Fotografije Iryne Rybakove objavljene su u svjetskim medijima, a korištenje kamere samo je dio njenog posla kao mlađeg poručnika i službenika za štampu u ukrajinskoj vojsci.

Dok objašnjava okolnosti nastanka svoje najpoznatije fotografije, Iryna Rybakova ubacuje detalj koji naglašava njenu ličnu blizinu ukrajinskim ratnim naporima.

Gornja slika kupole nalik lobanji iz uništenog ruskog tenka, objašnjava 38-godišnjakinja, napravljena je dronom u martu nakon što su ukrajinske trupe ponovo zauzele selo Husarivka, u oblasti Harkiva, nakon ogorčene borbe.

"Samo vas molim da zapamtite", kaže Rybakova, "mnogi moji drugovi su poginuli u toj bici."

Fotografkinja potom navodi imena vojnika, Juliana Stupaka i Aleksandra Garbuza, koji su posthumno odlikovani najvišim ukrajinskim priznanjem za svoje postupke tokom ponovnog zarobljavanja.

Rybakova je jedna od nekoliko službenika za štampu u ukrajinskoj vojsci čiji je posao da olakša posjete novinara položajima na prvoj liniji fronta. Mlađi poručnik 93. mehanizovane brigade ističe se po tome što je više puta snimala sopstvene slike koje su postale ikona rata i donijele su njenoj brigadi masovno praćenje na društvenim mrežama.

Nakon što se fotografija "lubanje" kupole tenka pojavila na naslovnoj strani časopisa Economist, Rybakova kaže da je slika "počela da dobija divlju popularnost. Od nje je napravljena tetovaža, stavljena je na omote albuma i preslikana na majice."

Nedavno je na društvenim medijima objavljena slika kratera od eksplozije na groblju u Bakhmutu koju je Rybakova objavila u oktobru kao primjer neograničenog fizičkog uništenja koje je izazvala ruska invazija.

Ovakvi snimci iz zraka sada su rijetki zbog zabrane civilne upotrebe dronova i velike šanse da bi neidentifikovani kvadrokopter mogao biti ispaljen s neba.

Čak i sa svojim položajem u vojsci, ona kaže da mora da preduzme više koraka da bi mogla da leti svojim DJI Mavic Air 2. "Obavještavam rukovodstvo bataljona da ću podići dron u određenom području i oni upozoravaju položaje: U određeno vrijeme, na određenom mjestu, naša 'ptica' leti", kaže ona.

Rybakova je za RSE rekla da je počela da slika u srednjoj školi kada je koristila svoje kupatilo kao improvizovanu mračnu komoru. Tokom 10 godina koje je provela radeći kao novinar u Ukrajini, bavila se fotografijom kao hobijem, koristeći niz uređaja uključujući filmske kamere srednjeg formata koje snimaju oštre negative veličine krekera.

Godine 2015., kada se novinarka pridružila Carpathian Sich, koja je u to vrijeme bila dobrovoljačka paravojna grupa sa vezama sa ultranacionalističkom političkom strankom, Rybakova kaže da su njene fotografske vještine odmah postale korisne. Ona sada služi u ukrajinskoj 93. mehanizovanoj brigadi kao referent za štampu i mlađi poručnik.

Rybakova kaže da je nakon osam godina sukoba na niskom nivou u istočnoj Ukrajini, invazija Moskve u februaru bila šok. "Iskreno govoreći, mi u vojsci smo mislili da ćemo jednostavno izaći na granice umjesto graničara, pripremiti odbrambenu liniju i zadržati poziciju nekoliko mjeseci", kaže ona. "(Mi smo mislili) da će možda biti provokacija pucanjem iz automatskog oružja, ali ništa više."

Fotografkinja i vojnikinja osjetila je puni bijes rata. Dana 26. februara, nekoliko minuta nakon što je stigla u novoosvojeni grad Okhtyrka u oblasti Sumy, Rybakova kaže da je legla na asfalt dok je ruski avion ispustio, kako kaže, bombu FAB-3000 na obližnji ukrajinski vojni položaj, ubivši mnoge ljudi. Nenavođena bomba od tri tone eksplodirala je takvom snagom, kako kaže, "kao da je bio zemljotres ili da se otvorila neka jama u paklu". Fotografija posljedica te eksplozije prikazuje krater ispunjen vodom veličine velikog bazena.

Na pitanje o njenom najživopisnijem iskustvu dokumentovanja rata, odgovor fotografkinje ilustruje nemilosrdni novi pogled na mnoge Ukrajince koji su gledali svoju zemlju opustošenu invazijom.

"U Oktirki 24. dječaci su sreli neprijateljsku kolonu i potpuno je uništili", prisjeća se Rybakova. "Odveli su me da vidim mrtve Ruse. Jedan od njih je bio oficir Iljasov, po nacionalnosti Burjat. Ubio ga je 19-godišnji (ukrajinski) vojnik. Leš je izbačen sa puta i zatrpan travom."

"Te noći sam konačno normalno spavala", kaže Rybakova o viđenju mrtvog oficira. "Prizor neprijateljskih leševa me je smirio."