Poslanica Pozitivne Crne Gore u crnogorskoj Skupštini, advokat i borac za ljudska prava Azra Jasavić u intervjuu za RSE kaže, uz ostalo, kako je muškarac taj koji određuje pravac kretanja crnogorskog društva, što najbolje pokazuje i politička scena u Crnoj Gori.
Jasavić: Ovo je alarm za sve nas. Očigledno da je resorno Ministarstvo ovaj negativni fenomen doživljavalo marginalnim i ostavilo ga je po strani, ispod tepiha. Ono što je za mene zabrinjavajuće, jeste da je izostala reakcija Instituta za javno zdravlje, posebno Centra za promociju zdravlja, koji po samoj definiciji mora da prati ranjive grupe, u koje spadaju i djeca. Takođe prati i kulturološke karakteristike i stavove zajednice u kojoj živimo, kao i uvjerenja, te predlaže mjere Ministarstvu kada uoči neki defekt u društvu, odnosno neku devijantnu pojavu u zdravstvenoj politici, koje Ministarstvo treba da sprovede kroz normativnu i svaku drugu infrastrukturu.
Jasavić: Mislim da se radi o klasičnom izgovoru resornog Ministarstva. To je mnogo širi problem od zdravstvenog. Ovo je sociološko-kulturološki problem, gdje rješenje problema vidim prvenstveno kroz ekonomsko osnaživanje žena, jer žene veoma često ovu odluku donose, ne zbog njih samih, već zbog pritisaka koje oni imaju od muškaraca, koji žele muško potomstvo. U tom procesu postoje dvije žrtve, a to su ranjena majka, koja je oštećena, i njena nerođena kćerka, koju, ne da ona nije željela, nego je očigledno nije željelo društvo. Toliko o ravnopravnosti žena.
Što se tiče ekonomskog osnaživanja žena, ono se može sprovesti na kvalitetan način, samo ukoliko Vlada donese ozbiljnu strategiju o ekonomskom osnaživanju žena, gdje će bit predviđene ozbiljne mjere i rokovi za realizaciju. Jedna od prioritetnih mjera morala bi da bude promjena Zakona o socijalnoj zaštiti, gdje bi samohrane i razvedene majke imale mnogo veću ekonomsku zaštitu od sada postojeće. Druga bi bila da se izrade kvalitetni socijalni kartoni i da se konačno zna kome je socijalna pomoć u Crnoj Gori potrebna jer su nam poznate zloupotrebe državnih resursa, odnosno zloupotreba socijalnih davanja za glasače, a ne za ranjive grupe, posebno za žene koje bi bile spremne i na razvod, ukoliko bi bile ekonomski nezavisne kada doživljavaju vrstu pritiska od svojih bračnih ili vanbračnih partnera.
I to se dešava u Crnoj Gori - upravo se formiraju, čak i vanbračne zajednice, u cilju produžetka vrste sa stanovništva muškog potomstva. To je prosto poražavajuće. Bez ekonomskog osnaživanja žena u Crnoj Gori i bez ozbiljnih programa na tom planu, nemoguće je nešto kvalitetnije uraditi.
Jasavić: Ovo je zapravo problem svih nas i alarm mora da bude upaljen kod svakog pojedinca. Ovdje nema posebno odgovornih, ni na strani vlasti, ni na strani opozicije, već je svaki pojedinac sam pred sobom dužan da se zagleda u sebe, u svoje okruženje i da učini sve što može na rješavanju ovog devijantnog problema koje, zbog patrijarhalnog crnogorskog društva, u kojem je muškarac centralna figura, sve više oboljeva od različitih sociološko-patoloških fenomena. Jedan od tih je i ovaj.
Mislim da Parlament mora u zakonodavnom procesu povesti računa o usvajanju zakona koji će poboljšati ulogu žene. Mislim da će to biti jako teško jer je i Parlament, kao što znate, uglavnom zastupljen samo muškarcima, ima samo 17% žena. I to je jedna poražavajuća činjenica za mene.
Takođe mislim da i Vlada sprovođenjem zakona i donošenjem strategije mora dati puni doprinos na ovom planu. Sudovi prilikom primjenjivanja zakona, NVO sektor pri dizanju nivoa svijesti građana, zajedno sa svima nama oko ravnopravnosti polova. Akademska zajednica i nezavisni intelektualci jer ovo je jedno od najranjivijih pitanja, koje jeste evidentno kao problematično u crnogorskom društvu. Odgovornost je na svima nama da stvari okrenemo na bolje.
Jasavić: Sasvim je jasno da je to širi problem od problema siromaštva i da je to kulturološko-mentalni problem i da nije problem isključivo u muškarcima, već i u ženama. Vjerujte da je muškarac taj koji određuje pravac kretanja crnogorskog društva. To najbolje pokazuje i politička scena u Crnoj Gori. Činjenica da se i žene odlučuju na ovu varijantu, upravo pokazuje nedovoljnu snagu žene u crnogorskom društvu da se odupre pritiscima i zahtjevima patrijarhalnog uređenja, tradicionalnih okvira, nedovoljnu spremnost i nemoć da bez društvene pomoći i sinhronizovane akcije probije onu Heseovu koru jajeta iz koje mora izaći kao snažnija, drugačija, modernija, emancipovanija i spremnija da zaštiti sebe. Abortus, prije svega ženske djece, ugrožava, ne samo nerođene naše kćeri, već i nas u savjesti koja ne spava nakon toga.
RSE: Ministarstvo zdravlja je jučer priznalo da je u Crnoj Gori već dvije decenije uočena razlika, odnosno disbalans, između rađanja djece ženskog i muškog pola. Reagovali su tek sada, kada su upozoreni izvana. Kako to objašnjavate?
Jasavić: Ovo je alarm za sve nas. Očigledno da je resorno Ministarstvo ovaj negativni fenomen doživljavalo marginalnim i ostavilo ga je po strani, ispod tepiha. Ono što je za mene zabrinjavajuće, jeste da je izostala reakcija Instituta za javno zdravlje, posebno Centra za promociju zdravlja, koji po samoj definiciji mora da prati ranjive grupe, u koje spadaju i djeca. Takođe prati i kulturološke karakteristike i stavove zajednice u kojoj živimo, kao i uvjerenja, te predlaže mjere Ministarstvu kada uoči neki defekt u društvu, odnosno neku devijantnu pojavu u zdravstvenoj politici, koje Ministarstvo treba da sprovede kroz normativnu i svaku drugu infrastrukturu.
RSE: Nadležni se pravdaju da imaju uređenu zakonsku regulativu, koja zloupotrebu medicine u ovakve svrhe svodi na minimum, a da se zapravo najveće zloupotrebe dešavaju tako što naši građani odlaze u zemlje u okruženju, gdje su zakoni liberalniji u tom pogledu. Šta vi kao pravnik, advokat, mislite o tome?
Jasavić: Mislim da se radi o klasičnom izgovoru resornog Ministarstva. To je mnogo širi problem od zdravstvenog. Ovo je sociološko-kulturološki problem, gdje rješenje problema vidim prvenstveno kroz ekonomsko osnaživanje žena, jer žene veoma često ovu odluku donose, ne zbog njih samih, već zbog pritisaka koje oni imaju od muškaraca, koji žele muško potomstvo. U tom procesu postoje dvije žrtve, a to su ranjena majka, koja je oštećena, i njena nerođena kćerka, koju, ne da ona nije željela, nego je očigledno nije željelo društvo. Toliko o ravnopravnosti žena.
Što se tiče ekonomskog osnaživanja žena, ono se može sprovesti na kvalitetan način, samo ukoliko Vlada donese ozbiljnu strategiju o ekonomskom osnaživanju žena, gdje će bit predviđene ozbiljne mjere i rokovi za realizaciju. Jedna od prioritetnih mjera morala bi da bude promjena Zakona o socijalnoj zaštiti, gdje bi samohrane i razvedene majke imale mnogo veću ekonomsku zaštitu od sada postojeće. Druga bi bila da se izrade kvalitetni socijalni kartoni i da se konačno zna kome je socijalna pomoć u Crnoj Gori potrebna jer su nam poznate zloupotrebe državnih resursa, odnosno zloupotreba socijalnih davanja za glasače, a ne za ranjive grupe, posebno za žene koje bi bile spremne i na razvod, ukoliko bi bile ekonomski nezavisne kada doživljavaju vrstu pritiska od svojih bračnih ili vanbračnih partnera.
I to se dešava u Crnoj Gori - upravo se formiraju, čak i vanbračne zajednice, u cilju produžetka vrste sa stanovništva muškog potomstva. To je prosto poražavajuće. Bez ekonomskog osnaživanja žena u Crnoj Gori i bez ozbiljnih programa na tom planu, nemoguće je nešto kvalitetnije uraditi.
RSE: Osim države, a evo rekli ste šta bi država sve trebala da uradi, čija je još uloga presudna za edukaciju društva po ovom pitanju? I sami ste rekli ranije da je to duboko ukorijenjeno u tradicionalnom crnogorskom društvu i patrijarhalnom mentalitetu.
Jasavić: Ovo je zapravo problem svih nas i alarm mora da bude upaljen kod svakog pojedinca. Ovdje nema posebno odgovornih, ni na strani vlasti, ni na strani opozicije, već je svaki pojedinac sam pred sobom dužan da se zagleda u sebe, u svoje okruženje i da učini sve što može na rješavanju ovog devijantnog problema koje, zbog patrijarhalnog crnogorskog društva, u kojem je muškarac centralna figura, sve više oboljeva od različitih sociološko-patoloških fenomena. Jedan od tih je i ovaj.
Mislim da Parlament mora u zakonodavnom procesu povesti računa o usvajanju zakona koji će poboljšati ulogu žene. Mislim da će to biti jako teško jer je i Parlament, kao što znate, uglavnom zastupljen samo muškarcima, ima samo 17% žena. I to je jedna poražavajuća činjenica za mene.
Takođe mislim da i Vlada sprovođenjem zakona i donošenjem strategije mora dati puni doprinos na ovom planu. Sudovi prilikom primjenjivanja zakona, NVO sektor pri dizanju nivoa svijesti građana, zajedno sa svima nama oko ravnopravnosti polova. Akademska zajednica i nezavisni intelektualci jer ovo je jedno od najranjivijih pitanja, koje jeste evidentno kao problematično u crnogorskom društvu. Odgovornost je na svima nama da stvari okrenemo na bolje.
RSE: Ono što jeste interesantno, kada je konkretno ova pojava u pitanju, selektivan izbor pola djeteta, je da za jednu takvu analizu, kojom se to utvrđuje, treba poprilično novca. Ovo ne rade uglavnom žene i porodice koje nemaju novca, rade to oni koji imaju?!
Jasavić: Sasvim je jasno da je to širi problem od problema siromaštva i da je to kulturološko-mentalni problem i da nije problem isključivo u muškarcima, već i u ženama. Vjerujte da je muškarac taj koji određuje pravac kretanja crnogorskog društva. To najbolje pokazuje i politička scena u Crnoj Gori. Činjenica da se i žene odlučuju na ovu varijantu, upravo pokazuje nedovoljnu snagu žene u crnogorskom društvu da se odupre pritiscima i zahtjevima patrijarhalnog uređenja, tradicionalnih okvira, nedovoljnu spremnost i nemoć da bez društvene pomoći i sinhronizovane akcije probije onu Heseovu koru jajeta iz koje mora izaći kao snažnija, drugačija, modernija, emancipovanija i spremnija da zaštiti sebe. Abortus, prije svega ženske djece, ugrožava, ne samo nerođene naše kćeri, već i nas u savjesti koja ne spava nakon toga.
