Mješovita radna grupa za izmjene i dopune Izbornog zakona BiH, nije uspjela doći do temeljnih izmjena ovog dokumenta, iako se to od nje očekivalo. Novim rješenjima trebalo je otkloniti neustavne elemente, kako bi bila provedena presuda Evropskog suda za ljudska prava “Sejdić – Finci”, te, nakon punih osam godina, omogućili izbori za gradsku Skupštinu Mostara.
Interresorna radna grupa za izmjenu izbornog zakonodavstva, tokom trinaest sjednica, uspjela je postići dogovor o nekim tehničkim izmjenama, dok su rješenja političke naravi ostala po strani. Među njima je provođenje presude Ustavnog suda BiH za grad Mostar iz 2011. godine, kojom se nalaže promjena Izbornog zakona u djelu kojim se reguliše način izbora vijećnika u Gradsko vijeće. Tako bi se otklonile prepreke za održavanje izbora u ovom gradu, nakon punih osam godina. Ali, to će i dalje biti kamen spoticanja, prije svega za HDZ i SDA, koje pokušavaju pronaći rješenje. Pažnju javnosti upravo izaziva prijedlog koji je iznio predsjednik SDA Bakir Izetbegović:
“Mi smo osmislili model za Mostar, koji bi sačuvao jedinstven grad, imao jednog gradonačelnika, jedan budžet, jedinstvenu administraciju i unutar toga jednu posebnu podjedinicu koja bi pomogla Bošnjacima, odnosno Hrvatima da imaju dio lokalne samouprave za koju su zainteresovani. To je, vjerujem, prihvatljivo i za HDZ BiH i za SDA.“
Već su stigle brojne reakcije, između ostalog iz SDP-a, koji smatra da bi na taj način Mostar postao “Istočni i Zapadni Berlin 21.vijeka i bio bi jedini grad u Evropi koji je formalno podijeljen po etničkom principu”.
Provedba presude Ustavnog suda je odgovornost Parlamenarne Skupštine BiH, a ne političkih partija, SDA i HDZ, koje su problem spustile na lokalni nivo, smatra član Centralne izborne komisije BiH, Suad Arnautović.
“Problem je postavljen tako kao da se radi o teritorijalnoj reorganizaciji grada Mostara stvaranjem dvije ili više općina, i tako dalje. To nije problem presude. Presuda uopće ne govori o teritorijalnoj organizaciji grada Mostara. Presuda Ustavnog suda govori o jednakosti biračkog prava u gradu Mostaru.”
Drugi ozbiljan zadatak postavljen pred interresornu radnu grupu je da se izmjenama Izbornog zakona, omogući svim građanima aktivno i pasivno biračko pravo, odnosno provođenje presude Sejdić-Finci. Tijana Cvjetičanin iz udruženja građana “Zašto ne”, kaže da se unaprijed znalo da je to nemoguća misija.
„Ideja da će se kroz Izborni zakon završiti to pitanje od početka nije bila realna. Jasno je, otkad je ta odluka Evropskog suda za ljudska prava donesena još 2009., da je to nešto što mora prvo da se ugradi u Ustav i da se moraju donijeti amandmani, a zatim bi drugi korak bio regulisanje izbornog zakonodavstva. Ne mislim da je uopšte bilo realno da će se to riješiti tako što ćete prvo uraditi izmjene na Izbornom zakonu, a onda raditi ili ne raditi ustavne amandmane. To je prosto nekako postavljeno naopako, od samog početka.“
Izmjene izbornog zakona moraju biti završene do kraja aprila, tj. proći parlamentarnu proceduru jer se raspisivanje lokalnih izbora očekuje 2., odnosno 3. maja. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović međutim smatra da će narednih dvadesetak dana biti presudno za moderniji izborni zakon.
“Vjerujem da u narednih petnaestak dana, dvadeset najviše, moramo donijeti izborni zakon koji će riješiti i pitanja grada Mostara i presude Sejdić-Finci i trajno otkloniti strah da će neko birati drugom predstavniku naroda predstavnike ili u zakonodavnoj vlasti ili u Predsjedništvu BiH.“
Analitičari imaju sasvim oprečan stav i smatraju da je potrošeno dragocjeno vrijeme u kojem je BiH mogla dobiti moderniji izborni zakon. Njegove izmjene su naložene još nakon prijema BiH u Vijeće Evrope, 2002. godine, kako bi se otklonile diskriminatorske odredbe, pije svega etničke prirode.
Suštinske promjene teško je postići zbog neodgovornosti političara, smatra nekadašnji član Centralne izborne komisije i član Koalicije “Pod lupom” za praćenje izbornog procesa,Vehid Šehić:
„Živimo u okruženju gdje ne postoji politička odgovornost. Da postoji politička odgovornost, ne politička volja nego politička odgovornost, mi bismo imali do sada izmijenjen Izborni zakon Bosne i Hercegovine. Međutim, pošto se ovdje ne poštuju ni odluke Ustavnog suda, pa ni Evropskog suda za ljudska prava, mi dolazimo u situaciju da, kada se krene u izmjene Izbornog zakona, one se više tiču tehničke prirode - kako poboljšati sam izborni proces, što uvjetuje u prvom redu izmjenu provedbenih akata Centralne izborne komisije, ali suštinski ne mijenja ništa u Izbornom zakonu BiH“.
Lokalni izbori u BIH bi trebali biti održani početkom oktobra ove godine, a opšti ,2018. godine. Tako da će sva značajnija politička rješenja, prije svega u otklanjanju neustavnih odredbi iz Izbornog zakona, čekati neka bolja vremena
