"Samo ako poginem u ovom ratu, postat ću pravi pisac", našalio se proljetos Maksim Krivcov svom prijatelju.

No riječi crnog humora ovog mlađeg vodnika postale su stvarne.

Maksim Krivcov (33), mitraljezac, pjesnik i fotograf, ubijen je 7. januara navodno u artiljerijskom napadu na njegov položaj u regiji Harkiv.

Sahrana bi mu trebala bi biti održana u Kijevu 11. januara.

Njegova prva i jedina knjiga, Pjesme s bojnog polja (Poems From The Battlefield), rasprodana je samo nekoliko sati nakon što je objavljena vijest o njegovoj smrti.

Sada, drugo izdanje publikacije, koju je ukrajinski PEN proglasio jednom od najboljih knjiga u prošloj godini, trebalo bi biti objavljeno takođe 11. januara.

Na drugo izdanje već čeka više od 6.000 naručilaca.

Vladislav Kiričenko, vlasnik izdavačke kuće koja je prva izdala Krivcovljevo djelo, kaže za Radio Slobodna Evropa da je mladi pjesnik "bio vrlo topao i bistar momak, poput malog sunca".

Ispričao je da mladi, lukavi Ukrajinac, koji je redovno volontirao u ljetnim kampovima za djecu, nije imao karakter tipičnog ratnika.

"Niko ko ga je prvi put sreo nije vjerovao da je to tip koji drži pištolj u ruci", rekao je Kiričenko.

Krivcov se prvi put dobrovoljno prijavio na vojnu dužnost ubrzo nakon ruske aneksije Krima 2014., ali se kasnije vratio civilnom životu.

Kada je Kremlj u februaru 2022. pokrenuo invaziju punog obima na Ukrajinu, Krivcov se ponovno prijavio za borbu.

Tema kontrasta između vojnog i civilnog života čest je motiv njegovih radova.

Radio Slobodna Evropa ima dopuštenje da objavi dijelove njegove tri pjesme koje nemaju naslov:

U Buču je prešao sredinom marta 2021.

unajmio stančić u podrumu i nabavio mačku

čije je krzno bilo boje kreme, kao na eklerima.

Išao je na časove engleskog, u teretanu i na ispovijed

volio je gledati kako pada snijeg

i kada ulica nestane u magli.

Slušao je Radiohead, stare albume Okeana Elzyja,

kišu, grmljavinu i otkucaje djevojčinog srca

s kojom je zaspao u malom podrumskom stanu

i probudio se u malom podrumskom stanu.

Poljubio bi njeno toplo lice

privio se uz njeno ljepljivo tijelo

dlanom zaronio u talase njene kose

i tu lutao kao muha u mreži.

Napustila ga je u jesen

kao što ptice napuštaju šume

dok inženjeri napuštaju fabrike na kraju smjene

i otišla u Poljsku

da ostane tamo.

Uzeo je mačku koja je izgledala kao pecivo

i rekao: mačko, moraš ići

s nama, kao jutro

kao tvoj život

kao bolest

Desilo se, hladno kao led

Rat

završila je lekcija "Tihi život".

Ulica nestaje u magli

kiša pada,

niko ga ne sluša

mačak je istrčao u polje, vjetar mu nosi ime.

Na krstu, kao na ličnoj iskaznici, piše:

Ovdje leži broj 234.

Počivaj u miru.

Kad zaspi

polako proteže prednje noge

sanja o ljetu

sanja neoštećenu kuću od cigle

snove o kokošima

koje trče po dvorištu

snove o djeci

koja ga časte burecima

kaciga mi ispada iz ruku

pada na blato

mačka se budi

žmiri očima

pažljivo gleda oko sebe:

da, to su njegovi ljudi:

i opet zaspi.

"Preokrenut ću svoj život,

Obećavam."

Napisano je markerom na zidu

popularnog mjesta u Kijevu,

Ima kafe, peciva, elegantne odjeće, muzike i balkona s nevjerovatnim pogledom.

Vidio sam

kako magla grli neboder

nježno i tiho.

"Ljubav ne postoji"

napisano je na drugom spratu ovog mjesta.

Niti more,

niti zrak,

niti snovi,

niti ja,

ali je kafa ovdje dobra.

Neko je ispod dodao:

"Sunašce, šta te navelo da tako razmišljaš?"

Slušaj, reći ću ti šta:

močvara, kroz koju je teško doći do zemunice

granate koje padaju u blizini,

smrznuto uže stegnuto oko vrata

dijelovi osobe

raštrkani

izgubljeni u polju

ćudljivo i neuredno.

San koji te tjera da vrištiš

kiša - kad vam je preostalo još koji dan da sačekate promjenu

i sunce

koje se spušta u podrum

zbog alarma na nebu

zaista,

ko te, sunašce, natjerao da tako razmišljaš?

Kratki je odmor,

nekoliko je dana na putu,

susrećem prijatelje,

kalupna je glina,

prvi put u dvije godine pečem kolač od sira

što je ispalo sasvim OK,

s prijateljem sam, mi gledamo

dok mačka zimi hvata uličnog miša

držimo se,

disati mogu

djevojka prelazi cestu

držeći velikog mršavog psa na uzici

negdje izranjaju zadnji spratovi stanova u Hruščovki

poput plivača koji pliva "delfin"

vijenci svjetlucaju

sada i više

i želim postati dio toga

opet običan grad

prošetati velikog psa

ispeći koje jaje

piti kafu u šarmantnim knjižarama s visokim policama

opasno je

vrlo je opasno

miran život je bolest

odbaci te misli

poput iznošenih papuča

bježi odavde

u svoju zemunicu

u svoju močvaru

svojem omotaču

Preokrenut ću svoj život

Hoću li preokrenuti?

Obećavam.

Maksimu Krivcovu su odate mnoge počasti. Ukrajinci ukazuju na dugačku listu umjetnika čije je živote prekinula ruska invazija.

"Ubijaju najbolje od nas", napisao je jedan komentator.

Prihod od prodaje njegove knjige poezije bit će podijeljen porodici pokojnog vojnika i fondu za kupovinu knjiga ukrajinskoj vojsci.