Vlada i Skupština Tuzlanskog kantona stavile su se iznad Konvencije o ljudskim pravima i pravima djeteta kao i iznad Ustava BiH i uskratili najugroženijoj djeci od šest do 15 godina, koja nemaju mogućnost školovanja, pravo na zdravstveno osiguranje.
Iako su bili upozoreni od strane nevladinih udruženja kakve posljedice ovakva odluka nosi te da je ona prije svega nehumana, zastupnici u Skupštini ipak su rekli ne pravu na liječenje najslabijih.
Vladajući u TK tako su na ovaj način uštedjeli po djetetu mjesečnoj razini oko šest eura. Ovu vijest teško je prihvatila Šeherzada Ahmetović, samohrana majka četvero djece.
„Troje djece su mi išli u školu, kćerka mi je bila sedmi razred, sin je bio peti razred i jedna curica mi je treći razred. Imam još jednu djevojčicu koja ima četiri godine. Djeca više ne idu u školu jer mi nemamo gdje živjeti. Nemam nikakve pomoći, nemam ništa. Ja bih najviše voljela da imam krov nad glavom i da moja djeca nastave školovanje. Ali nemamo se gdje ni okupati. Ne mogu ih poslati u školu prljave i ušljave. To je sramota. Ja ovako više ne mogu, a kao i svaka majka voljela bih da moja djeca završe svoje škole.“
Nisu samo Šeherzadina djeca uskraćena za lijekove i liječenje. U Udruženju Zemlja djece BiH, u koje ova djeca imaju pravo doći ručati, ugrijati se i skloniti od kiše, kažu da ih je puno. Predsjednica Mirsada Bajramović rekla nam je da je zastupnike kao i Vladu TK prije donošenja ovakvog zakona upozorila da povlače neljudski potez. No, kaže ona, oglušili su se. Zato će ovo udruženje u narednim danima podići kaznenu prijavu protiv Skupštine TK.
„Njihovo nedizanje ruke za ovakvu jednu inicijativu koja je prije svega trebala odraziti volju poslanika da zaduže Vladu da ponovo razmotri ovo pitanje, po meni je pokazalo da oni nemaju dovoljno savjesti i odgovornosti za ovu kategoriju djece. Mi sad dolazimo u situaciju da je život ove djece ugrožen."
Pored Udruženja Zemlja djece o najmlađima i najugroženijima brine i Centar za socijalni rad. I oni ne kriju ogorčenost Vladinom odlukom kao i činjenicom, kako navodi direktorica Centra Sonja Brčinović, da je posljednju jednokratnu pomoć najugroženijima Centar za socijalni rad isplatio prošle godine u sedmom mjesecu.
„Neka se svako od zastupnika u Skupštini pita šta bi on uradio da njegovo dijete nema zdratvstveno osiguranje i da ga ne može liječiti. Šta bi on sve poduzeo? I treba naglasiti da to nisu samo djeca romske populacije. To su bolesna djeca s hroničnim oboljenjima koja nemaju mogućnost školovanja. Centar za socijalni rad Tuzla kao i svi centri na kantonu su uputili amandmane na ovaj zakon i tražili da se djeci omoguči liječenje. Međutim, naš niti jedan amandman nije uvažen.“
Profesor Ustavnog prava Zlatan Begićkaže da se vlast u TK stavila iznad Konvencije o pravima djeteta kao i da je pokazala najprljaviju stranu politike.
„Pazite. Biti nosilac vlasti u TK ne znači da se možete ponašati kao u vlastitoj kući. Pa ni u vlastitoj kući se ovako ne možete ponašati jer morate pitati ženu i dijete slažu li se s nečim. Biti nosilac vlasti znači vršiti svoje nadležnosti u skladu s Ustavom države, entitetskim Ustavom i Ustavom kantona. Ovdje je čak i Ustav kantona prekršen.
Ako pogledate našu zakonodavnu vlast i kako se ona ponaša, kada to neko posmatra sa strane može slobodno zaključiti da smo mi u ratu. Jer ovdje se donose zakoni po hitnim procedurama, a znamo kada se zakoni donose po hitnim procedurama. Samo kada je rat, kada su požari, elementarne nepogode. Oni su dakle potpuno nezainteresovani, neobrazovani su u svakom pogledu pa i u onom kulturološkom, odnosno civilizacijskom. I uz to, bahati su.“
BiH je već dugi niz godina potpisinica Konvencije o pravima djeteta koja u svom članu 24. jasno navodi da države potpisnice priznaju pravo djeteta da uživa najviši standard zdravlja koji je moguće dostići te da imaju pravo pristupa institucijama za liječenje.
Također, u ovom članu se navodi da državi nije ostavljena mogućnost da kaže da može niti da bi trebala pružiti zdravstveno osiguranje, već da je to njena obveza. Zato se u cijeli slučaj uključio se i profesor obiteljskog prava Boris Krešić.
„Ja mislim da je u pogledu Ministarstva za rad i socijalnu politiku napravljen jedan noncens. Naime, Ministarstvo koje treba da štiti prava djeteta zapravo briše djecu od 6 do 15 godine koja ne idu u školu, da nemaju bilo koja prava, a ne samo zdravstveno osiguranje. Po meni je ovo društveni problem jer mi pet mjeseci ne možemo da riješimo određeni problem koji se tiče zdravlja djece."
Iz Vlade TK nitko se ne oglašava iako javnost u Tuzli o ovome već danima bruji. Tek je ministrica za rad i socijalnu politiku rekla da su zakon morali uskladiti s Federalnim, a da je cilj djecu skloniti s ulice i poslati u škole. Međutim, bez zdravstvenog osiguranja nisu ostala samo djeca koja prosjače nego i ona koja upravo zbog različitih vrsta oboljenja ne mogu u školu.
S uskraćivanjem prava na zdravstveno osiguranje djeci upoznat je i Ombdusmen za ljudska prava BiH kao i Parlament BiH te međunardone institucije.
Djeca koja ne idu u školu osim što nemaju pravo na liječenje, nemaju pravo ni na dječiji dodatak od 10 eura. Žive život koji nikada nisu željeli, a za koji su najmanje krivi.
