Ove godine u Tuzlanskom kantonu (TK) će u srednju Medicinsku školu biti upisano oko 1.000 učenika. Druge srednje škole, poput onih tehničkih, dovedene su pred gašenje. Učenici čak više ne upisuju ni gimnazije. Razlog zašto postoji ovolika zainteresiranost za medicinsku školu je što se svi mladi vide van granica ove zemlje jer Zapad traži medicinske sestre i tehničare. Gore od ovoga je što politika i vlast podržavaju iseljavanje mladih.
Dvije stotine i pedeset profesora i nastavnika ove godine u TK ostaje bez posla. Proglašeni su tehnološkim viškom. Trgovačka škola upisala je tek dva učenika, a lukavačka Gimnazija koja je ove godine ispratila stotinjak učenika upisala je jedva njih dvadeset.
S druge strane svi učenici žele u Medicinsku školu. Svi koji su željeli su i upisani, iako će doslovce raditi u neuvjetima, odnosno po drugim školama i improviziranim učionicama. Sindikat srednjeg obrazovanja oštro se ovome usprotivio. Smatraju da je obrazovni sustav u TK potpuno urušen.
"Mi ne želimo biti egzekutori u politici iseljavanja niti u obrazovanju koje potiče iseljavanje. Mi ne želimo da nam se druge škole u Kantonu gase, posebice stručna zanimanja, a da mi ovdje besplatno obrazujemo kadrove i jeftinu radnu snagu za tržište zapadnih zemalja", rekao je Admir Terzić, predsjednik Sindikata
Sve te buduće medicinske sestre i tehničari ne vide se u Bosni i Hercegovini. Tome svjedoči podatak da je na Zavodu za zapošljavanje u Tuzli prijavljeno 1.500 medicinskih sestara i tehničara. Profesori kažu sve je to posljedica najprije loše obrazovne politike koja ovdje nikada nije dobila nikakvu ozbiljnu strategiju, kao i zbog nejasne politike razvitka zemlje.
"Ja sam profesor u Gimnaziji i umjesto da potičem mlade da ostaju ja sam rekao svojoj kćerki koja je magistrica nauka da ide odavde. Ja dajem znači loš primjer, ali šta ću kada joj je bolje svugdje nego ovdje", kaže Uzeir Spona.
RSE: Vi se sjećate vremena kada su profesori bili elita. U kakvom su položaju danas?
Spona: U vrlo lošem položaju. Vidite gdje sam danas došao i kakav sam. Znate, imam komšiju koji radi u komunalnom. Ne omalovažavam, svi smo mi ljudi, ali znate ono kada kažete da je neko komunalac. Ali, da uđete u njegov stan i moj, mislili biste da je suprotno. Eto u takvom smo mi danas položaju.
RSE: Što vi uopće kažete onda svojim učenicima?
Spona: Ja im kažem da ostanu, ali poslije mislim kako sam bio neiskren jer svugdje je bolje nego ovdje.
Osim ovoga profesori nam pričaju da brojne škole nemaju ni osnovne uvjete za rad, neke čak ne zadovoljavaju ni higijenske kriterije, a kamoli one obrazovne.
"Iskreno da vam kažem ja sam profesor praktične nastave. Predajem elektromehaničarima. Nemam uopće žice za rad, nemam izolir trake, nemam instrumenata, nemam nikakvih učila. Moja se nastava zasniva samo na teoriji. Ni učenici nemaju nekog motiva. Samo gledaju da dobiju dvicu i sa time su završili. Od, primjerice, 30 učenika možete reći da su dva ili tri spremna za rad, ostali završe školu reda radi", kaže za RSE profesor Sabid Žilić.
Sve ovo govori da bi društvo u Bosni i Hercegovini za deset godina moglo imati ozbiljan problem zbog posljedica loše obrazovne politike, odnosno politike koja je obrazovanje svela na ništicu.
"Vlada se ne brine uopće o nama, odnosno brine kako će nas što više iseliti. Ovakvom urušavanju obrazovanja se mora stati u kraj. Mora se stvoriti jasna strategija obrazovanja, ali da je stvaraju stručni ljudi iz obrazovanja. Međutim, kod nas to rade svi osim ljudi koji se bave obrazovanjem", kaže profesorica Selma Muhić.
Profesorica srednje Kemijske škole Amela Isanović smatra da Tuzla ima ozbiljan problem sa mladima koji, prema njenim riječima, polako gube identitet.
"Ovo je problem roditelja, države, cijelog sistema. Ovo postaje problem nacionalnog identiteta. Imamo odavno bijelu kugu. Trenutno imamo masovan trend iseljenja. Niko ovom problemu ne pristupa ozbiljno. Mi imamo izuzetno slabe uslove školovanja. Medicinska škola radi bez laboratorijskih vježbi. Ti ljudi u Medicinskoj školi su proplakali jer imaju 40 učenika u razredu i to su nemogući uvjeti za rad", navodi Isanović.
I profesor Anel Kovačević tvrdi da procesi koji se u BiH događaju ne donose išta dobro.
"Obrazovanje vam je ovdje odavno na niskim granama. Mi na to stalno upozoravamo, ali nas niko ne sluša. Umjesto da nešto zajedno napravimo, oni nam zadaju još jedan nizak udarac. Djecu tjeraju iz zemlje, a nama gase škole i omalovažavaju obrazovanje", ističe Kovačević.
Na nezadovoljstvo stotina profesora, na ozbiljne kritike svojih kolega, ministrica obrazovanja Mirsada Begović ne gleda sa zabrinutošću. Tvrdi, odluku o velikom upisu učenika u Meidicinsku školu je donijela pod pritiskom boračkih udruženja. Tako, umjesto Ministarstva obrazovanja čiji savjetnici i uposlenici primaju plaće upravo za uspostavljanje što kvalitetnijeg obrazovanja, u TK obrazovnu politiku kreiraju sada branitelji.
"Ja sam popustila pod pritiskom demobilisanih boraca. Međutim, na ovakav način nije dobro donositi nikakve odluke. Sada imamo situaciju da su se upisali učenici u Medicinsku školu i Gimnaziju koji prema ranijim kriterijima se ne bi mogli upisati", rekla je ministrica obrazovanja Mirasad Begović.
I ne samo da u TK obrazovanje ovisi od onoga što branitelji kažu, nego ovdje se obrazuju kadrovi za bolnice i staračke domove zapadnog tržišta.
Također, u Tuzli, u univerzitetskom gradu, prije nekoliko dana Ministarstvo obrazovanja dalo je suglasnost za otvaranje još jednog privatnog europskog univerziteta kojem je, uzgred rečeno, u Brčkom zabranjivan rad.
