Policija u BiH je u Grudama u Zapadnoj Hercegovini otkrila autootpad na kojem su pohranjena ukradena vozila. Vlasnici autootpada su uhapšeni, no umjesto da se ukradena vozila vrate vlasnicima, sud je odredio da se vrate na autootpad. Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pronašli su i neke od vlasnika ukradenih automobila pronađenih na autootpadu, a vlasnici kažu da su informaciju dobili tek od novinara.
Krađa automobila u BiH je svakodnevna pojava. Automafija je tako organizovana da prije nego što ukrade auto ima sve podatke o vlasniku, uključujući i broj telefona, te nerijetko za skupocjenije automobile nazovu vlasnika i traže određenu svotu novca za navodno vraćanje auta. Za starije automobile ne traže otkupninu. Takvi se preprodaju, ili završe na nekom autootpadu za dijelove.
Policija je nedavno otkrila takav jedan autootpad, na kojem je pronađeno 87 ukradenih vozila. Vlasnici, braća Šimić, su uhapšeni. No, umjesto da se obavijeste vlasnici ukradenih vozila, sud je odredio da se ukradena vozila vrate na autootpad na kojem su i zaplijenjena.
Mladen Sučić, ratni vojni invalid iz Stare Bile u srednjoj Bosni, u junu 2007. godine na kredit je kupio automobil. Vozilo je bilo prilagođeno vozačima bez jedne noge. Dva mjeseca nakon kupovine, automobil je nestao iz Sučićeve garaže. Dijelove tog i drugih ukradenih automobila Federalna uprava policije (FUP) je pronašla u oktobru 2007. godine prilikom pretresa autootpada u Grudama u Zapadnoj Hercegovini koji je vlasništvo Mate Šimića. No, nije poznato do danas zašto Sučić nije obaviješten da su njegov auto pronašli. Da stvar bude gora, Sud u Širokom Brijegu je presudio da se ostaci pronađenih vozila vrate na Šimićev autootpad.
Novinaru CIN-a Sučić je potvrdio da je tek od njega čuo tu informaciju:
„Nisam kad informisan, ovo je prva informacija koju sam dobio od vas. Znate kako je osobi kojoj je potrebno vozilo, koja ne može metra makunti bez vozila? Čovjek ostane zatvoren u kući.“
Vještačenjem je utvrđeno da su vozila pronađena na autootpadu Šimić ukradena na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske i zemalja Evropske unije. Osim vozila, pronađeni su i različiti dokumenti za njihovu identifikaciju, bjanko vlasnički kartoni iz Švicarske i drugi dokazi koji su upućivali na to da je Šimić kupovao i preprodavao ukradene automobile, te falsificirao vlasničke dokumente.
Motor i drugi dijelovi Sučićevog auta su u proteklih šest godina stajali na policijskom depou u Ljubuškom, zajedno sa drugim vozilima i zaplijenjenim dijelovima na Šimićevom otpadu. Korišteni su kao dokazni materijal na suđenju Šimiću. On je 2010. godine nepravomoćno osuđen na tri godine i osam mjeseci zbog prikrivanja ukradenih vozila i namjere da ih proda. Međutim, godinu i po kasnije, u ponovljenom postupku, Šimić je oslobođen krivice. Iako je Sud utvrdio ko su pravi vlasnici vozila, oni nisu obaviješteni gdje se njihovi automobili nalaze.
Sučićevu sudbinu dijeli i Philip Lilleyman, penzionisani britanski vojnik i diplomata čiji je Jeep Cherokee pronađen na istom autootpadu. Vozilo je ukradeno u Trebinju, u istočnoj Hercegovini, gdje je Lilleyman sa suprugom Lindom kupio kuću za odmor.
Prvu vijest o automobilu dobio je prije tri mjeseca od novinara CIN-a. Prema navodima iz presude Mati Šimiću, Lilleyman je svoj automobil dobio natrag prije skoro tri godine. On kaže da to nije istina. Nakon razgovora sa novinarom otišao je u policiju u Trebinju, gdje je i prijavio krađu, a oni su kontaktirali kolege u Ljubuškom. Tamo je Lilleyman pronašao svoj džip, ali je ostao razočaran:
„Vozilo je stajalo na otvorenom i bilo je u vrlo tužnom stanju. Vozačev prozor je bio otvoren, sve je ulazilo u njega, a u njemu je bila i gomila nekog smeća.“
Auto nije mogao uzeti natrag. Na vozilu su izbrisani originalni brojevi sa šasije i utisnuti novi, čime su kradljivci pokušali prikriti stvarno vlasništvo. U policiji su mu objasnili da će prije vožnje morati odvesti automobil na Mašinski fakultet u Sarajevo koji ima ovlaštenja da ponovo utisne originalne identifikacione brojeve. Lilleyman kaže da se nakon svega ne isplati prolaziti komplikovanu proceduru za vraćanje auta u vozno stanje.
Nakon policijske akcije iz 2007. godine, Mati Šimiću je suđeno na Općinskom sudu u Ljubuškom. Sud mu je oduzeo sva vozila čiji su vlasnici tokom istrage identificirani. Međutim, ona nisu vraćena vlasnicima jer se Šimićeva odbrana žalila na presudu Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu.
U ponovljenoj policijskoj akciji u decembru 2012. godine Federalna policija je ponovo kod Šimića pronašla ukradene automobile. Na autootpadu Mate i njegovog brata Blage pronađeno je više od 30 automobila za koje postoji sumnja da su ukradeni. Dan poslije hapšenja svi su pušteni iz pritvora.
Državni tužilac Saša Sarajlić, koji je tada vodio akciju, odlučio je da neće saslušati osumnjičene, niti će zatražiti određivanje pritvora uprkos upozorenjima policije da Šimić sa slobode može ugroziti istragu, utjecati na svjedoke i uklanjati dokaze.
Sredinom aprila u predmet je uključen tužilac Dubravko Čampara. Šimići su ponovo uhapšeni pod optužbom da su planirali ubiti policijskog komesara Zapadnohercegovačkog kantona. Policija je i tada na Šimićevom otpadu pronašla još deset automobila za koje sumnja da su ukradeni.
Danas su obojica u pritvoru gdje čekaju eventualno podizanje optužnice.
Krađa automobila u BiH je svakodnevna pojava. Automafija je tako organizovana da prije nego što ukrade auto ima sve podatke o vlasniku, uključujući i broj telefona, te nerijetko za skupocjenije automobile nazovu vlasnika i traže određenu svotu novca za navodno vraćanje auta. Za starije automobile ne traže otkupninu. Takvi se preprodaju, ili završe na nekom autootpadu za dijelove.
Policija je nedavno otkrila takav jedan autootpad, na kojem je pronađeno 87 ukradenih vozila. Vlasnici, braća Šimić, su uhapšeni. No, umjesto da se obavijeste vlasnici ukradenih vozila, sud je odredio da se ukradena vozila vrate na autootpad na kojem su i zaplijenjena.
Mladen Sučić, ratni vojni invalid iz Stare Bile u srednjoj Bosni, u junu 2007. godine na kredit je kupio automobil. Vozilo je bilo prilagođeno vozačima bez jedne noge. Dva mjeseca nakon kupovine, automobil je nestao iz Sučićeve garaže. Dijelove tog i drugih ukradenih automobila Federalna uprava policije (FUP) je pronašla u oktobru 2007. godine prilikom pretresa autootpada u Grudama u Zapadnoj Hercegovini koji je vlasništvo Mate Šimića. No, nije poznato do danas zašto Sučić nije obaviješten da su njegov auto pronašli. Da stvar bude gora, Sud u Širokom Brijegu je presudio da se ostaci pronađenih vozila vrate na Šimićev autootpad.
Novinaru CIN-a Sučić je potvrdio da je tek od njega čuo tu informaciju:
„Nisam kad informisan, ovo je prva informacija koju sam dobio od vas. Znate kako je osobi kojoj je potrebno vozilo, koja ne može metra makunti bez vozila? Čovjek ostane zatvoren u kući.“
Vještačenjem je utvrđeno da su vozila pronađena na autootpadu Šimić ukradena na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske i zemalja Evropske unije. Osim vozila, pronađeni su i različiti dokumenti za njihovu identifikaciju, bjanko vlasnički kartoni iz Švicarske i drugi dokazi koji su upućivali na to da je Šimić kupovao i preprodavao ukradene automobile, te falsificirao vlasničke dokumente.
Motor i drugi dijelovi Sučićevog auta su u proteklih šest godina stajali na policijskom depou u Ljubuškom, zajedno sa drugim vozilima i zaplijenjenim dijelovima na Šimićevom otpadu. Korišteni su kao dokazni materijal na suđenju Šimiću. On je 2010. godine nepravomoćno osuđen na tri godine i osam mjeseci zbog prikrivanja ukradenih vozila i namjere da ih proda. Međutim, godinu i po kasnije, u ponovljenom postupku, Šimić je oslobođen krivice. Iako je Sud utvrdio ko su pravi vlasnici vozila, oni nisu obaviješteni gdje se njihovi automobili nalaze.
Sučićevu sudbinu dijeli i Philip Lilleyman, penzionisani britanski vojnik i diplomata čiji je Jeep Cherokee pronađen na istom autootpadu. Vozilo je ukradeno u Trebinju, u istočnoj Hercegovini, gdje je Lilleyman sa suprugom Lindom kupio kuću za odmor.
Prvu vijest o automobilu dobio je prije tri mjeseca od novinara CIN-a. Prema navodima iz presude Mati Šimiću, Lilleyman je svoj automobil dobio natrag prije skoro tri godine. On kaže da to nije istina. Nakon razgovora sa novinarom otišao je u policiju u Trebinju, gdje je i prijavio krađu, a oni su kontaktirali kolege u Ljubuškom. Tamo je Lilleyman pronašao svoj džip, ali je ostao razočaran:
„Vozilo je stajalo na otvorenom i bilo je u vrlo tužnom stanju. Vozačev prozor je bio otvoren, sve je ulazilo u njega, a u njemu je bila i gomila nekog smeća.“
Auto nije mogao uzeti natrag. Na vozilu su izbrisani originalni brojevi sa šasije i utisnuti novi, čime su kradljivci pokušali prikriti stvarno vlasništvo. U policiji su mu objasnili da će prije vožnje morati odvesti automobil na Mašinski fakultet u Sarajevo koji ima ovlaštenja da ponovo utisne originalne identifikacione brojeve. Lilleyman kaže da se nakon svega ne isplati prolaziti komplikovanu proceduru za vraćanje auta u vozno stanje.
Nakon policijske akcije iz 2007. godine, Mati Šimiću je suđeno na Općinskom sudu u Ljubuškom. Sud mu je oduzeo sva vozila čiji su vlasnici tokom istrage identificirani. Međutim, ona nisu vraćena vlasnicima jer se Šimićeva odbrana žalila na presudu Kantonalnom sudu u Širokom Brijegu.
U ponovljenoj policijskoj akciji u decembru 2012. godine Federalna policija je ponovo kod Šimića pronašla ukradene automobile. Na autootpadu Mate i njegovog brata Blage pronađeno je više od 30 automobila za koje postoji sumnja da su ukradeni. Dan poslije hapšenja svi su pušteni iz pritvora.
Državni tužilac Saša Sarajlić, koji je tada vodio akciju, odlučio je da neće saslušati osumnjičene, niti će zatražiti određivanje pritvora uprkos upozorenjima policije da Šimić sa slobode može ugroziti istragu, utjecati na svjedoke i uklanjati dokaze.
Sredinom aprila u predmet je uključen tužilac Dubravko Čampara. Šimići su ponovo uhapšeni pod optužbom da su planirali ubiti policijskog komesara Zapadnohercegovačkog kantona. Policija je i tada na Šimićevom otpadu pronašla još deset automobila za koje sumnja da su ukradeni.
Danas su obojica u pritvoru gdje čekaju eventualno podizanje optužnice.