Kada je Kiril Babkin bio mlađi, on i njegova braća i sestre ostali su siročad nakon što su njihovoj majci koja je bila alkoholičarka, oduzeta roditeljska prava. Prošlog proljeća, nakon što mu je majka stradala u požaru kuće, devetnaestogodišnji Babkin se dobrovoljno prijavio za borbu u Ukrajini, potpisujući ugovor koji mu je obećavao unosnu ratnu platu kako bi pomogao svoju braću i sestre, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
U septembru je poginuo negdje u Ukrajini. Sahranjen je u selu Jelabuga, u centralnoj ruskoj regiji Tatarstan, 11. decembra.
Kada je 10. decembra na društvenoj mreži VK objavljena njegova osmrtnica i tragična životna priča, ljudi su izrazili saučešće i komentarisali u pratećem chatu.
"Žao mi je njegove braće i sestara. Trudio se zbog njih, da ih izvuče na pravi put. To je veoma bolno i tužno", napisala je osoba koja se predstavila kao Ildus.
"Da bi izveo svoju braću i sestre na pravi put, morao je otići u stranu zemlju s puškom i oduzeti nekome život? Ne znam šta bih rekao", napisao je neko drugi u povezanoj objavi na Telegramu.
Ova saučešća i sjećanja na Babkina pružaju mali uvid u tektonske promjene kroz koje rusko društvo prolazi dok se bliži treća godina sveobuhvatne invazije na Ukrajinu.
Sve više autokratska vlast predsjednika Vladimira Putina ugušila je neslaganje, onesposobila političku opoziciju i kriminalizirala kritike oružanih snaga – ili čak otvorenu debatu o vođenju rata i njegovoj opravdanosti.
Represija je otežala sociolozima, istraživačima javnog mnijenja i novinarima da shvate stavove običnih Rusa, posebno u provincijama izvan velikih gradova poput Moskve i Sankt Peterburga.
Tokom nekoliko sedmica u decembru i januaru, novinari Tatarsko-baškirskog servisa RSE razgovarali su sa više od desetak ljudi putem šifrovanih poruka i društvenih mreža, uglavnom u Tatarstanu, ali i u drugim regijama poput Baškortostana i Samare, istražujući stavove prema ratu i promjene kroz koje prolazi rusko društvo.
Svi sagovornici pristali su govoriti pod uslovom da imena budu promijenjena ili djelimično prikrivena kako bi se izbjegla odmazda sigurnosnih službi.
"Kada govorimo o ratu i njegovim posljedicama za svakog od nas i za zemlju u cjelini, rekla bih ovako: 'Postaje sve strašnije'", rekla je Irina, 52-godišnja socijalna radnica iz grada Ufa.
"Rat je postao bliži, a užas u pozadini je sve veći", rekla je. "S jedne strane, to je, naravno, zastrašujuće. S druge strane, jača nadu da će oni koji još nisu shvatili užas onoga što se dešava, konačno to shvatiti."
"Šta da kažem? Prestala sam stalno pratiti vijesti, kao neku vrstu odbrambenog mehanizma", izjavila je Alisa, 30-godišnja menadžerica društvenih mreža iz Samare.
Ruski zvaničnici nisu objavili službene podatke o broju žrtava od prve godine invazije. Međutim, zapadne procjene govore o više od 700.000 poginulih i ranjenih do sada; jedan britanski zvaničnik procijenio je da će broj dostići milion do jeseni. Prema procjenama RSE, Tatarstan i Baškortostan spadaju među najteže pogođenim regijama.
"Glasovi slobodnih ljudi, koji su ostali u zemlji, postaju sve tiši", rekao je Irek, 55-godišnji stanovnik Ufe, koji radi u jednoj kulturnoj ustanovi.
"Mnogi ljudi šute i ne izražavaju svoje misli ni na koji način", dodao je. "Po gradskim ulicama hodaju mnogi osakaćeni, u maskirnim uniformama, s štakama, štapovima ili u invalidskim kolicima. Groblja u gradovima i selima su puna zastava koje se vijore nad svježim grobovima."
Kineski automobili, stari uređaji, iranska Coca-Cola
Ruska ekonomija, nekada motor skromnog prosperiteta srednje klase, sada je pretvorena u ratnu mašinu, s vojnim industrijskim postrojenjima koja danonoćno proizvode tenkove, artiljeriju, oružje i municiju. Zapadne sankcije pritisnule su industrije i preduzetnike, prekinule lance snabdijevanja s Evropom i preusmjerile trgovinske rute prema jugu i istoku.
Mnogi ljudi s kojima je RSE razgovarao žalili su se na svakodnevne, ali neposrednije brige: šta se nalazi na policama trgovina (Coca-Cola iz Irana) ili promjenu u vrsti automobila dostupnih na ruskom tržištu (uglavnom kineski automobili).
Denis, 45-godišnji istraživač na univerzitetu u Ufi, bio je optimističan u vezi s proteklom godinom i otpornosti ekonomije. Smatrao je da je ritam rata za mnoge ljude postao pozadinska buka.
"Ne mogu više kupiti odjeću iz Italije. Ne mogu letjeti u Barcelonu za vikend. Ne mogu kupiti evropski automobil", rekao je. "Ili, bolje rečeno, mogu sve to sada, ali je postalo skuplje i teže."
"Umjesto Barcelone, možete, na primjer, letjeti u Buharu", rekao je, misleći na drevni grad na Putu svile u Uzbekistanu. "Također je lijep i zanimljiv. Iako je čudno što su karte za Buharu sada tri puta skuplje nego što su nekada bile za Barcelonu."
Eksplozija uvoza kineskih automobila – koji su zamijenili zapadne brendove – iznenadila je mnoge Ruse, rekao je Irek.
"Ovo je vjerovatno problem koji će nam se vratiti u budućnosti: masovni kvarovi i preopterećene automehaničarske radionice. Svi automehaničari koje poznajem, stručnjaci za automobile, kritikuju kvalitet kineskih automobila, nazivajući ih 'jednokratnim'", rekao je Irek koji se također žalio na kupnju pametnog telefona kineske proizvodnje.
Jedna od rastućih industrija, dodao je, jeste popravka kućanskih aparata: "Ljudi sada češće popravljaju stare uređaje, a rjeđe kupuju nove".
Tatarstan i druge provincije preplavljene su novcem u obliku bonusa za potpisivanje ugovora za vojnike dobrovoljce, visokih ratnih plata i beneficija za preživjele članove porodica. U nekim regijama, taj priliv je potresao lokalne ekonomije jer ljudi troše na nove uređaje ili veće kupovine.
'Ne možeš napustiti zemlju, čak i da želiš'
Neki ljudi su izjavili da, iako ne padaju u siromaštvo, također ne prosperiraju. Emigracija ili potpuno napuštanje zemlje nije opcija.
"Ne mogu reći da se životni standard smanjio; naprotiv, čak su podigli minimalnu platu", rekla je Larisa, 28-godišnja službenica u vladinom uredu u Samari koja pomaže pozorištima i muzejima u planiranju događaja. "Ali, sveukupno, s našim standardom života, ne možeš napustiti zemlju, čak i da želiš."
Za Rustama, 27-godišnjeg programera iz Saratova, najveći problem prošle godine bilo je ograničavanje ili blokiranje pristupa YouTubeu i Discordu, društvenoj mreži.
"U 2024. sam ažurirao računar, nedavno sam kupio televizor. Zapravo, imamo ozbiljnu inflaciju, visoke kamatne stope; valuta se također ne jača. To utiče na životni standard, ali ne toliko da sam na granici siromaštva, gladan i slično", rekao je.
U Samari, kao i u većini gradova, bilbordi i posteri na autobuskim stanicama reklamiraju bonuse za dobrovoljce vojnike, zajedno s pozivima na patriotsku dužnost.
"Kad vidim ove iritantne postere s hrabrim vojnicima i obećanjem astronomskih isplata, jedva se suzdržavam da ne prasnem u ciničan smijeh", rekao jeDmitrij, 41-godišnji radnik skladišta iz Samare. "Obećane isplate su se doslovno udvostručile u posljednja dva ili tri mjeseca."
"Sve ovo mi govori da je naša vlada potpuno zeznula mobilizaciju i sada na drugi način pokušava privući ljude", dodao je, spekulišući da regruteri ni ne očekuju da će stvarno isplatiti bonuse i plate.
"Kako sam čuo od ljudi koji su bili u Ukrajini, većina onih koji idu zbog novca umiru vrlo brzo", rekao je.