Treće ratno ljeto u ukrajinskoj Odesi

Piše: Olena Makarenko

Treću godinu zaredom, ruska invazija na Ukrajinu ozbiljno je poremetila lanac restorana u vlasništvu porodice Hane Svertilove u ljetovalištu Odesi na južnom Crnom moru.

Uprkos značajnim izazovima, restorani ostaju jedini izvor prihoda porodici i Svertilovoj pružaju određeno psihološko olakšanje tokom rata, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

"Volimo naš grad", rekla je Svertilova, menadžerica dva restorana.

"Ovaj posao je posao našeg života; to je naša zamisao. Teško ga je napustiti. Nije kao da ste samo zaposlenik."

Gogol By The Sea (Gogolj pored mora), obalni sezonski restoran, ponovno je otvoren u Odesi u ljeto 2022., baš u trenutku kada se grad prilagođavao ratnoj stvarnosti. Svertilova se prisjeća kako su korisnici žurili u skloništa tokom zračnih napada, često odlazeći bez plaćanja i vraćajući se kasnije podmiriti svoje račune.

Te godine su, kaže ona, zaposlenici restorana nastavili raditi uglavnom iz emotivnih razloga jer im je održavanje rutine pomoglo da odvrate pažnju od rata. Restoran nije mogao isplatiti plate, pa je osoblje dobivalo postotak od prodaje.

Službeno, 2022. u Odesi nije bilo ljetne sezone, jer su plaže bile zatvorene zbog neeksplodiranih ubojitih sredstava u moru i stalnog straha od diverzanata ili ruskog desanta.

Sljedeće godine regija se suočila s još jednom krizom kada su ruske snage uništile branu Kahovka 6. juna 2023. To je izazvalo poplave i kontaminiralo Crno more oko Odese, što je onemogućilo pristup javnosti moru na dva mjeseca.

Za sezonu 2024. glavni izazovi uključivali su stalne prijetnje projektilima i bespilotnim letjelicama, trajne prekide napajanja uzrokovane ruskim udarima na energetsku infrastrukturu Ukrajine i izrazito toplo vrijeme. Male firme poput Svertilovine morale su se osloniti na akumulatore, preuzimajući na sebe teret njihove nabavke i punjenja gorivom.

Međutim, ova godina donijela je i olakšanje. Lokalna uprava potpisala je zajedničku komandu sa komandantom Operativno strateške grupe snaga Odesa kojom se olakšava pristup javnosti moru. Do početka avgusta 19 plaža u regiji, od kojih je većina u gradu, ponovo je otvoreno za javnost. Plaže moraju imati u blizini skloništa od zračne opasnosti i ljudi moraju napustiti plaže ako se pronađu sumnjivi predmeti ili se oglasi sirena za zračnu uzbunu.

Lokalne vlasti opisuju sezonu kao više usmjerenu na promovisanje zdravlja i dobrobiti nego na turizam, s ciljem pružanja olakšanja ukrajinskim porodicama. Ipak, Odesa ostaje meta ruskih napada.

'Ljudi samo žive'

Iako se nalazi daleko od glavnih plaža i centra grada, restoran Gogol By The Sea je osjetio posljedice povratka turista u Odesu. Poznata tržnica Privoz također je imala neke koristi. Uticaj nije tako jak kao prije invazije, ali je primjetan.

Tipičnog četvrtka u avgustu, tržnica je užurbana, iako prema prodavačima nije tolika gužva kao prije invazije.

Tatjana, koja je 20 godina radila na tržnici specijaliziranoj za svježu ribu i koja je tražila da joj se ne kaže prezime, napominje da je prije invazije na njenom pultu bila uglavnom crnomorska riba. Sada većina ribe koju prodaje dolazi iz obližnjih estuarija.

Budući da su vode Crnog mora duž obale Odese zatvorene za plovila, ribolov je moguć samo s obale, a ono što je nekada bilo vrhunac tržišta zamijenjeno je slatkovodnom ribom iz akumulacija i rijeka. Asortiman na prodajnim pultovima Privoza poput Tatjaninog također se znatno smanjio.

Prošle godine, kada je brana Kahovka uništena, Tatjana nije radila dva mjeseca i morala se osloniti na svoju ušteđevinu.

"Morali smo puno toga srezati", prisjetila se.

Filip Kotets, prodavač na tržnici Privoz koji prodaje uglavnom dimljenu ribu, ima slična sjećanja.

"Prošle godine sam bacio svu ribu koju sam kupio", rekao je.

Ove godine, uz stalne nestanke struje, ljudi sve manje kupuju ribu.

"Ljudi bi kupili par šarana i 10 gobija da ih ispeku i pojedu jer im frižideri nisu radili", rekla je Tatjana.

Dodaje da se svaka promjena u gradu generalno odražava na tržište - bilo da se radi o odseljenju platežno sposobnih ljudi ili o rastu cijena struje.

"Ljudi su se promijenili", rekla je. "Oni žele živjeti za danas jer ne znaju što će sutra donijeti. Svašta se može dogoditi, a možda ćete ostati i bez doma. Dakle, ljudi ne štede novac. Oni samo žive."

Ljudi na tržnici zabrinuti su za budućnost rata.

"Teško je, ali ako odustanemo, rat će se za pet ili deset godina vratiti našoj djeci, kao što se dogodilo u Gruziji i drugim zemljama. Dakle, moramo živjeti i boriti se", rekla je Tatjana.

Kotets pak kaže da je dogovor s Rusijom nemoguć.

"Oni se ne drže svojih dogovora", rekao je. "Mislim da bismo ih trebali snažno pogurati i onda se dogovoriti oko njihovog odlaska."

Međutim, kako ljeto odmiče, prodavači Privoza zadovoljni su povećanim prometom turista na tržnici.

Poluprazan ili polupun

Centralna ulica Deribasivska u Odesi, popularno turističko mjesto, puna je ljudi, iako je osjetno tiša nego što je bila prije invazije. Nekadašnje svečano ozračje je prigušeno, a Ukrajinci nastavljaju raspravljati o primjerenosti zabave u pozadinskim gradovima s obzirom na aktivnu liniju fronta i svakodnevne žrtve rata.

Uprkos povećanoj aktivnosti posjetitelja, Svertilova je rekla da je atmosfera na njihovim mjestima sada drugačija.

"Čak su i rođendanske proslave postale više porodično orijentisane i ugodnije", rekla je. "Nekada su bila velika vjenčanja. Sada su manja i intimnija, s oko 15 ljudi."

Svertilova poziva na osjećaj ravnoteže i rekla je da mladi ljudi i djeca trebaju prilike za uživanje.

"Neće imati drugi život", rekla je. "Trebaju se upoznati i družiti."

Plaže u Odesi, iako su još uvijek pune ljudi i s glasnom muzikom koja trešti iz mjesta koja se plaćaju, sada više odaju atmosferu porodičnog ljetovališta, a ne ozračje razularenih zabava kakvo je bilo prije velikog rata.

Ksenija Kirjušnja i njena prijateljica, koje su se nedavno poslijepodne izležavale na plaži, došle su u Odesu na odmor.

"Drago mi je što još uvijek imamo mjesta za odmor uz more", rekla je Kirjušnja. "Ako se stalno fokusirate na negativno, nemoguće je živjeti normalno. Morate pronaći način da se opustite."

Kirjušnja je primijetila tragove velikog razaranje po gradu, rekavši da je vidjela slične scene u drugim dijelovima zemlje.

"Moji roditelji su još uvijek u Harkivu i nisu otišli", rekla je, spominjući istočni grad koji je teško pogođen ruskim napadima. "Razumijem koliko je teško napustiti grad u kojem si odrastao i u kojem ti živi porodica."

S ratom koji traje već treću godinu, Ukrajinci su se uglavnom navikli na zvukove eksplozija, iako reakcije mogu varirati.

Bilo je trenutaka kada je projektil letio tačno iznad mora, rekla je Svertilova. "Bilo je nadrealno, neki ljudi su se saginjali, dok su drugi ostali za svojim stolom s čašom vina."

Dom za nove ljude

"Još uvijek je zastrašujuće čuti eksplozije, ali naučili smo razlikovati šta leti i odakle", kaže Hana Homičeva, menadžerica u Gogol By The Sea.

Kirjušnja je među onima koji su napustili svoje domove i našli utočište u Odesi. Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, u januaru 2024. regija Odesa je registrovala 167.299 interno raseljenih osoba.

Kirjušnja se preselila u Odesu 2014. tokom prvog pokušaja Rusije da zauzme njen rodni grad, luku Mariupolj na Azovskom moru. Iako je Mariupolj oslobođen te godine, odlučila je ostati u Odesi zbog sina. Kad je rat stigao u Odesu 2022., odlučila je ostati. Sada i ona i sin rade u restoranu.

Valerija Večerikova je 2014. godine vidjela kako raseljene osobe dolaze u njen rodni grad Herson nakon što je Rusija okupirala Krim. Nije ni slutila da će osam godina kasnije i ona morati napustiti svoj dom.

Kad su se ruske snage približavale Hersonu početkom 2022., Večerikova, suvlasnica uspješnog lokalnog kafića Godshot, ostala je tu do sredine aprila.

Ali nakon što je grad bio potpuno okupiran, preselila se u Odesu, upravljajući svojim kafićem na daljinu i podržavajući zaposlenike koji su ostali i druge mještane.

Večerikova se nadala da će se vratiti u Herson nakon njegovog oslobođenja u novembru 2022. Međutim, grad se suočavao sa stalnim napadima s lijeve obale rijeke Dnjepar, koja je ostala pod kontrolom Rusije. Slijedom toga, Večerikova i njen partner odlučili su da presele svoje poslovanje u Odesu, rastavljajući i transportujući opremu pod granatiranjem.

Ponovo su otvorili svoj kafić u Odesi u maju 2023. i sada rade na proširenju svoje franšize i razvoju svoje slastičarne. Povratak u Herson trenutno nije izvediv.

"Čekanje da se stvari slegnu više nije opcija", rekla je Večerikova. "Imam dijete, nešto za što živim i posao u koji sam uložila pet godina. Ne mogu ga tek tako napustiti."

Godshot iz Odese i njegova povezana slastičarna suočavaju se s istim izazovima kao i druge lokalne firme zbog nestanka struje.

"Naš moćni akumulator troši puno goriva dnevno, dodajući značajne troškove", objasnila je. "Trošimo 60.000 hrivnji (1.500 dolara) mjesečno samo na gorivo."

Večerikova se fokusira na trenutne izazove i izbjegava da ih poredi sa svojom prošlošću u Hersonu.

Svertilova ima sreću što živi u vlastitom gradu i ogorčena je prijedlozima koje čuje o ustupanju dijelova Ukrajine u zamjenu za mir.

"Lako je reći 'Dajte im Donjeck ili Lugansk', kada to nije vaš dom", rekla je. "Ako ne živite u gradu koji je na meti agresora, lako je dati takve prijedloge. Dokle bi oni išli? Mir se tako neće postići."

Daleko od ruskog uticaja

Odesa je i 2014. i 2022. dokazala da je ruski uticaj u gradu, iako značajan, precijenjen. U oba slučaja građani su pokazali da ne vide budućnost unutar Rusije.

Proces promišljanja kolonijalne prošlosti nastavlja se u gradu i širom zemlje. Taj je napor postao očigledniji nakon usvajanja zakona o "dekolonizaciji toponimije" 2023. godine koji ima za cilj ukloniti ostatke kolonijalne prošlosti iz javnih prostora.

Posljedično, nekoliko ulica u Odesi je preimenovano, što je izazvalo žestoke rasprave. Osim toga, krajem 2022., spomenik 'utemeljiteljima Odese', koji je prikazivao rusku caricu Katarinu Veliku i koji je ruska propaganda iskoristila da tvrdi da je grad ruski, uklonjen je sa centralne ulice.

Spomenik je trenutno pohranjen u Nacionalnom muzeju likovnih umjetnosti u Odesi. Muzej, koji se nalazi unutar UNESCO-ve svjetske baštine, i sam je patio od stalne agresije. Nedavno je ruski napad u novembru 2023. izazvao značajnu štetu na muzejskim prostorijama.

"Muzej je izgubio upravnu zgradu u kojoj su bili smješteni istraživači, upravitelji i restauratori", rekla je direktorica muzeja Katarina Kulai. "Od novembra nismo mogli koristiti taj prostor, što je psihološki značajno uticalo na naš rad. Sada smo raštrkani po nekoliko malih prostorija u biblioteci."

Sveukupno, prema podacima ukrajinskog Ministarstva kulture, gotovo 2.000 objekata kulturne infrastrukture širom Ukrajine oštećeno je ili uništeno tokom ruske agresije.

"Vidimo da danas nije samo teritorijalna cjelovitost na nišanu neprijatelja, već je ugrožena i sama ukrajinska kultura", napominje Kulai.

Zbirka muzeja uklonjena je na početku invazije, a mnoge aktuelne izložbe odražavaju rat kroz radove savremenih umjetnika. Prema Kulai, osim očuvanja muzejske zbirke, njihova uloga sada je i da podržavaju jedni druge i druge kulturne institucije širom Ukrajine.

"Važno je shvatiti da je pitanje Nacionalnog muzeja pitanje nacionalne sigurnosti", pojasnila je. "Za nas je danas ključno da budemo tačka oslonca za formiranje kulturnog identiteta u našoj zemlji."

Ovaj rad također pomaže Kulai i njenim kolegama da se nose sa stresom uzrokovanim stalnim prijetnjama gradu.

Živjeti dan po dan

Dok se s nestrpljenjem očekuje kraj rata, ljudi izbjegavaju razmišljati o tome kada bi on mogao doći.

"Tokom prve godine nadali smo se pobjedi Ukrajine svaki mjesec", rekla je Svertilova. "Sada još uvijek vjerujem da će pravda pobijediti, iako neće vratiti izgubljene živote i ne vidim kako će se to uskoro završiti."

Večerikova se, pak, trudi da ne gleda predaleko u budućnost. Pomirila se s činjenicom da za sada nema dom u Hersonu. Odesa je mjesto gdje će raditi i graditi svoj život.

"Svi želimo da sve što prije završi", rekla je. "Baš kao što smo se jednog dana probudili i rat je počeo, poželjeli bismo da možemo zaspati i probuditi se da vidimo da je gotovo. Ali nije zdravo živjeti u stalnom iščekivanju. Bolje je živjeti dan po dan, i na kraju, doći će prilika za povratak."

"Uspjeli smo izdržati treću godinu", kaže direktorica muzeja Kulai, "tako da četvrta ne bi trebala biti gora. Neće biti lako, ali prebrodit ćemo to."