Najveći problem obolelih od malignih bolesti to što Srbiji nedostaje 13 aparata, linearnih akceleratora, koji se koriste za zračenje, da bi se svrstala u red srednje razvijenih zemalja. Nadležni iz ministarstva zdravlja navode da postoji akcioni plan koji predviđan povećanje kapacitete za lečenje malignih oboljenja, kaže pomoćnica ministra zdravlja Ivana Mišić.
„U narednih pet godina plan koji predviđa povećanje broja objekata za dijagnostiku i lečenje, kao i broj uređeja za planiranje i sprovođenje zračne terapije širom Srbije. Dakle, evidentno je da će se u Beogradu osnovati još jedan centar za radioterapiju gde će to sigurno biti i na području zapadne Srbije, a takođe na području Vojvodine”, ističe pomoćnica ministra zdravlja.
Na drugoj strani Miroslav Petrović iz udruženja „Zdravlje” tvrdi da godišnje umre polovina novoobolelih pacijenata od malignih bolesti jer ne stignu na zračenje zbog državnog ugovora Srbije sa stranim osiguravajućim društvima kojima njihovim pacijentima se uz odgovarajuću finansijsku nadoknadu omogućuje lečenje:
„Frapantan podatak da godišnje polovina od novoobolelih kojima je potrebna radio terapija nestigne na zračenje zbog nedovoljnog kapaciteta. Vrlo brzo nama su se počeli javljati pacijenti i porodice umrlih koji nisu stigli na zračenje sa tvrdnjom da te nedovoljne kapacitete država Srbija rentira stranim osiguravajućim kućama uz odgovarajuću finanasijsku nadoknadu. Nemeće se jedan tužan, logičan zaključak da je država Srbija svesno sklapanjem međudržavnog komercijalnog ugovora ugrozila pravo svojih građana obolelih od malignih oboljenja i time stekla protiv pravnu materijalnu dobit,” tvrdi Petrović.
Broj obolelih se godišnje poveća za tri do pet posto
U nacionalnom udruženju roditelja dece obolele od raka, neslažu se sa tvrdnjom našeg prethodnika i navode da je čitava priča posledica afere i hapšenja čelnih ljudi Instituta za onkologiju, koji su optuženi zbog malverzacija sa citostaticima za decu, kaže Irena Ban iz pomenutog udruženja.
“Ja se lično ne slažem sa tim baš decidirano da pola pacijenata umre zbog toga što nestigne na zračenje. Zaista nestignu na zračenje zbog gužve. Zaista nestignu na zračenje zbog kvarova na aparatima, zbog malog broja aparata. Koliko ja znam, a ukoliko ne znam dovoljno ja se ograđujem, svi naši pacijenti koji se leče na Institutu za majku i dete i koja se šalju na određena zračenja terapiju zračenja, ja ne znam nijedno dete da je preminulo jer nije stiglo na tereapiju zračenja”, kaže Irena Ban iz Udruženju roditelja dece obolele od raka.
Broj obolelih od kancera u Srbiji svake se godine povećava za tri do pet odsto. Nimalo prijatne podatke iznela je i Bojana Bokorov iz Vojvođanske klinike za radioterapiju i onkologiju.
“U AP Vojvodini devet ipo hiljada ljudi godišnje obioli od raka a umre 6100. Od tih devet hiljada, šest hiljada ima indikacije za zračenje, a ozrači se 2000 hiljade.Po evropskim i svetskim standardima jedna mašina je na 250 hiljada stanovnika. Znači 3 ipo hiljade građana Vojvodine nestigne na raditerapiju zbog malih kapaciteta, trgovinom liste čekanja i nedobiju šansu za lečenje malignih obolenja”, kaže Bokorov.
Godišnje u Srbiji 10.000 ljudi prođe tretman radioterapije, a 18.000 pacijenata prima onkološku terapiju.
„U narednih pet godina plan koji predviđa povećanje broja objekata za dijagnostiku i lečenje, kao i broj uređeja za planiranje i sprovođenje zračne terapije širom Srbije. Dakle, evidentno je da će se u Beogradu osnovati još jedan centar za radioterapiju gde će to sigurno biti i na području zapadne Srbije, a takođe na području Vojvodine”, ističe pomoćnica ministra zdravlja.
Na drugoj strani Miroslav Petrović iz udruženja „Zdravlje” tvrdi da godišnje umre polovina novoobolelih pacijenata od malignih bolesti jer ne stignu na zračenje zbog državnog ugovora Srbije sa stranim osiguravajućim društvima kojima njihovim pacijentima se uz odgovarajuću finansijsku nadoknadu omogućuje lečenje:
„Frapantan podatak da godišnje polovina od novoobolelih kojima je potrebna radio terapija nestigne na zračenje zbog nedovoljnog kapaciteta. Vrlo brzo nama su se počeli javljati pacijenti i porodice umrlih koji nisu stigli na zračenje sa tvrdnjom da te nedovoljne kapacitete država Srbija rentira stranim osiguravajućim kućama uz odgovarajuću finanasijsku nadoknadu. Nemeće se jedan tužan, logičan zaključak da je država Srbija svesno sklapanjem međudržavnog komercijalnog ugovora ugrozila pravo svojih građana obolelih od malignih oboljenja i time stekla protiv pravnu materijalnu dobit,” tvrdi Petrović.
Broj obolelih se godišnje poveća za tri do pet posto
U nacionalnom udruženju roditelja dece obolele od raka, neslažu se sa tvrdnjom našeg prethodnika i navode da je čitava priča posledica afere i hapšenja čelnih ljudi Instituta za onkologiju, koji su optuženi zbog malverzacija sa citostaticima za decu, kaže Irena Ban iz pomenutog udruženja.
“Ja se lično ne slažem sa tim baš decidirano da pola pacijenata umre zbog toga što nestigne na zračenje. Zaista nestignu na zračenje zbog gužve. Zaista nestignu na zračenje zbog kvarova na aparatima, zbog malog broja aparata. Koliko ja znam, a ukoliko ne znam dovoljno ja se ograđujem, svi naši pacijenti koji se leče na Institutu za majku i dete i koja se šalju na određena zračenja terapiju zračenja, ja ne znam nijedno dete da je preminulo jer nije stiglo na tereapiju zračenja”, kaže Irena Ban iz Udruženju roditelja dece obolele od raka.
Broj obolelih od kancera u Srbiji svake se godine povećava za tri do pet odsto. Nimalo prijatne podatke iznela je i Bojana Bokorov iz Vojvođanske klinike za radioterapiju i onkologiju.
“U AP Vojvodini devet ipo hiljada ljudi godišnje obioli od raka a umre 6100. Od tih devet hiljada, šest hiljada ima indikacije za zračenje, a ozrači se 2000 hiljade.Po evropskim i svetskim standardima jedna mašina je na 250 hiljada stanovnika. Znači 3 ipo hiljade građana Vojvodine nestigne na raditerapiju zbog malih kapaciteta, trgovinom liste čekanja i nedobiju šansu za lečenje malignih obolenja”, kaže Bokorov.
Godišnje u Srbiji 10.000 ljudi prođe tretman radioterapije, a 18.000 pacijenata prima onkološku terapiju.
