Dvadesetak suvremenih hrvatskih konceptualnih umjetnika izložilo je unutar koncepta kustosice Davorke Perić svoje radove na temu odnosa prema spomeničkoj baštini nastaloj u vrijeme socijalističke Jugoslavije, a koja se bavi antifašističkom borbom u Drugom svjetskom ratu.
Iako se mnogo govorilo o uništavanju te baštine, treba govoriti još, poručuju autori radova.
Osobna potreba za reagiranjem
U devedesetima je oko 3.000 spomen-ploča i spomenika vezanim za događaje iz rada Komunističke partije u međuratnom razdoblju i iz antifašističke borbe bilo uništeno, oštećeno ili sklonjeno iz javnog prostora. Mijenjana su imena ulica, javne biblioteke rješavale su se knjiga sa tematikom antifašističke borbe i socijalističke izgradnje knjiga na ćirilici, knjiga na ekavici.
To nije ostalo bez reakcije, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Davorka Perić, kustosica izložbe "Kada spomenici ožive" u zagrebačkog Galeriji Nova.
"Ovom izložbom želimo ukazati na to da postoji velika produkcija antifašističkih radova koji su nastajali nekako odvojeno jedan od drugoga, iz osobnih potreba umjetnika da reagiraju na okruženje u kojem se nalazimo", kaže kustosica Perić.
Središnje mjesto izložbe zauzimaju ostaci spomenika Stjepanu Filipoviću, kojeg su Nijemci kao partizana objesili u Valjevu 1942, podignutog u njegovom rodnom Opuzenu i srušenog eksplozivom u ljeto 1991. godine.
Siniša Labrović izložio je violinu koja sama počinje svirati kada posjetitelj uđe u taj prostor, uz tekst Viktora Ivančića o raspopu Miroslavu Filipoviću Majstoroviću koji je kao ustaški zapovjednik Jasenovca u jednom trenu ubio jednog od Roma koju su morali svirati pred ustaškom kantinom.
Izloženi su različiti radovi, ukupno 17 umjetnika i sve s jednom svrhom, kaže kustosica Perić.
"Iako se jako puno govorilo o nestajanju i uništavanju kulturne baštine vezane za memoriju na antifašističku borbu u bilo kojem obliku - od literature do spomenika i prostora za kulturu, imena ulica i različitih institucija - bitno je naglasiti da je ovo vrijeme u kojem moramo javno govoriti o tome, i zato je odaziv umjetnika ovako velik", pojašnjava Davorka Perić.
'Osjećaj nemoći, ugroženosti i straha'
Kipar Alem Korkut izložio je bič koji sam šiba po zraku kada netko uđe u prostor. On za RSE kaže kako je na taj način želio jasno zauzeti stav prema temi ove izložbe - povijesnom revizionizmu.
"Ja sam pokušao prenijeti i predočiti dojam kakav ja imam kada taj revizionizam doživljavam u društvu – taj osjećaj nemoći, ugroženosti i straha. Zato je tu bič kao vrlo jednostavan predmet, ali koji nosi svoje mnogobrojne konotacije", opisuje Korkut.
Klasik konceptualne umjetnosti Dalibor Martinis sudjeluje na izložbi sa tri videa vezana za podmetanje eksploziva na spomenik Titu Antuna Augustinčića u Kumrovcu 2004. godine, kada je spomenik bio oboren i u eksploziji mu je odvaljena glava, snimana dijelom u vrijeme kada je spomenik bio na popravku.
"A sama izložba bliska je meni i mom odnosu prema ideju spomenika čija je sudbina dio nekog gubitka pamćenja koje se sistematski događa u ovom društvu i u kojem se - naravno – mijenja i povijest pa se 'zaboravljaju' događaji koji se ne uklapaju u idealnu sliku koju bismo mi htjeli imati o sebi. Čini mi se da je to, kako bi rekao Žižek, samo simptom jednog društvenog stanja", kaže Martinis za RSE.
Drugi dio izložbe otvara se 30. rujna u prostoru nekadašnje "Borbine" tiskare u središtu Zagreba koji je vraćen Srpskom kulturnom društvu "Prosvjeta" i ukupno će izlagati 25 umjetnika. Izložbu financira Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine grada Zagreba.
Facebook Forum