U četvrtak ujutro je iz Tuzle pješice za Šekoviće krenulo oko 150 građana iz Tuzle, Kalesije, Lukavca, Srebrenika i Gračanice, obilježavajući na taj način sedamdeset i treću obljetnicu Ustanka naroda BiH u II Svjetskom ratu.
Marija Jurčenko svake godine odlazi na Spomen marš Tuzla – Šekovići.
„Ja svake godine, kako je počeo Marš, idem, i to u čast prvo mojih roditelja jer su oboje učesnici Narodnooslobodilačkog rata 1941-45. i iz poštovanja prema građanima. Tuzla će uvijek ostati ista, kao što je bila, samo mi Tuzlaci moramo da čuvamo Tuzlu.“
Tijekom Marša sudionici se zaustavljaju na svim mjestima koja su simboli antifašističke borbe.
Sanel Hodžić ima osamnaest godina. Kaže da mu je žao što na Maršu sudjeluje jako malo mladih ljudi.
„Divno putovanje, nešto što treba svim srcem, svom dušom osjetiti, s ovim predivnim ljudima ovdje, koji nemaju nimalo zla u sebi, koji su tako kulturni, kojima nije bitno odakle ste, kako se zovete. Da li je malo moje generacije zato što djeca nisu rasla u takvom okruženju? Ja jesam. Sa svojim roditeljima, ja jesam.“
Ovaj marš posvećen je povijesnom događaju iz 1941. godine u Sjevero-istočnoj Bosni. Naime, nakon poziva na podizanje ustanka, tadašnje vojno i partijsko rukovodstvo odlučilo je izaći iz Tuzle i pridružiti se podizanju i rukovođenju borbe protiv fašizma.
Husein Bakalović kaže da je tako ostala tradicija obilježavanja dana Ustanka naroda BiH.
„Moramo znati: da nije bilo ustanka, ne bi bilo republike Bosne i Hercegovine. A da nije bilo 1992. godine patriota Bosne i Hercegovine da brane svoju domovinu od agresije, ne bi bilo države Bosne i Hercegovine.“
Oko stotinu pedeset građana koji njeguju tradiciju obilježavanja antifašističke borbe je poslalo poruke mira i zajedništva. Jedino, kažu, ostaje žal što je iz godine u godinu sve manje mladih koji odlaze s njima:
