Dok je vani grmjela artiljerija, a iznad njih su letjeli borbeni avioni, pravoslavni kršćani u razorenom gradu na istoku Ukrajine održali su u subotu, 7. januara, božićnu službu u podrumskom skloništu, ističući da neće dopustiti da im rat uništi ovaj blagdan.

Gotovo svi vjernici i svi osim jedne horske pjevačice već su pobjegli iz Časiva Jara na sigurniji teritorij. Ostalo je samo devetero ljudi da prisustvuju službi u stambenoj zgradi koja se djelomično srušila od granatiranja u novembru, piše novinska agencija AFP.

"Krist se rodio u špilji. Vi i ja smo također u špilji", rekao je svećenik Oleg Kručinin vjernicima, pokazujući prema zidovima podruma iz kojih vire gole žice i cijevi, koji su osvijetljeni jednom sijalicom.

"Jer Gospodin se rodio u špilji, a i Božić slavimo u skučenim uvjetima", dodao je svećenik Kručinin.

Časiv Jar se nalazi deset kilometara južno od Bakmuta, mjestu najžešćih sukoba, i sedmicama je pod stalnom prijetnjom bombardiranja.

Prvi put u devet mjeseci rata pravoslavni kršćani iz toga gradića bogoslužili su prošlog mjeseca u crkvi od bijele cigle sa zlatnim kupolama, iako zgrada nije imala podzemno sklonište.

Ali prije dvije sedmice projektil je pao u crkveno dvorište i razbio prozore, zbog čega su se morali preseliti.

"U ovoj zgradi živi jedna naša vjernica, koja sada, budući da joj je stan djelomično uništen, živi u podrumu i pozvala nas je ovamo", objasnila je Olga Kručinina, svećenikova supruga.

Vjernici su učinili što su mogli da osvijetle prostor, postavivši malo božićno drvce na vrh drvenog ormarića, objesivši bijele i crvene tapiserije i omotavši grane drveća oko jedne cijevi poput vijenca.

Kručinina je rekla da je ponosna na trud, iako je izvadila svoj mobilni telefon kako bi pokazala slike većih, raskošnije ukrašenih stabala koja su prije godinu stajala na ulazu u crkvu.

"Nama je dobro, kad pomislim kako je vojnicima koje poznajem, oni su u puno gorim uvjetima", dodala je.

Tokom dvosatne službe vjernici su dali sve od sebe da zaborave na rat, trznuvši se samo jednom na zvuk granate.

Zapalivši svijeće od pčelinjeg voska, stali su u red kako bi se ispovjedili i pričestili dok je jak miris tamjana ispunjavao prostorije niskih stropova.

Crkveni hor, koji je nekada brojao 15 članova, imao je samo jednu članicu: 62-godišnju Zinaidu Artiukinu, koja je predvodila grupu u psalmima koji su često postajali solo izvedbe.

"Inače pjevam dionicu alta, pa je bilo teško voditi. Ovdje je neobično. Danas sam prvi put ovdje u podrumu. Hvala Bogu da smo se uopće okupili", rekla je nakon toga.

U svom obraćanju, svećenik Kručinin usporedio nevolju onih koji su pobjegli iz Časiv Jara s Isusom, čija je obitelj pobjegla u Egipat od kralja Heroda.

"Danas su se i mnogi naši župljani evakuirali. Ali svi danas mole s nama gdje god bili, gdje ih je Gospodin spasio od bombi i granata. I nadamo se da će se, kao što se Sveta obitelj vratila u svoj Jeruzalem, tako i naši župljani vratiti u svoj Časiv Jar", rekao je.

U međuvremenu, crkva se nada da će podrum ostati otvoren za vjernike poput Nine Popove (77), koja svaki dan hoda tri kilometra do zgrade kako bi čitala psalme, čak i kada temperatura padne duboko ispod nule, kao što je bila u subotu, 7. januara.

"Bogoslužit ćemo sve dok možemo", rekao je svećenik Kručinina.