Uoči jesenjih izbora: Ko manipuliše biračima u Srebrenici

Uoči predstojećih lokalnih izbora u BiH, Srebrenica je ponovo u žiži interesovanja političkih stranaka. Mnogi potezi tumače se kao nova manipulacija građanima ovog gradića. Stranke sa sjedištem u Federaciji podržavaju inicijativu da Srebreničani, ma gdje živjeli, izvade ličnu kartu u Srebrenici kako bi mogli glasati. Ubrzo je uslijedio odgovor stranaka iz Republike Srpske, tako da se prijavljuju i Srbi iz Srebrenice koji danas ne žive u ovom gradu sa zahtjevom da im se izda lična karta u ovom mjestu.

U međuvremenu ljudi koji žive u ovom gradu nemaju posla, obnova traje sporo, ne otvaraju se obećane fabrike, sve je više sirotinje, o pravom održivom povratku niko više ozbiljno ne razmišlja. Izbori će proći, možda će se promijeniti gradonačelnik, ali teško da će išta bolje biti stanovnicima Srebrenice.

U maju ove godine, prema podacima MUP-a Republike Srpske, u opštini Srebrenica je svoje prebivalište prijavilo 109 osoba, što je 100% više u odnosu na isti period prošle godine.

Među njima je i Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja „Srebreničke majke“, koja već deset godina živi u tom gradu, ali nikada do sada nije imala mjesto prebivališta u toj opštini.

Do sada je imala ličnu kartu kao stanovnica sarajevskog naselja Vogošća. Razlog zbog kojeg želi da ima srebreničku adresu je glasanje na lokalnim izborima u oktobru:

„Da li bi Srebrenica trebala da ima nekog drugog osim Bošnjaka - jer šta je urađeno u Srebrenici nad Bošnjacima?“, kaže atidža Mehmedović.

Inicijativa „Glasaću za Srebrenicu“, koju podržava 13 nevladinih organizacija i većina stranaka u Federaciji BiH, nastala je nakon što ove godine, prvi put otkako se provode izbori u BiH, Srebrenica nema poseban status u glasanju.

Naime, dosadašnja praksa je bila da svi Bošnjaci, bez obzira na mjesto boravka, mogu glasati za tamošnju lokalnu vlast. Prema Izbornom zakonu BiH, 2012. to pravo će moći ostvariti samo oni sa mjestom prebivališta u Srebrenici. Njihov motiv je samo jedan - da za opštinskog načelnika bude izabran Bošnjak, konkretno Ćamil Duraković, dojučerašnji član SDA, a danas nezavisni kandidat.

No, postavlja se pitanje šta će se suštinski promijeniti sve i da bude izabran s obzirom da su svi dosadašnji načelnici bili Bošnjaci, a malo toga je urađeno za taj grad. Evo šta Duraković o tome kaže:

„Suština je da je, prije svega, riječ o toj nekoj emotivnoj ili duševnoj satisfakciji Bošnjaka koji su ovdje preživjeli veliku tragediju koja je klasificirana kao genocid.“

Da bi Duraković postao načelnik Srebrenice, 5.000 osoba mora biti registrovano sa mjestom prebivališta u tom gradu. Iako niko ne želi da kaže koliko ih se do sada prijavilo, nezvanično saznajemo da ih ima nešto više od stotinjak.

Povratak opstruirali zvaničnici

Na osnovu odluke Centralne izborne komisije BiH, MUP Republike Srpske ovih dana vrši provjeru da li su te osobe i zaista prijavljene na adresama.

Uvidom u stvarno stanje, policajci na adresama, primjerice, nisu zatekli Muamera Zukorlića, sandžačkog muftiju, ili Dušku Jurišić, glavnu i odgovornu urednicu sarajevskog sedmičnika „Dani“.

„To su potvrdili čak i vlasnici tih kuća. Ukoliko neko da lažne podatke ili izvrši fiktivnu prijavu mjesta prebivališta, a policija to utvrdi, ona će biti poništena, a protiv onoga ko je izvršio tu zakonsku zloupotrebu biće izrečena prekršajna mjera u iznosu od 30 do 300 KM“, kaže Mirna Šoja, portparolka MUP-a Republike Srpske.

Otkako je u julu 1995. u Srebrenici počinjen genocid, najveći broj Bošnjaka danas živi u opštinama Tuzla i Sarajevo. I svi njihovi dosadašnji predstavnici vlasti tu žive. Među njima je i Abdurahman Malkić, nekadašnji srebrenički načelnik. Kuću je napravio u sarajevskom naselju Vogošća, gdje mu, tokom cijelog mandata i danas, živi porodica.

Prije pet godina za našu emisiju Liberty TV evo kako je to prokomentarisao:

„Mnogo više znaju oni koji su sami dio te zajednice, ali ne znači da mogu donijeti bolju odluku.“

Iako ima ličnu kartu u Srebrenici, ni danas, kao i prije pet godina, Malkić tamo ne živi. Evo šta danas o svemu tome kaže:

„Ako fizički živim, a administrativno nisam, trebam vidjeti gdje sam.“

Za razliku od Malkića, oni koji su se vratili u Srebrenicu, prije deset godina su nam izjavili kako se ne kaju zbog te odluke. Među njima je bila i Hatidža Nalić, koja je u to vrijeme živjela u kući sa unukom. 2002. nam je rekla da su njen, ali i povratak drugih, najviše opstruirali tadašnji čelnici opštine iz reda bošnjačkog naroda:

„Evo Sadik prvi, nisu dali da ide dijete u školu ovdje. Niko od opštinara nije dao.“

Sadik Ahmetović, koga Hatidža pominje prije deset godina, bio je zamjenik načelnika opštine Srebrenica. I on ima srebreničku adresu, ali tamo ne živi. Kuću je napravio u jednom tuzlanskom naselju. Na naše pitanje da li bošnjački političari manipulišu porodicama uoči svakih izbora, sadašnji ministar sigurnosti, inače kadar SDA, odgovara:

„Mislim da se ne manipuliše. Ima ljudi koji imaju različiti motiv da glasaju za Srebrenicu.“

Reakciju javnosti u srijedu je izazvala i izjava povratnika Hakije Meholjića, predsjednika Opštinskog odbora SDP-a Srebrenica. On je uputio zahtjev strankama iz Federacije BiH koje su izrazile podršku kampanji “Glasaću za Srebrenicu” da na predstojećim lokalnim izborima za vijećnike i načelnike u Federaciji BiH ne kandiduju građane porijeklom iz Srebrenice. O tome za naš radio kaže:

„U Srebrenici će biti izbori nelegalni i protiv interesa srebreničkog naroda koji živi ovdje. Ako Bošnjaci dovedu 5.000, Srbi dovedu šest - jer evo i oni dovode - ovi osam, ovi 10, ovi 15, pa dajte da ja izađem iz Srebrenice, a ovi što su se prijavili neka ostanu ovdje.“

I dok traju prepucavanja, činjenica je kako se Srebrenica ubraja u najsiromašnije opštine u Bosni i Hercegovini. Tim gradom, podjednako, manipulišu i Sarajevo i Banja Luka. I dok je se jedni sjete samo 11. jula ili uoči izbora, drugi ne priznaju ono što se dogodilo 1995.

Ni jedne, ni druge privredni oporavak opštine ne interesuje, a velike sume novca međunarodne zajednice koje su došle za tu namjenu su najvećim dijelom završile u privatnim džepovima lokalnih i viših zvaničnika.

Zbog toga Hakija Meholjić poručuje:

„Srebrenica je služila u ratu za potkusurivanje, pa služi i danas. Niko se o toj Srebrenici ne brine, nego za svake izbore ovdje je vrenje. Predlažem da se na ulazu u Srebrenicu napiše velika, ogromna tabla: Kolektivna ludnica.“