Pišu: Julija Racibarska i Donbas.Realities

Trag na jednoj od ukrajinskih statua Polovca nije starog datuma. Nekoliko gelera pogodilo je gotovo u srce jedan od ovih starih kipova.

Riječ je o jednoj od poznatih polovskih statua, za koju se procjenjuje da je stara oko 1.000 godina.

Napravili su je nomadski stanovnici zvani Kumani ili Polovci, koji su živjeli na jugu Ukrajine.

Oštećenu statuu Polovca evakuisali su dobrovoljci iz Velike Novosilke, grada u ukrajinskoj Donjeckoj oblasti koji se danas nalazi samo pet kilometara od ruskih položaja.

Ovaj spomenik jedan je od nekoliko koji su stajali u centru grada i bili njegova vizit karta do početka ruske invazije.

Sada je Velika Novosilka napola u ruševinama, kaže Hrihorij Demianov, jedan od volontera koji su pomogli u spašavanju spomenika.

Od početka marta 2024., ukupno devet statua je evakuisano na područje relativne sigurnosti Dnjipra. Novac za svako od pet putovanja donirali su Ukrajinci i stranci.

"Prva dva spomenika prevezli smo automobilom sa prikolicom. Koristili smo pajsere, vitlo i naše ruke", prisjeća se Demianov.

Tim se za drugu akciju spašavanja bolje pripremio. Sa teškom opremom uspjeli su relativno brzo prebaciti treći kip. Pronašli su kamion sa dizalicom i vozača koji je odlučio da im pomogne.

"Granatiranje je bilo intenzivno, bombe su letjele iznad sela, a bilo je i dronova. Morali smo brzo da djelujemo", kaže Demianov.

Specijalna oprema za utovar statua koristila se samo ovaj put. U ostalim akcijama tim je koristio druge improvizovane metode.

"Prvo je za skulpturu bila vezana drvena paleta, nakon čega je ona iskopana i pažljivo položena na već vezanu paletu, koja je služila kao oslonac", prisjeća se Demianov.

"Ovo je vrlo važan istorijski artefakt. Malo ih je ostalo i moraju se spasiti. To je naša istorija, naš identitet", naglašava on.

Nakon što su premještene sa područja linija fronta, statue i nekoliko drugih starih spomenika dobili su privremeno utočište u Dnjipru.

Oleksandr Starik, vršilac dužnosti direktora Nacionalnog istorijskog muzeja Dnjipropetrovsk, rekao je za Radio Slobodna Evropa da je spašavanje takvog blaga sa bojnog polja od suštinskog značaja.

"Ako neprijatelj zauzme ove teritorije, spomenici mu neće biti potrebni. Upravo suprotno, jer se ne uklapaju u [ruske] istorijske mitove koje podižu na osvojene teritorije", kaže Starik.

"Kažu da su ove teritorije prvobitno pripadale njima, da su to bile slovenske teritorije povezane sa njihovom verzijom Rusije. Nomadski narod ovde, narod Polovci, ne uklapa se u njihove mitove", ocjenjuje on.

Starik pokazuje lokaciju na kojoj se trenutno nalaze kipovi. Nekada su stajali na brežuljcima vidljivim izdaleka i služili kao oznake u stepi koje su pokazivale granice različitih plemena.

"Svaka od ovih statua njih je individualna. Svaka je jedinstvena. Odjeća, ruke ispod stomaka, činije u rukama, male noge - sve su to karakteristike ovih kipova", kaže istoričar.

On vjeruje da su se žrtve nekada prinosile na mjesta gdje je stajalo više statua.

Kipovi su možda bili tretirani i kao živi preci.

"Smatrali su se živima i sa njima se komuniciralo", kaže Starik.

Stručnjaci bi pronalazili statue zakopane i licem nadole.

Starik kaže da će biti potrebna restauracija spašenih statua, ali se za sada one drže u skladištu, pod budnim okom stručnjaka.

"Trenutno radimo sa stručnjacima koji se bave petrografskom analizom skulptura", kaže Starik.

Istorijski muzej u Dnjipru ima najveću kolekciju drevnih kamenih statua u Ukrajini, ukupno 104.

Kipovi koji su spašeni sa linija fronta u Donjeckoj oblasti ne ubrajaju se u taj ukupan broj.

Ukoliko teritorija na kojoj su nekad stajali ponovo bude pod ukrajinskom kontrolom, spomenici će biti vraćeni na svoju prvobitnu lokaciju.