Economist u uvodnom tekstu broja koji je posvećen analizi globalne ekonomije i mogućnostima za krizu.
‘U 2018, situacija je drugačija. Ove sedmice berze su posrnule jer investitori brinu, drugi put ove godine, zbog sporijeg rasta i efekata čvršće američke monetarne politike. Ovi strahovi su dobro utemeljeni.’
Problem svjetske ekonomije u 2018. je neujednačen zamah, jer je rezanje poreza od strane američkog predsjednika Donalda Trumpa pomoglo da ekonomija raste četiri posto na godišnjem nivou, dok je nezaposlenost najniža od 1969, ali Međunarodni monetarni fond smatra da će ove godine rast usporiti u svakoj drugoj velikoj naprednoj ekonomiji, a tržišta u razvoju su u problemima, piše ugledni sedmičnik.
Dobra vijest je da su bankarski sistemi otporniji nego prije deset godina, kada je udarila kriza, a šansa za drastično pogoršanje kao tada je mala, ekonomije tržišta u razvoju dobro stoje uprkos gubicima koje nanose investitorima, trgovinski ratovi tek bi mogli nanijeti štetu, čak i Kini, i iako nakon američkog procvata dođe do male recesije, to neće biti neobično nakon desetljeća rasta, smatra Economist.
Ali ovdje završavaju dobre vijesti, jer je bogati svijet slabo pripremljen čak i za malu recesiju, djelimično jer su mjere, kao što je rezanje kamatnih stopa, potrošene u borbi protiv prethodne krize, no politika je još veća prepreka međunarodnoj akciji, koja zahtjeva prekograničnu saradnju bez presedana, zbog rasta populista i protekcionizma, zaključuje sedmičnik:
‘Preventivna akcija traži inicijativu od političara, koja upadljivo nedostaje. Ovosedmično previranje na tržištima ukazuje da vremena nema mnogo. Svijet bi se trebao početi pripremati odmah za novu recesiju, dok još uvijek može.’
Olujni oblaci su se nadvijali nad globalnom ekonomijom, čak i prije brutalne rasprodaje na berzama u srijedu, piše John Kemp u kolumni za Reuters:
‘Rastuće cijene nafte, rast kamatnih stopa, jačanje dolara i rastuća neizvjesnost oko izgleda za međunarodnu trgovinu se pokazuju kao otrovan koktel za globalni rast i u prošlosti su već pokretali krize.’
Globalna ekonomska ekspanzija pokazuje znakove sve veće zasićenosti, sa stopama nezaposlenosti koji su pale na višedecenijske rekordno niske nivoe, neiskorištenim dodatnim kapacitetima i rastućim ulaznim cijenama, dodaje kolumnista Reutersa.
Kako se period globalne ekspanzije produžio, a sjećanja na recesiju blijede, kreatori politika su to počeli uzimati zdravo za gotovo, i usvajati političke odluke koje dovode do većeg rizika, zaključuje Kemp:
‘Postoji značajna mogućnost da će globalna ekonomija doživjeti postepeno usporavanje ili čak punu recesiju prije kraja 2019. godine. Slabiji rast ekonomske aktivnosti će možda biti potreban kako bi se olakšao barem dio pritiska na zalihe nafte i u drugim dijelovima lanca snabdijevanja. Ključno, prijetnja slabijeg rasta bi mogla fokusirati umove kreatora politika na potrebu stvaranja okruženja koje bi bilo predvidljivije i koje bi davalo veću podršku rastu.’
Međunarodni monetarni fond je značajno smanjio prognozu za svjetski rast, i upozorava da rizici jačaju, jer je zabrinut da bi trgovinski rat mogao smanjiti dugoročnu stopu rasta za pola procenta i misli da bi bio potreban povratak na kvantitativno popuštanje (štampanje novca) ako dođe do naredne krize, piše Hamish McRae, ugledni ekonomski novinar i komentator, koji iznosu tri ključna rizika:
‘Prvi je da će globalna inflacija rasti brže nego što ljudi očekuju: kamatne stope moraju rasti, i zbog toga će posljedično doći do ozbiljnih slučajeve nemogućnosti plaćanja obaveza. Najgori slučaj bi bio suvereni bankrot, gdje bi veća razvijena zemlja rekla da će reprogramirati dug. Italija je očigledan kandidat, ali zato što je očigledna, možda i nije najbolji primjer.’
Drugi znak upozorenja je eskalacija trgovinskih napetosti, i iako je zamah iza globalne trgovine veoma snažna i političari bi se baš trebali potruditi da naprave štetu, možda svi uzimamo globalni prosperit kao nešto zagarantovano, jer Amerika i Kina se mogu preračunati, kao što se i Velika Britanija i Evropska unija mogu preračunati, piše McRae:
‘Važna tačka ovdje je da je biznisima -- koji predvode svjetsku trgovinu -- potrebna sigurnost. Iznenadne, impulsivne promjene u politici to podrivaju. Kada se napravi šteta, ponovno sastavljanje stvari je spor proces.’
‘Treće upozorenje bi bilo nestabilnost valuta: rast dolara, raspad eurozone, kolaps kineskog jena... šta god. Nestabilnost valuta je štetna sama po sebi jer može bankrotirati biznise. Ona je također štetna kao simbol nedostatka povjerenja u monetarne institucije.’
