4. novembra 1995: Milošević i Izzy (kako su američki pregovarači među sobom nazivali Izetbegovića) zadržali su suprotne poglede na izbore i nacionalni parlament i predsjedništvo.
**********
Prvu subotu u Dejtonu neki učesnici su očekivali kao dan odmora od pregovora. Američki domaćini oganizovali su izlet na kuglanje za bilo koga zainteresovanog a obezbijeili su i lopte i za evropski i za američki fudbal za one koji požele tu vrstu rekreacije. Muhamed Šaćirbej, koji je igrao američki fudbal za Tulane Univerzitet u Nju Orleansu, poveo je Izetbegovića da gleda Tulane u gostima u nedalekom Luivilu (Louisville).
„Te večeri, Milošević je ugostio američku delegaciju u Oficirskom klubu na jastog-večeri: jastozi su stigli iz čuvenih uzgajališta u državi Mejn (Maine) a obezbijedio ih je Kris Spirou (Chris Spirou), američki državljanin i bivši lider demokratske stranke u državi New Hempshire koji je bio u Dejtonu kao savjetnik srpske delegacije. Iako je počela da se sliježe hladna i vjetrovita zima tipična na američkom srednjem Zapadu, Holbrukov saradnik Don Kerrick je u izvještaju savjetniku za nacionalnu bezbjednost Antonio Lejku (Anthony Lake) javio kako 'strane ostaju srdačne i otvorene jedna prema drugoj, ali ne pokazuju gotovo nikakav napredak u ključnim pitanjima – za sada'.
Uprkos percepciji da je ova hladna jesenja subota bila dan rekreacije, Kerrick je izvijestio, 'nastavljeni su ozbiljni razgovori o mapi, ustavu i Federaciji'. Prije nego što su Izetbegović i Šaćirbej otišli na fudbalsku utakmica Tulane Univerziteta, sastali su se s Holbrukom, Hillom, Owenom i Kerrickom.
Holbruk je počeo s kratkim osvrtom na mapu. Šaćirbej je odgovorio da pošto nema boljeg mjesta za početak razgovori treba da se drže mape napravljene za plan kontakt grupe iz 1994. godine. Ostatak diskusije tog jutra bio je fokusiran na Izetegovićevo viđenje strukture demokratske bosanske države – predsjedništva, parlamenta i nacionalnih izbora. Kako je izvijestio Kerrick, 'Milošević i Izzy (kako su američki pregovarači među sobom nazivali Izetbegovića) zadržali su suprotne poglede na izbore i nacionalni parlament i predsjedništvo'.
Ništa bitno se nije promijenilo u njihovim pozicijama od pregovora o njujorškim principima krajem septembra. Bosanski predsjednik još je podržavao široka ovlaštenja za predsjedništvo i parlament koji bi se birali na direktnim izborima. Milošević je želio usko ograničena ovlaštenja bez direktnih izbora. Kad je Holbruk pitao Izetbegovića kakvo bi moglo biti rješenje, on je odgovorio, kako se učinilo Amerikancima, iskreno: "Uvjerite jednu stranu da prihvati našu poziciju."
Kako bi potakao izvjestan napredak u tim pitanjima, Holbruk je predložio Ieztegoviću da se privatno sastane s Miloševićem. Izetbegović se činio spremnim na to i rekao je da će pokušati u nedjelju, piše u studiji.
U toj ranoj fazi pregovora američki posrednici su zapažali izvjestan napredak u bosanskoj delegaciji o kojem je Kerrick u svom izvještaju napisao: „Bosanci ostvaruju značajan napredak u razvoju internih pozicija ali razlike ostaju očite“.
(U mjesecima američke diplomatske inicijative, koja je vodila dejtonskim pregovorima, „bosanska strana“ je ostavljala utisak najmanje pripremljene, interno podijeljene ekipe, u kojoj su međusobna rivalstva dvojice najbližih Izetbegovićevih saradnika – Silajdžića i Šaćirbeja – negativno uticala na održavanje jedinstvenog pristupa pregovorima a američki posrednici iz toga su zaključivali da su oni „loše pripremljeni i nespremni na kompromise“.)
Amerikanci su tokom dana u subotu nastavili s nastojanjima da se oslobodi američki novinar Dejvid Rod (David Rohde).
„Holbruk je bio zabrinut da ako se njegov status pogorša – ako on bude zatvoren na neodređeno vrijeme ili čak bude osuđen za špijunažu – medijsko ogorčenje može potisnuti u stranu pregovore. Deset članova Rodove porodice došlo je u Dejton u petak da mole za njegovo olobađanje a (američki ambasador u Sarajevu) Džon Menzis (John Menzies) proveo je najveći dio vremena proteklih dana s njima. Nikola Koljević, potpredsjednik bosanskiih Srba, pridružio se Menzisu na višesatnom sastanku s Rodovom porodicom. On je aranžirao telefonski razgovor s pritvorenim Rodom i Menzis i više članova porodice su razgovarali sa njim. I Holbruk se sastao s Rodovom porodicom, dao im najnovije vijesti i uvjerio ih da Sjedinjene Države rade na njegovom oslobađanju,“ piše u studiji, uz sljedeći zaključni pasus o subotnjim zbivanjima:
„Tragično, najveća novost dana u Dejtonu nije se ticala Balkana. Dok su ovdje potencijalni mirotvorci radili ili se odmarali ove subote, jedan uspješni i uvaženi mirotvorac, izraelski premijer Jicak (Yitzhak) Rabin, ubijen je u Tel Avivu. Rabin je naširoko smatran hrabrim vođom koji je prihvatio značajne rizike i kompromise da bi postigao mir sa susjedima. Zbog svih tih osobina, on je ubijen iz mržnje i nasilja koje je njegovo vodstvo tako uporno htjelo da prevaziđe. Ubistvo je pogodilo i balkanske vođe u Dejtonu: ono ih je podsjetilo na rizike koje donose i ovi poregovori“.
U sljedećem nastavku: Sarajevo kao Washington
**************
Ova dokumentarna serija zasnovana je na studiji „Tajna istorija Dejtona: Američka diplomatija i bosanski mirovni proces 1995.“ (National Security Archive Electronic Briefing Book No. 171) čiji su autori Derek Chollet i Bennet Freeman. Za Radio Slobodna Evropa priredio Kemal Kurspahić.