Nordijski model blagostanja, na kojem su dugo zavidili mnogi širom svjeta koji su željeli ostvariti utopijsku jednakost, počinje da škripi, piše Reuters.
Stanovništvo koje je sve starije navelo je političare širom regiona da godinama pomalo otkidaju od izdašnog sistema pomoći 'od kolijevke do groba'. U Danskoj, izbori naredne sedmice bi mogli biti prekretnica jer frustrirani glasači kažu: dosta.
Danci, kao i građani drugih nordijskih nacija, uglavnom su bili sretni što su imali neke od najvećih poreza na svijetu, smatrajući ih cijenom koju moraju da plate za univerzalno zdravstveno osiguranje, obrazovanje i brigu za starije.
No, duboki rezovi koje su provele sukcesivne vlade kako bi smanjile javne deficite doveli su do toga da mnogi ljudi plaćaju iz svog džepa ono što je nekada bilo besplatno.
"Mi plaćamo veoma visoke poreze u Danskoj, i to je u redu. Ali zauzvrat, mislim da možemo zahtijevati određene usluge," kaže penzioner Sonja Blytsoe.
Njenoj 92-godišnjoj majci, koja pati od demencije, je rečeno od strane lokalnog vijeća u centralnom danskom gradu Assensu da će čišćenje njenog malog apartmana u staračkom domu biti skoro prepolovljeno na deset puta godišnje.
Njena majka, koja živi od državne penzije od 9.000 danskih kruna (1.350 dolara) mjesečno, ne može priuštiti otprilike 1.000 kruna mjesečno za privatno preduzeće za čišćenje, kaže Blytsoe.
Ilustrujući kipući bijes javnosti zbog takvih rezova, odluka vijeća je izazvala protest na društvenim medijima koji je natjerao premijera da komentariše ovaj slučaj u parlamentu i da odluka bude preokrenuta.
Erozija države blagostanja je postalo odlučujuće pitanje na izborima 5. juna u državi u kojoj građani 36 posto svog ličnog prihoda izdvajaju u korist poreza.
Ankete ukazuju da će premijer Lars Lokke Rasmussen iz Liberalne partije izgubiti od Mette Frederiksen iz Socijaldemokratske partije.
Podrška socijaldemokratama je porasla zbog obećanja da će povećati javnu potrošnju, natjerati preduzeća i bogate da plaćaju više za sistem socijalne pomoći kroz više takse, i da će djelimično poništiti neke nedavne penzione reforme dozvoljavajući ljudima koji su radili 40 godina da se penzionišu ranije.
Rasmussen je, s druge strane, optužio njegovu rivalku da "prodaje snove".
"Ili će glasači biti veoma razočarani ili će nastati velika rupa budžetu," proručio je Frederiksen u vezi njenih planova za penzionu reformu tokom televizijake debate.
Danci idu u privatni sektor
Nordijski model je dugo smatran 'zlatnim standardom' za blagostanje od mnogih političara i aktivista širom svijeta koji naginju ka ljevici.
Taj model je, na primjer, bio spomenut i tokom kampanje za američke predsjedničke izbore 2016. godine kada je demokratski kandidat Bernie Sanders ukazao na Dansku kao model za njegovu viziju idealne američke budućnosti.
Teški izbori sa kojima se suočava Danska reflektuju se, međutim, širom nordijskih država koje se suočavaju sa generacijom 'baby-boomera' (rođenih poslije Drugog svjetskog rata) koji se približavaju penziji. Glasači koji osjećaju rastuću nesigurnost sve više pritišću političare da sačuvaju njihov dragocjeni model blagostanja.
U Finskoj, socijaldemokrati su pobijedili na aprilskim izborima, prvi put nakon 20 godina, nakon kampanje za povećanje poreza kako bi se pokrili rastući troškovi sistema pomoći.
U Švedskoj, jednoj od najbogatijih evropskih država, podrška za nacionalističke Švedske demokrate je skočila prošle godine zbog strahova u vezi imigranata i blagostanja.
Nordijske države su i dalje iznad drugih članica Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj kao što su Sjedinjene Države, Njemačka i Japan po tome koliko izdvajaju po glavi stanovnika na socijalne beneficije za stare, bolesne ili nezaposlene.
Sama Danska troši veći dio svoj javnog bogatstva na sistem pomoći, oko 28 posto bruto domaćeg proizvoda, nego većina evropskih zemalja i ispred nje su samo Francuska, Belgija i Finska.
Ali mnogi Danci su uznemireni zbog načina na koji se stvari razvijaju nakon dvije decenije ekonomskih reformi.
Rezovi u zdravstvenom sektoru, koji uključuje sve od besplatnog posjeta doktoru do tretmana za rak, doveli su do zatvaranja četvrtine državnih bolnica samo u prošloj deceniji.
Nedavno istraživanje je pokazalo da više od polovine Danaca ne vjeruje da će sistem javnog zdravstva ponuditi potrebni tretman. Zbog toga je procenat stanovnika Danske koji su se odlučili za privatno zdravstveno osiguranje skočio na 33 posto sa četiri posto 2003. godine, prema podacima udruženja Osiguranje i penzija Danska.
Drugi rezovi u proteklih deset godina doveli su do zatvaranja petine državnih škola, dok je potrošnja po osobi iznad 65 godina na usluge kao što su domovi za njegu, čišćenje i rehabilitaciju nakon bolesti pala za četvrtinu.
Od ranih dvijehiljaditih, vlade su također usvojile nepopularne mjere kako bi ohrabrile ljude da rade duže.
One uključuju i postepeno povećanje praga za penzionisanje sa 65 godina na 73 godine -- što je najviše na svijetu -- u narednim decenijama, postepeno ukidajući pogodnosti za rano penzionisanje i režući naknade za nezaposlenost sa četiri na dvije godine.
Takmičenje u potrošnji
Dok su te mjere generisale ekonomski rast u prosjeku od 1,6 posto godišnje od 2010. godine -- što je iznad prosjeka EU -- kao i zdrave javne finansije, ovi izbori bi mogli označiti prekretnicu.
Frederiksen kaže da će povećati javnu potrošnju za 0,8 posto u narednih pet godina -- što je ekvivalent iznosu od 35 milijardi koruna ili 5,5 milijardi dolara u 2025. -- kako bi poduprla sistem pomoći.
"Razlog zašto ne možete pristati da trošite novac kako bi se održao trenutni nivo pomoći je taj što želite da ostavite sa strane novac za rezanje poreza," ona je rekla Rasmussenu tokom televizijske debate.
Frederiksen, ipak, obavezuje zakon iz 2012. prem kojem se ne smije dozvoliti da javni deficit bude više od 0,5 posto bruto domaćeg proizvoda, što je mnogo striktnije nego pravilo EU koje granicu postavlja na tri posto.
Njena poruka o povećanju potrošnje bez obzira na to prolazi dobro u javnosti, zajedno sa čvrstim stavom o imigraciji što joj je također pomoglo da osvoji glasače anti-imigrantske Danske narodne stranke.
Rasmussen kaže da prihvatljiv nivo pomoći može djelimično biti dostignut tehnološkim napretkom i puštanjem privatnih igrača u oblasti kao što je zdravstvo ili briga za stare.
Ali ovog mjeseca je, u obratu kako bi odgovorio na zabrinutost glasača, najavio novi plan za povećanje javne potrošnju za 0,65 posto godišnje -- što je skoro isti procenat kao i onaj socijaldemokrata.
'Nema dovoljno ljudi'
Sa državnim dugom od 49 posto, što je daleko ispod OECD prosjeka od 111 posto, i skoro balansiranim budžetom, još uvijek ima prostora za povećanje potrošnje za pomoć, smatraju ekonomisti.
Ali Jan Stoerup Nielsen iz Nordeae kaže da određena izborna obećanja, kao ona oba kandidata da će naći 1.000-2.000 novih medicinskih sestara, nisu realistična u vrijeme visoke zaposlenosti koja dostiže 2.77 miliona ljudi, ili 97 posto onih koji su sposobni za rad.
"Problem je da jednostavno nema dovoljno ljudi," rekao je on. "Nema mnogo toga što političari mogu uraditi u ovom momentu. Možete reći da želite hiljadu novih sestara u bolnicama, ali one se nigdje ne mogu naći"
On je upozorio da se povećanjem javne potrošnje rizikuje pregrijavanje ekonomije i ugrožavanje rasta ako se više ljudi prebaci iz privatnog u javni sektor.
Penzionerka Blytsoe kaže da je kada su srezane usluge njenoj majci učinila onoliko koliko je mogla da očisti apartman prilikom posjeta, ali je odbila da to redovno čini kao što je to prije radila država.
"Ako bih to uradila, opština bi postigla svoj cilj da sreže troškove i da nas natjera da popunimo prazninu."
