Zima u Ukrajini i novi ruski napadi na infrastrukturu potakli širenje vjetroelektrana

Piše: Kollen Post

Zemlja crnica na jugu Ukrajine je jedna od najplodnijih na svijetu, izvor žitarica uzet zdravo za gotovo širom svijeta, sve dok prošle godine Rusija nije pokušala da zaustavi izvoz ove osnovne prehrambene namirnice u sklopu napada na svog susjeda.

Danas, ušuškani u tom agrarnom centru, Ukrajinci žanju novi usjev: električnu energiju.

Jednog poslijepodneva u novembru, usred polja suncokreta i pšenice oko 15 kilometara sjeverno od Crnog mora, Maksim Bohadicja čekao je da ukrajinska vojska prekine vazdušnu uzbunu. To se neće dogoditi sve dok ruski MiG-31 zbog kojeg je oglašena uzbuna nije sletio natrag u svoju bazu gotovo hiljadu milja sjeveroistočno.

Bio je to treća ili četvrta uzbuna koja će se oglasiti u oblasti Mikolajiv tog dana. Ova je počela u podne i potrajala tri sata.

Iako se Bohadicja nije plašio na poljima, ipak se držalo podalje od trafostanice i transformatora u srcu vjetroelektrane kojom upravlja, koji su sa dolaskom zime postali meta ruskih napada na vitalnu infrastrukturu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Rusija je 2022. pokrenula brojne napade projektilima i bespilotnim letjelicama na ukrajinska energetska postrojenja i drugu civilnu infrastrukturu, napade koje je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen nazvala "djelima čistog terora".

Sada se Ukrajina suočava sa drugom zimom od kada je Rusija pokrenula invaziju u februaru 2022.

"Intenziviranje ruskih napada na energetsku infrastrukturu, u jeku velikog snijega i temperaturama ispod nule, pogoršavaju loše humanitarne uslove širom zemlje", rekao je 6. decembra Miroslav Jenca, pomoćnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija.

Iako se ističu kao masivni bijeli obelisk, vjetroturbine su se pokazala kao izuzetno teške mete. Ruski napadi tek trebaju neku da izbace iz mreže.

"Vrlo smo spremni za zimu", rekao je Bohadicja.

"Prije svega, izgradnja je završena. Stanica može da radi punom parom", rekao je on, govoreći o prvoj fazi elektrane, koja uključuje 19 turbina.

Postavljena uglavnom od početka ruske invazije, usred stalnih prijetnji iz vazduha, vjetroelektrana Tilihulska samo je djelimično dovršena, ali sa 114 megavata (MW) najveća je te vrste na teritoriji pod kontrolom vlade u Ukrajina.

'Ruska močvara'

Na neki način to je simbolično. Ukrajinski udžbenici istorije ukazuju na lokalno poljoprivredno obilje kao katalizator za vladajući sistem i identitet koji se razlikuje od Moskovije, gdje su surovi zimski uslovi, tvrdi se, doveli do centralizacije moći. U međuvremenu, poljoprivrednici s juga bili su samoodrživiji i zadržali su taj osjećaj egalitarizma i slobode do, kako kažu, današnjeg dana.

"Ovdje je sve bolje nego u Rusiji. Ljudi su bolji. Nebo je plavije. Voda je puno bolja", rekao je Bohadicja. "Ali Rusija nas uvijek pokušava uvući u svoju močvaru."

Vjetroelektrana bi pala u ruske ruke da su moskovske snage zauzele grad Mikolajiv i krenule prema Odesi, zapadnije na obali Crnog mora, u šta su polagale velike nade.

Bohadicja je odrastao u malom gradu izvan Mariupolja na Azovskom moru u Donbasu na istoku, krenuvši stopama svog oca, elektroinženjera. Proveo je 15 godina po elektranama u regiji koje su zavisile od fosilnig goriva, zapravo, Donbas je dobio ime po ogromnom bazenu uglja na kojem leži.

Možda kao rezultat toga, Bohadicja više liči na sebe kada nosi šljem, otpuhujući dom mentola u hladni vjetar koji udara brzinom od 11,5 metara u sekundi. Savršen dan za pravljenje struje.

Kad je Rusija potaknula rat u Donbasu 2014., Bohadicja je svoju porodicu odveo od kuće, konačno je radio za DTEK, energetsku kompaniju koja je izgradila i upravlja Tilihulskom – prvoj solarnoj elektrani preko rijeke Dnjepar iz Zaporožja, koju su zauzele ruske snage na samom početku invazije. Do tada, on je već bio otišao, preselio se u Mikolajiv kako bi uspostavio ono što je po planovima trebalo da bude najveća vjetroelektrana u zemlji.

Njegov rodni grad gdje žive njegovi roditelji sada je pod ruskom vladavinom.

Rotacija usjeva

Kompanija DTEK nije sama. Vjetroturbine sada se ističu horizontom od Moldavije do Dnjepra i dalje, skupljajući vjetrove s Crnog mora. Aranžmani su uglavnom isti kao u DTEK Renewables, podružnici većeg energetskog diva usmjerenog na vjetar i solarnu energiju koja plaća lokalnim poljoprivrednicima za korištenje njihove zemlje, postavljanje mreže podzemnih kablova i nadzemnih zemljanih cesta koje povezuju pojedine turbine, ali, kaže kompanija, remeteći što je manje moguće poljoprivredne poslove.

Postoji začkoljica: takve vjetroelektrane zahtijevaju velike početne troškove. U vlasništvu najbogatijeg Ukrajinca, tajkuna čelika i ugljena i kontroverznog političkog finansijera Rinata Ahmetova, DTEK je najveći privatni proizvođač energije u zemlji. Planirano je da elektrana Tilihulska ima najveći kapacitet od 500 MW, što bi je činilo daleko najvećom vjetroelektranom u Ukrajini i četvrtom po veličini u Evropi. Poređenja radi, kapacitet brane Kahovka, koja je uništena u junu dok je bila pod ruskom kontrolom, bio je 357 MW.

Trenutno je podignuto samo 19 od planiranih 83 turbine, a preostala su 64 gola betonska izdanka koja su načičkana po ovim poljima, s vijcima koji strše prema gore u prstenovima koji čekaju nove instalacije. Električni kablovi povezuju ih ispod polja, ali leže, takoreći, jalovo.

Oni koji iz inostranstva podržavaju farmu vjetra zamrznuli su svoje investicije početkom rata. Danska kompanija Vestas proizvodi masivne turbine od 6 MW, čije lopatice strše nešto manje od 200 metara u nebo. Vestas je povukao sve svoje servisere iz Ukrajine nedugo nakon invazije 2022. i još im nije dopustio povratak. Danske, njemačke i poljske ekipe koje su postavljale fabriku povučene su iz zemlje. Vestas je takođe do daljnjeg povukao flotu koju koristi za isporuku ovih masivnih turbina iz Crnog mora.

U to vrijeme, samo četiri turbine su bile u funkciji, dok su dvije bile podignute i čekale da počnu sa radom. Nije bilo uputa za dalji razvoj projekta.

Kada smo ga upitali za komentar, predstavnik Vestasa Claes Lautrup Cunliffe napisao je za RSE: "Nažalost, ovo nije nešto čemu trenutno možemo dati prioritet."

Izgradnja vjetroelektrane možda je ostala u neizvjesnosti, ali radnici održavanja DTEK-a učinili su ono na šta je Ukrajina bila prisiljena tokom većeg dijela posljednje dvije godine: sami su se pobrinuli za to.

Uspjeli su da postave preostale turbine koristeći lokalne operatere i Ukrajince koji su radili na njihovom sklapanju. Neprekidnim radom prošle zime, prisjeća se Bihadicja, postigli su, kako je rekao svjetski rekord za postavljanje jednog tornja u samo šest dana, dok je nacionalni mrežni operater gubio snagu pod vazdušnim udarima i očajnički pokušavao da nadoknadi manjak.

U jednom trenutku se kran za postavljanje se zaledio, a većina radnika rekla je da će morati pričekati dok ponovno ne otopli. Umjesto toga, lokalni proizvođač bespilotnih letjelica za ukrajinsku vojsku postavio im je bespilotnu letjelicu sa šest rotora sa spremnikom tekućine za odmrzavanje koje su letjele kroz zimsku maglu kako bi dizalica ponovo proradila.

Horizont

DTEK stoji iza nekoliko najvećih projekata obnovljivih izvora energije u zemlji, uključujući solarne elektrane Pokrovsk i Nikopol. U Nikopolu je Bohadicja prije angažmanu u vjetroelektrani.

Kompanija je takođe stajala iza najvećih projekata vjetroelektrana u zemlji prije Tihulske. Kako bi poljoprivrednike tog područja uključio u projekt, DTEK ih je poveo u obilaske vjetroelektrane Botijeve od 200 MW u Zaporožskoj oblasti. Fabrike Botijeve, Primorsk i Orlivka nižu se obalom između Melitopolja i Mariupolja, što je teritorija koji je sada pod ruskom okupacijom.

Do sada se pokazalo nemogućim dostaviti vjetroturbine ove veličine na bilo koji drugi način osim brodom. Vestas održava privatnu flotu samo za tu svrhu, ali Crno more je pod ratnim dejstvima.

Uprkos ovim preprekama, DTEK i Vestas je 4. decembra objavio memorandum o razumijevanju u kojem stoji da će danska kompanija "dostavljati vjetroturbine Ukrajini za izgradnju farme vjetra Tilihulska u drugoj fazi".

DTEK je "spreman da započne izgradnju druge faze u drugom kvartalu 2024. i očekuje da će je dovršiti do kraja 2025.", stoji u memorandumu o razumijevanju.

Kako bi zaobišle ruske napore u blokadi Crnog mora, kompanije planiraju da koriste novu kopnenu rutu za isporuku dodatne 64 turbine u Ukrajinu, rekao je Ben Harding, predstavnik DTEK-a. Nakon što turbine budu na gradilištu, ukrajinski timovi će ih postaviti na prazna mjesta. Ruta je bila neodrživa zbog ogromnog raspona turbina, ali kompanije kažu da su smislile način da ih isporuče.

Finansiranje procijenjenog troška projekta od 450 miliona eura ostaje okvirno, međutim, DTEK navodi neimenovane poslovne banke s državnim garancijama. "Projekt će za sljedećih nekoliko mjeseci osigurati finansiranje", rekao je Ben Harding iz DTEK-a.

Ekstenzivna mapa lokacije Tilihulska, koja iz vazduha podsjeća na sazvježđe Orion, visi na zidu centralne trafostanice, iako kompanija nije dopustila fotografisanje na transformatoru, navodeći za to sigurnosne razloge.

3D prikaz karte izložen je na nedavnoj konferenciji u Varšavi koja je bila fokusirana na obnovu Ukrajine. "Ulaganje u ukrajinsku obnovljivu energiju ulaganje je u evropsku energetsku sigurnost", navodi se u pamfletu koji je DTEK dijelio učesnicima, navodeći "naš otpor na energetskom frontu".

DTEK skicira potencijalnu vjetroelektranu sjevernije, blizu Poltave. Uništenje brane Kahovka ostavilo je Dnjepar neprohodnim za brodove dovoljno velike da vuku Vestasove turbine od 6 MW. Potencijalni kopneni put ima velike implikacije za takav projekt i za šire interese zemlje koja je prisiljena da u hodu rekonfiguriše svoju električnu mrežu.

Uprkos velikom padu ukupne proizvodnje, Ukrajina je uspjela, iznenađujuće dobro, da podnese zimske zahtjeve za električnom energijom. „Uvjeren sam da ćemo ove godine uspjeti ponoviti ovu pobjedu“, Rekao je Denis Šmihal u izjavi od 12. decembra, slaveći nedavna dva dana maksimalne potražnje za grijanjem bez prekida struje, čak i dok je Rusija ispaljivala balističke projektile koje su ukrajinske snage oborile u blizini Kijeva.

Međutim, kako dolazi zima, Harding je izrazio uvjerenje u pouzdanost već postavljenih postrojenja, rekavši da ruski vazdušni napadi još nisu oštetili nijednu od njihovih vjetroturbina.

"Za 300 MW trebaće vam 50 projektila", rekao je.