Autor: Aliide Naylor
U atomskom skloništu u zapadnoj Ukrajini, mlada žena drži telefon u vazduhu, pokušavajući da uhvati WiFi signal, dok druga pijucka 'matcha latte'.
Duga tišina visi između rečenica dok mala grupa stranaca okupljenih nakon najnovije sirene za vazdušnu opasnost počinje da priča, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Iako je to pravo atomsko sklonište, to je daleko od prave uzbune od vazdušnog napada: "Krpa (Shmata) je jedna od mnogobrojnih predstava koje se održavaju pod zemljom u ukrajinskim skloništima od kada je Rusija pokrenula veliku invazija prije osam mjeseci. I to je ona predstava koja se, uprkos dramatičnosti, donekle udaljava od intenziteta rata".
"Neko mijenja čarape, neko čisti dezinfekcionim sredstvom, a neko je čak donio i prozor sa sobom da opere", rekla je redateljica Jana Titarenko.
Izraz "ratno pozorište" polako je ušao u javni diskurs posljednjih godina. Brzi ciklus vijesti, stalne borbe i česti izvještaji o granatiranju daju pomahnitali tenor ratu u Ukrajini.
Međutim, u pozadini bombardovanja, uzbuna za vazdušnu opasnost i evakuacije koja para nerve, potreba za bavljenjem svakodnevnim stvarima, nabavkom hrane, šivanjem uniformi ili popunjavanjem papirologije, također je rasprostranjen aspekt rata.
Ovog ljeta, redatelj i istraživač Kostjantin Vasjukov izvodio je svoju predstavu "Ona je rat" (Vona Viyna) širom zemlje, a kasnije i na pozorišnom festivalu u Nirnbergu u Njemačkoj. U Ukrajini, jedno mjesto gdje je ona igrala bio je istočni grad Harkiv, drugi po veličini u Ukrajini i česta meta teških ruskih napada.
"Ujutro u centru grada ljudi su stradali od ruskog granatiranja...samo nekoliko ulica dalje od nas", rekao je on, prisjećajući se dana nastupa 30. avgusta.
S druge strane, predstava "Ona je rat" se bavi nekim rutinskim i manje krvavim aspektima ruske invazije, recimo, birokratijom oko izvoza konja. Posebno se fokusirajući na žensko iskustvo rata, kaže Vasjukov, on i koautorica i glumica Svitlana Melnik prikupili su više od 30 priča od ukrajinskih žena kako bi kanalisali različite društvene uloge koje su žene igrale.
"Volonterski rad u kuhinji u vojsci", naveo je Vasjukov kao primjer. "Guliš krompir, kuhaš supu, nekako komuniciraš sa vojnicima."
Žena na kojoj je baziran ovaj dio predstave vidjela je svoju vlastitu priču kako se odvija na sceni. "Mislim da je spolja mogla da vidi koliko je njen rad važan", rekao je Vasjukov. "Možda djeluje dosadno i od malog značaja, ali je važno da svi u Ukrajini mogu da se odmaknu i shvate da rade sve kako treba."
Pozorišta i kulturne institucije bile su na meti Rusije -- posebno u sedmicama nakon što je invazija pokrenuta 24. februara. Ruske snage su 16. marta bombardovale Akademsko regionalno dramsko pozorište Donjeck u Mariupolju, gdje su se sklonili civili a riječ 'djeca' bila je ispisana na pločniku na oba kraja zgrade. Asošiejtid pres (Associated press) je nakon istraživanja zaključio da je ubijeno oko 600 ljudi.
Ukrajinsko ministarstvo odbrane saopštilo je početkom avgusta da je oko 530 "ukrajinskih institucija kulture i umjetnosti", uključujući pozorišta i vjerske i kulturne centre, uništeno u ruskim napadima.
Mikolajev, grad na jugu koji, za razliku od Mariupolja, ostaje pod kontrolom Ukrajine, već mjesecima je meta intenzivnih granatiranja, uključujući raketni napad rano 22. septembra koji je oštetio Akademsko umjetničko dramsko pozorište Mikolajev u centru grada i uništio željezničku prugu u blizini.
"Prozori, vrata, kompjuteri, krov, stolovi, krojačnica, istorijske skulpture, željezna ograda su uništeni", rekla je za RSE zamjenica direktora pozorišta Natalija Izbaš.
Napad je uslijedio nekoliko sedmica nakon što je pozorište otvorilo svoju novu sezonu u atomskom skloništu na drugoj lokaciji.
"U našem gradu Mikolajevu ništa ne radi, nema muzeja, nema kina, nema škola ni vrtića. U našem gradu postoje tri pozorišta, ali samo naše funkcioniše", rekla je Izbaš ranije u septembru.
"Ljudi koji su ostali u Mikolajevu nemaju gdje da odu da odvuku pažnju od rata. Svaki dan su rakete, destrukcija; grad umire", rekla je Izbaš.
Poput nekih 12 miliona Ukrajinaca koji su raseljeni zbog ruske invazije, mnogi bivši pozorišni glumci potražili su utočište u inostranstvu ili negdje drugdje u Ukrajini. Oni koji su ostali morali su da nauče nove uloge u kratkom vremenskom periodu.
Jednom, Serhiju Hololobovu, uništena je kuća u nedavnom granatiranju. Sljedećeg dana je ipak učestvovao na klasično-muzičkom događaju u pozorištu, na kojem su bili solisti iz regionalnog filharmonijskog hora. Također su učestvovali i u ratnim naporima.
"Od početka rata naši glumci i radnici šili su zastave, balaklave i kabanice za vojno osoblje", rekla je Izbaš.
Prilagođavanje manjem prostoru i novoj lokaciji predstavljalo je izazov za glumce u Mikolajevu. Ali za neke predstave, spartanske okolnosti su doprinijele atmosferi koju predstava pokušava da stvori.
U Kijevu, eksperimentalna predstava "Opoziv" (Zhadayka) prikazuje epizode iz svakodnevnog života pod invazijom, bez struje ili muzike, jer ih često, na prvim linijama fronta, nema.
"Pošto sam bio pod paljbom u Irpinu, razvio sam predstavu na takav način da se može izvoditi u bilo kojoj prostoriji u kojoj se ljudi skrivaju", rekao je za RSE režiser Dmitro Hodakivski, dobrovoljac teritorijalne odbrane koji je tokom proljeća pomogao u oslobađanju teško pogođenog grada u blizini Kijeva od ruskih snaga.
Glumci sami kreiraju rasvjetu ručnim baterijskim lampama, a dizajn zvuka vlastitim dijafragmama.
Borci su nam davali komplimente - 'Potpuno ste uhvatili osjećaj ovog rata', rekao je on. "Izabrali smo mjesto gdje neće biti potrebno prekinuti nastup zbog sirene za vazdušni napad. Gdje nas i publiku neće pogoditi granate [ruskog predsjednika Vladimira] Putina."
Titarenko iz Lavova napravila je svoju predstavu posebno imajući na umu okruženje.
"'Krpa' je prva predstava koja je zamišljena specijalno za ovu salu, za ovo atomsko sklonište", rekla je ona. "Za mene je ovaj podrumski prostor odavno umjetnički zanimljiv, a u ovom slučaju sve se podudarilo."
Facebook Forum