"Koliko ja vidim, nikakva opasnost nakon incidenta u nuklearnoj elektrani Zaporožje od tzv. radioaktivne kontaminacije ne postoji", kaže Lamija Tanović, profesorica atomske i nuklearne fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Pozivajući se na medijske izvještaje o incidentu koji se dogodio nakon što su ruske snage 4. marta ispalile projektil na zgradu na lokaciji Zaporožje, kod elektrane, ona podvlači: "Opasnost, zaista, sada ne postoji, ništa se nije desilo u reaktoru."
"Osnovna opasnost od napada na nuklearnu elektranu jeste da nešto od tog radioaktivnog materijala, koji je u osnovi gorivo za rad nuklearne elektrane, iscuri napolje. Bilo da se taloži na čvrstom, na tlu, bilo da ode u vodu koja hladi taj nuklearni reaktor, bilo da ode u zrak. Pa, onda, zavisno od toga kakve su meteorološke prilike, proširi se strašno daleko u prostoru", objašnjava Tanović.
Snimci pogotka ruskog projektila na zgradu kod Zaporžja, oko 500 kilometara južno od Kijeva, obišli su svijet. Jutro nakon incidenta Rafel Grosi, šef Međunarodne agencije za atomsku energiju, je izjavio da reaktori nuklearne elektrane nisu oštećeni.
Ukrajinsko osoblje nastavilo je da upravlja nuklearnim postrojenjima ove eletrane, jedne od petanest, ali i najveće u toj državi, dok ruske snage kontrolišu tu oblast.
Zaporožje je najveća od četiri ukrajinske nuklearne elektrane, koje zajedno daju oko polovinu električne energije u zemlji. Radi se o najvećoj nuklearnoj elektrani po kapacitetu u Evropi, koju su ruske trupe zauzele u petak, 4. marta.
"Ovo što kažu u medijima, što se desilo u Zaporožju, ništa od nuklearnog reaktora nije oštećeno. Oštećena je jedna od zgrada, to su uvijek velika postrojenja koja imaju čitav niz sigurnosnih uređaja. Sam reaktor je relativno mali prostor, ove dodatne zgrade su velike zgrade. Jedna od tih zgrada je pogođena i tu se desio požar koji je ugašen. Tako bar kažu mediji", navodi Tanović.
RSE: To zapravo znači da reaktor ne može eksplodirati?
Tanović: Reaktor, inače, ne eksplodira. Ne postoje sigurnosni mehanizmi nigdje na svijetu, ni u termoelektrani, ni u hidroelektrani, takvi kakvi postoje kod nuklearnih elektrana. To su vrlo, vrlo detaljni, vrlo precizni i snažni sigurnosni mehanizmi.
Ovo što se desilo sa Černobilom, što se desilo sa Fukušimom još više – Fukušima je jedan nevjerovatan splet okolnosti. Ko bi mogao pretpostaviti da će se desiti zemljotres koji je napravio oštećenje na toj elektrani, pa zatim veliki cunami, ogromni talas koji je onesposobio sigurnosne uređaje. To se, inače, ne bi desilo, jer bi sigurnosni uređaji reagovali i riješili problem.
Dakle, najgore što se može desiti, i to uvijek kažu svi u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, je rat. Rat ne možete kontrolisati. Ne možete kontrolisati da neko ne baci razorne bombe, projektile, da vam razvali reaktor i da sve to od radioaktivnog materijala iscuri. To je ta radioaktivna kontaminacija.
Iscuri, znači ode u zrak, kroz vjetar. Ode u vodu, voda obično hladi reaktore, kroz tu vodu iscuri, padne na tlo, i dalje se radioaktivna kontaminacija stalno dešava.
Gorivo je uranijum-235, tako se zove izotop, on se bombarduje neutronima, sitnim česticama, raspada se na dva ili čak više radioaktivnih materijala. Proizvod tog raspada su velika količina energije, zatim gama zraci – to su strašno prodorni i štetni zraci – i novi neutroni, nove čestice, koje će na tu fisiju, na raspad, potaknuti druge atome jezgra ovog goriva uranijuma. To je tzv. lančana reakcija.
Naime, ono što se dešava u reaktoru je isto što se dešava u atomskoj bombi, ali je kontrolirano. U atomskoj bombi imate nekontroliranu fisiju, ne možete zaustaviti te dalje raspade, to stvaranje ogromne energije, toplote.
U reaktoru se to kontroliše. Kontroliše se na razne načine, tehnološki to je duga priča, ali ako razvalite reaktor, onda ste u stvari napravili bombu. A to možete jedino projektilima.
Ove druge nesreće, sitne nesreće, kao Černobil, požar, ili ovo što se desilo u Fukušimi, to je tako nevjerovatno.
Poslije Černobila, napravljen je taj novi sigurnosni omotač, to je onaj sarkofag, "sahranjena" je ta elektrana, ona sada ima jedan strašni betonski omotač koji ne dozvoljava da se dalje rasipa to nuklearno gorivo u okolinu.
RSE: Šta bi se desilo kada bi se rasturilo jezgro nuklearnog reaktora?
Tanović: Kada bi se rasturilo jezgro nuklearnog reaktora, to je jedan veliki bazen koji ima nuklerano gorivo, na specifičan način. Postoji razni tipovi nukleranih elektrana. Svaka ima svoje specifičnosti.
Tu postoje tzv. šifke koje apsorbuju viška neutrone, postoje sigirnosni uređaji koji apsorbuju štetno gama zračenje. Kada to uništite, onda to sve izađe napolje. Taj materijal se prospe po zemlji, vodi, ode u zrak i onda ga vjetar, odnosno meteorološke prilike nose.
Znate da su zračenja iz Černobila prvo registrovana u Švedskoj i Engleskoj. To curenje je opasno, ali su podaci da se ništa u Zaporožju takve vrste nije desilo. Da je eventualno pogođena neka okolna zgrada koja se zapalila i taj požar je vrlo brzo ugašen.
RSE: Može li se nuklearna elektrana isključiti?
Tanović: Naravno, pa Černobil je ugašen. To se kaže, ugasi se fisiona reakcija. To se nekako priguši i ovo što se desilo u Černobilu i mora se zaštititi, oni ga zovu novi sigurnosni omotač. To je jedan ogromni sarkofag od betona.
Oni mogu zaustaviti radioaktivne fisije, znači nema toplote, jer energija koja se stvara u svakoj od tih fisija zagrijava kotao sa vodom. On daje paru koja je komprimovana i dalje je cijeli proces kao kod termoelektrane gdje dobijate toplotu tako što sagorijevate ugalj, a ovdje toplotu dobijate tako što pravite nuklearnu fisiju, razbijate velika na mala jezgra i kao produkt se stvara ogromna energija koja stvara toplotu.
Ona se može isključiti, ali ona ostaje opasno mjesto gdje ima puno radioaktivnog materijala koji se mora držati pod kontrolom. Ako se raspe u okolinu nekontrolisano, onda je to problem.
RSE: Pominjete Černobil, ali ste rekli na početku i da se atomski fzičari pribojavaju rata, generalno?
Tanović: Černobil je, ipak, stvar neke ljudske nepažnje. Naime, svi scenariji sigurnosti oko nuklearnih elektrana su predviđeni, i razni sigurnosni mehanizmi su razrađeni koji odgovaraju na te akcidente, na te nesreće.
Da, ono čega se uvijek pribojavaju atomski fizičari jeste rat. Znači, nešto što ne možete kontrolisati nikako. Međutim, oni koji napadaju nuklearnu elektranu, i oni koji je brane na bilo koji način, moraju biti svjesni da ta opasnost ne poznaje granice.
Radioaktivno zračenje koje se proširi negdje u okolinu ne zna za granicu. U ovom slučaju, sigurna sam da Rusi znaju koliko je opasno da se desi takav nekakav scenario, kao što su i Ukrajinci svjesni.
Meni je naprosto nevjerovatno da je nekom palo napamet da pravi ratne aktivnosti okolo te elektrane. Nikom neće pasti na pamet, i mislim da oni to vrlo dobro znaju, da direktno gađaju nuklearni reaktor.
RSE: Koliko Ukrajina ima nuklearnih elektrana?
Tanović: Ukrajina je velika nuklearna sila, da tako kažem. Oni imaju 15 nuklearnih elektrana u radu, a ova je najveća u Evropi. Oni ustvari 50 posto svoje električne energije dobijaju iz nuklearnih elektrana.
Sad je tu panika i ja razumijem. Međutim, ona nije razložna, ako je vjerovati ovome što se kaže. Kažu da se nije desilo ništa blizu reaktora. Kažu da se desio požar na nekoj zgradi pokraj, i da je to sanirano rano jutros.
Osim toga, ako hoće nuklearni rat, onda je to ustvari udariti teškim oružjem na nuklearnu elektranu. Ali, time će i sebe oštetiti, i nije mi jasno koja bi budala to uradila. Mislim, oni ne shvataju da tu ne mogu da se obrane, nisu to meci, to je nešto što se nekontrolirano širi u okolinu.
Inače, svaki od šest blokova u Zaporožju ima neto kapacitet od 950 megavata električne energije, ili ukupno 5,7 gigavata električne, prema bazi podataka IAEA. Prvi blok priključen je na mrežu 1984. godine, a poslednji 1995. godine
Elektrana radi samo djelić svog kapaciteta. U internom obaveštenju IAEA u koje je agencija Rojters imala uvid u petak piše
- Jedinica 1 je "u zastoju"
- Blokovi 2 i 3 "isključeni su sa mreže, a u toku je hlađenje nuklearnog postrojenja"
- Blok 4 "radi na 690 MV snage"
– Blokovi 5 i 6 „u toku su hlađenja“.
Elektrana je od strateškog značaja za Rusiju, jer se nalazi samo oko 200 kilometara od Krima, koji je Rusija anektirala 2014. godine, piše agencija Rojters.
Facebook Forum