Silovanje je najponižavajuća stvar koju žena može da doživi, i zbog toga se žrtve silovanja teško odluče da o tome govore, kaže za Radio Slobodna Evropa(RSE) aktivistkinja za ljudska prava u Ukrajini, Oleksandra Matvičuk (Olexandra Matviychuk).
Oleksandra je direktorica nevladine organizacije Centar za ljudske slobode iz Kijeva, koja koordinira rad grupe Euromaidan SOS. Njena organizacija okuplja stotine volontera i, kako kaže, most je za saradnju sa organizacijama koje se bave ljudskim pravima.
Onima koji su preživjeli seksualno nasilje daju kontakte medicinskog osoblja, psihološku i pravnu pomoć. Zato Oleksandra svakodnevno na terenu ali i objavama na društvenim mrežama skreće pažnju na problem silovanja sa kojima se suočavaju žene u Ukrajini.
A silovanje Ukrajinki od ruskih vojnika je, kaže Oleksandra, prisutno od početka ruske agresije.
Zvaničnici, socijalni radnici i oni koji se bave pitanjima ljudskih prava su, nakon što su se ruske trupe povukle iz područja u okolini Kijeva, ali i iz drugih krajeva zemlje na koju je invazija počela 24. februara, dokumentovali na desetine slučajeva silovanja žena u Kijevu.
Žrtve se teško odlučuju da govore o silovanju
Oleksandra naglašava da je tačan broj žena koje su ruski vojnici silovali teško saznati.
"Žrtve uglavnom o tome odbijaju da govore zbog straha od stigmatizacije, sramote ali i same prirode tog ratnog zločina. Silovanje je nešto najponižavajuće što žena može da doživi i onda većina odbija da pruža informacije o tome i organima pravde, i organizacijama za borbu za ljudska prava", navodi Oleksandra.
Kako kaže, to što neće da pričaju o silovanju nije tipično samo za Ukrajince, već je univerzalno bolna tema, kako za žene, tako i za silovane muškarce u ratu.
Dodaje da zločin nije usmjeren samo na žrtvu, već na cijelo društvo.
"To je patnja za cijelo društvo. Znate, psiholozi često kažu da je silovanje način pomoću kojeg protivnik želi da oslabi cijelo društvo i dodatni teror nad stanovništvom kako bi se zaustavio lokalni otpor", smatra Oleksandra.
Nalaze načine za pomoć onima u okupiranim gradovima
Problem je, naglašava, što ne mogu da pruže pomoć u područjima koje je okupirala ruska vojska, poput Harkiva, kijevskog okruga, zbog čega su napravili brošuru za žrtve kome da se obrate u slučaju silovanja.
"Naši volonteri rade na onim slučajevima u kojim sumnjaju, ili im je povjereno, da je izvršeno seksualno nasilje. Mi dalje prosleđujemo te kontakte međunarodnim organizacijama. Jako je važno, ne samo notirati svjedočenje žrtve, već ne izazivati dodatnu traumu žrtvama seksualnog nasilja. Neophodno je da im pružimo podršku", rekla je Oleksandra.
U Poljskoj ne mogu da abortiraju
Bježeći od rata u Ukrajini u Poljsku je došlo više miliona izbjeglica. Međutim, one koje su nakon silovanja ostale u drugom stanju, naišle su na dodatne poteškoće.
"Osim toga što su silovane, neke od njih su ostale u drugom stanju. Potom su došle u Poljsku gdje je abortus zakonski zabranjen. Zato se razmatraju transferi u neku od država Evropske unije poput Njemačke ili van EU, u neku od država gdje je to dozvoljeno", ispričala je Oleksandra.
One koje su u Poljskoj dobijaju uputstvo kome treba da se obrate za medicinsku pomoć.
"U saradnji sa kolegama u Poljskoj pokušavamo da ih identifikujemo a potom dajemo neophodne smjernice. Nije lako indentifikovati, kažem vam, uglavnom su jako zatvoreni i nevoljni da pričaju o traumi. Upućujemo ih kome da se obrate u slučaju silovanja, anonimno prijave i kome psihološku i medicinsku pomoć da zatraže".
Poljska je u januaru 2021. zabranila abortus, osim u slučajevima incesta ili kada trudnoća ugrožava život majke. Abortus je moguć i u slučaju silovanja ali to se ne odnosi na ove Ukrajinke, jer nema krivičnog postupka, odnosno nije dokazano da je trudnoća posledica silovanja.
Načini za pomoć
Njena organizacija pripremila je za žrtve seksualnog nasilja uputstvo šta žrtve mogu da urade nakon silovanja ako nemaju mogućnosti da se prijave za medicinsku pomoć u okupiranim područjima.
Vodič sadrži detaljnu podršku šta se može učiniti, daju kontakte za pravnu, psihološku i drugu pomoć, kao i preporuke ginekologa za žrtve silovanja.
Nakon silovanja ih upućuje da što prije dođu do sigurnog mjesta, i da ne budu sami u "teškom emocionalnom bolu kroz koji prolaze".
"Imate pravo na medicisku pomoć i ne morate da saopštavate okolnosti pod kojima se sve izdešavalo", apel je iz uputstva.
Dio uputstva namijenjen je i onima koji su bili primorani da gledaju silovanje djece, ili bilo kog člana rodbine, što je, kako kažu, gotovo jednako traumatično.
Uputstva se odnose i na djecu koja su svjedočila nasilju silovanja. Njima je apeluje se, neophodno pružiti pomoć i psihološku zaštitu.
Žrtvama koje odu u policiju savjetuju da se ne kupaju, ne mijenjaju odjeću niti peru zube.
Vodič sadrži konkretne informacije sa brojevima telefona i adresama nadležnih.
Potreba za međunarodnim aktivistima
Silovanje je ratni zločin i vojnici optuženi za takva nedjela mogli bi, nakon hapšenja, biti izvedeni pred međunarodne sudove. Njihovi komadanti bi, takođe, mogli da budu kažnjeni u slučaju da su znali za silovanja a da nisu ništa uradili da to spriječe.
Upitana na koji način bi međunarodne organizacije trebalo da pomognu Oleksandra je jasna: Potrebni su nam na terenu.
"Zločini i silovanja se dešavaju ovdje, u Ukrajini. Aktivisti međunarodnih organizacija su nam potrebni ovdje a ne u Berlinu, Parizu ili Ženevi".
Human rights watch je organizacija kojoj upućuju podatke o onome šta otkrije više stotina volontera njene organizacije.
Kaže da je neophodno da se učini sve da rat što prije prestane i da se vojnici povuku.
"Dok god rat traje, dok god su ruske trupe tu, ratni zločin silovanja će se nastaviti. Za nas je prioritet ne samo dokumentovanje, već pokretanje postupaka protiv počinilaca zločina i kazne za njih", navodi Oleksandra.
Kako kaže, tražiće se konkretna imena a ne pokriće da je silovanje dio ratnog zločina.
"Mozemo pričati o kvalifikaciji silovanja - da li je to individualni ili zločin u okviru rata, ali nema te razlike u pravu. U međunarodnom humanitarnom pravu imate konkretnu žrtvu i konkretnog počinioca. To je nešto po čemu se kvalifikuju svi ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, koji su u zoni pod okupacijom", kaže Oleksandra.
Neophodna baza podataka
"Ovo je defitivno veliki ratni zločin, koji mora imati konkretna imena i moraju biti konkretno kažnjeni oni koji su ove zločine počinili. Radimo na tome da se napravi baza podataka o počinjenim krivičnim djelima, kako bi svi oni koji su počinili krivična djela odgovarali", navodi Oleksandra.
Oleksandra je u junu 2021. nominovana u Komitet Ujedinjenih nacija protiv mučenja i torture i ušla u istoriju kao prva žena kandidat Ukrajine za to tijelo.
Od američke Ambasade je 2017. godine dobila nagradu "Ukrajinska žena od hrabrosti".
Facebook Forum